Ovo je autor ‘Magdeburškog manifesta‘, čovjek kojeg danas proučavaju ekstremisti i populisti diljem svijeta

Ono od čega su liberalni politički krugovi i birači u Njemačkoj, ali i diljem svijeta, godinama strahovali, naposlijetku se dogodilo - ekstremno desna Alternativa za Njemačku (AfD), nakon godina ubrzanog rasta, trijumfirala je na izborima. AfD je na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhalt prošlog vikenda s 43,8 posto glasova ostvario rekordan rezultat i uvjerljivo pobijedio sve ostale stranke.

AfD je - predvođen nositeljem liste Ulrichom Siegmundom - "potopio" na saveznoj razini vladajuću Kršćansko-demokratsko uniju (CDU) sve nepopularnijeg premijera Friedricha Merza. CDU je skliznuo na samo 17,2 posto. SPD je završio na 9,3 posto, Zeleni na 8,9, ljevica na 8,6, a populistički Savez Sahra Wagenknecht (BSW) je s 5,3 posto uspio prijeći izborni prag i poručio AfD-u da im oni neće stajati na putu prema formiranju regionalne vlade. FDP je ostao izvan parlamenta. Trijumf AfD-a dodatno cementira i podatak da je na izbore izašlo rekordnih 77,8 posto birača.

AfD je u toj maloj saveznoj pokrajini, kolijevci njemačkog protestantizma s oko 2,2 milijuna stanovnika, pod nadzorom Ureda za zaštitu ustava kao "potvrđeno desnoekstremistička" stranka, a s obzirom na međustranački konsenzus demokratskog centra u Njemačkoj, kojim se odbija svaka suradnja s tom desno-populističkom strankom, očekuje se da će AfD naići na izazove pri nastojanju formiranja pokrajinskih vlasti. Također, prema istraživanju YouGov-a, gotovo polovica Nijemaca protivi se tome da AfD formira pokrajinsku vladu u Saskoj-Anhaltu uz potporu drugih stranaka, unatoč uvjerljivoj pobjedi na nedjeljnim izborima.

Trideset i šest posto ispitanika smatra da AfD "ni pod kojim okolnostima" ne bi trebao formirati vladu uz potporu drugih stranaka, dok se 11 posto izjasnilo da se toj ideji "uglavnom protivi".

Radikalna preobrazba društva

Očekivano i uobičajeno, program proruskog i protueuropskog AfD-a izaziva žestoke rasprave u Njemačkoj. Ova stranka zahtijeva radikalna pooštravanja u politici azila i imigracije te želi ubrzati deportacije ilegalnih tražitelja azila i uvesti opću radnu obvezu za sve ostale tražitelje azila, kako je pisao Deutsche Welle, a prenio Jutarnji list.

No, prije svega želi Sasku-Anhalt i Njemačku učiniti manje privlačnom za imigrante te zahtijeva "migracijsko-politički zaokret od 180 stupnjeva". U svojoj je izbornoj kampanji stranka migrante stalno iznova okrivljavala za kriminal u njemačkim gradskim središtima ili za nedostatak stambenog prostora.

Ali, i na ostalim poljima AfD planira radikalnu preobrazbu društva - objavljuje rat javnoj radioteleviziji, želi ukinuti sredstva za projekte jačanja demokracije, namjerava osnovati svojevrsnu građansku stražu protiv migranata i boriti se protiv društvene raznolikosti, kako i navodi u svom programu. A Ulrich Siegmund u intervjuu za ARD je naglasio da te teme nisu predmet pregovora.

Kao što to obično biva, pogotovo kada su ekstremne političke opcije u pitanju, iza programa AfD-a za Sasku-Anhalt i Njemačku uopće, stoji "karizmatični" ideolog, navodni "mislioc" koji definira, argumentira i uobličuje ideološki temelj politika stranke, a u slučaju AfD-a to je Hans-Thomas Tillschneider.

Gotovo polovica Nijemaca protiv je formiranja vlade AfD-a u Saskoj-Anhaltu

Tillschneider je autor "Magdeburškog manifesta", najekstremnijeg političkog programa koji je poslijeratna Njemačka ikada vidjela. U tom dokumentu on iznosi i pojašnjava ideološke temelje za toliko žuđeni politički trijumf AfD-a, od proučavanja islama kao "nespojivog" sa Zapadom i zapadnim načinom života, pa sve do ljubavi prema Putinovoj Rusiji.

Ulrich Siegmund i čelnici AfD-a, Alice Weidel i Tino Chrupalla, slave pobjedu

Tobias Schwarz/Afp

Hans-Thomas Tillschneider često se opisuje kao idejni pokretač AfD-a u Saskoj-Anhaltu. Ideje tog 48-godišnjeg političara bile su glavni izvor nadahnuća za ono što je "vjerojatno najotvorenije ekstremni program koji je AfD ikada predstavio na izborima", prema riječima Jana Niklasa Reichea, politologa i stručnjaka za krajnju desnicu sa Sveučilišta Martina Luthera u Halle-Wittenbergu u Saskoj-Anhaltu, kako navode njemački mediji.

‘Pop-zvijezda‘ i idejni pokretač

Iako je na lokalnoj razini zaštitno lice i "pop-zvijezda AfD-a" Ulrich Siegmund, uspjeh krajnje desnice u Saskoj-Anhaltu - koji prijeti da se u skoroj budućnosti barem dijelom prelije na saveznu razinu i uzdrma same temelje Europe - ne može se razumjeti bez barem poznavanja referentnih ideoloških točki AfD-a.

"Ako je Ulrich Siegmund reprezentativni kandidat koji javnosti prodaje stranački program, Hans-Thomas Tillschneider više je idejni pokretač ove kampanje", rekla je Anna-Sophie Heinze, politologinja i stručnjakinja za krajnju desnicu sa Sveučilišta u Lüneburgu u Donjoj Saskoj. "Sebe smatra intelektualnom avangardom AfD-a i vidi se kao jedan od idejnih pokretača stranke u Saskoj-Anhaltu", ističe Reiche.

Hans-Thomas Tillschneider je, kako ocjenjuje talijanski Corriere Della Sera, guru stranke, čovjek koji je napisao njezin regionalni program, a koji već proučavaju stručnjaci za ekstremizam i populizam diljem svijeta - jer nitko, kako se navodi, nije uspio tako cjelovito kodificirati sve obrasce razmišljanja "staroga" koje uzmiče, kao suprotnosti "novome" koje nadire.

Hans-Thomas Tillschneider i Ulrich Siegmund

Christian Schroedter/imago Stock&people/profimedia/Christian Schroedter/imago Stock&people/profimedia

Tzv. Magdeburški manifest sadrži sve ono što krajnje desnice diljem svijeta, pa i one naizgled manje ekstremne jer su dobro prikrivene ili su bile prisiljene prikriti se zbog iznenadnih obveza koje proizlaze iz sudjelovanja u vlasti, žele provesti čim im se pruži prilika. Izričit je cilj pretvoriti Sasku-Anhalt u "laboratorij kulturnog rata protiv liberalnog i demokratskog konsenzusa", na svim društvenim poljima, od škole do obitelji, kao i na političkom planu, od imigracije do vanjske politike.

"Riječ je o konzervativno-reakcionarnom programu koji predlaže korak unatrag u odnosu na 20 do 30 godina društvenog napretka, od priznanja LGBTQ+ zajednice do prava žena. Zastupa izrazito antiimigracijsku poziciju i niječe hitnost djelovanja protiv globalnog zatopljenja", kako je istaknuo Sven Leunig, politolog sa Sveučilišta u Jeni.

Zatvaranje ideološkog kruga

No, upravo je vanjska politika lakmus-papir koji, uz neizbježna vezivanja uz najaktualnija događanja, uvijek razotkrije cjelokupnu ideju - i to odmah. Nijemci za Tillschneidera itekako dobro znaju već nekoliko godina, točnije od 2022. godine. Kada je Rusija krajem veljače te godine pokrenula sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Tillschneider je odlučio odmah probiti frontu solidarnosti s napadnutom zemljom i otišao u Moskvu kako bi izrazio punu bliskost s Vladimirom Putinom. Otišao bi, kako piše talijanski dnevnik, i u okupirani dio Donbasa da čelnici njegove stranke u tome nisu prepoznali potez pretjeran čak i prema njihovim standardima. Godine 2024. posjetio je rusku enklavu Kalinjingrad i zajedno s drugim članovima AfD-a mahao ruskim zastavama u znak potpore Moskvi.

Ideološki krug iz "Manifesta" zatvara se prijedlozima za današnje vrijeme, četiri i pol godine kasnije - traži se ukidanje sankcija Rusiji, odnos prema ukrajinskim izbjeglicama kao prema svima drugima, odnosno bez povlaštenog tretmana, te više ruskog jezika u školama. O ljubavi prema Rusiji i svim njezinim opsesijama svjedoči, na simboličan način, i šalica s prikazom Crvene armije koju je novinar Bilda ugledao tijekom posjeta Tillschneiderovom domu. No, čini se da je to na neki način čak i samog Tillschneidera dovelo u neugodnu situaciju, budući da je naknadno na društvenim mrežama umanjivao njezinu važnost.

Prvi rezultati bili su šok. Ono što su analitičari otkrili nekoliko sati kasnije puno je ozbiljnije

Ulrich Siegmund

Tobias Schwarz/Afp

Unatoč svemu, čini se da ništa ne može pokolebati niti sputati ovog intelektualca, rođenog 1978. u manjinskoj njemačkoj obitelji u Rumunjskoj pod vlašću komunističkog tiranina Nicolaea Ceaușescua, usred "Hladnog rata", koji se kao dijete s obitelji preselio u Zapadnu Njemačku, a naposljetku ma postkomunistički istok zemlje. Da je doista "avangardist" ultrakonzervativne misli, kako se voli definirati, pokazuje njegov rani interes za islam, a koji seže daleko u doba prije "muslimanske invazije", na kojoj sve veći broj europskih političkih vođa i intelektualaca gradi i obilježava svoje karijere.

Tillschneider ima životopis koji više podsjeća na put svjetskog građanina nego njemačkog nacionalista. Islamskim se studijima posvetio još za vrijeme sveučilišnih dana, studirajući islam i filozofiju u Freiburgu i Leipzigu, prije nego što je otputovao u sirijski glavni grad Damask, da bi po povratku završio studij uz disertaciju na temu "Podrijetlo pravne hermeneutike u ranom islamu". Tim znanjem, kako se čini, nastoji pružiti intelektualne temelje suvremenom neizbježnom zaključku "nespojivosti" muslimanske kulture i religije s europskim standardima, što je jedna od uspješnijih teza posljednjih godina u komentarima i na političkim skupovima, pa nije važno što se time potkopavaju ustavi u njihovu nastojanju da unaprijed spriječe masovne diskriminacije i kolektivno okrivljavanje. Njegova akademska prošlost navela je njemačke medije da ga nazivaju "dr. ekstremna desnica", kako je istaknuo portal The Pioneer u nedavnom profilu tog političara, a prenosi France24.

Odjeci nacističkog diskursa

Upravo je kolektivno okrivljavanje, osobito njegovo trajanje, ono što je prema Tillschneideru Njemačka sama sebi nametnula i čega se sada mora riješiti. "Erinnerungskultur", kultura sjećanja koja je bila politički i moralni temelj njemačke demokracije, za njega je tek usluga globalističkim elitama koje žele pokoriti "Volk", njemački narod.

Stoga ne iznenađuje što je prije deset godina Tillschneider bio među najaktivnijim pripadnicima Der Flügela (Krila), pokreta koji je osporavao Berlinski memorijal posvećen ubijenim Židovima, nazivajući ga "spomenikom srama". Istovremeno, ne ide toliko daleko da bi grubo negirao Holokaust, nego naprosto iskorištava nesvjesnu potrebu da se promijeni tema, tumači kako je vrijeme da se govori o nečem drugom i "preusmjeri pozornost", ponovno otkrije "radost zbog toga što smo Nijemci", a koja proizlazi iz prošlosti koja se ne može svesti na najveći zločin - doista kolektivni - u povijesti.

O Trećem Reichu, kako ističe, naravno da treba govoriti u školi, ali ne kao prije i ne u istoj mjeri. "Želim kvalitetnu nastavu povijesti. A kvalitetna nastava povijesti prenosi osjećaj drugosti prošlosti", tumači Tillschneider.

Ideolog AfD-a planira i dodatne ustupke onima koji možda osjećaju nostalgiju za mračnim, nacističkim razdobljem njemačke povijesti. Kako podsjeća Jan Niklas Reiche, on "želi manje Hitlera, a više Bismarcka", savršeno sažimajući temu povrijeđenog nacionalnog ponosa na kojoj njemačka desnica, baš kao i između dvaju svjetskih ratova, ponovno gradi svoj uspjeh.

Ulrich Siegmund

Ronny Hartmann/Afp

Odjek nacističkog diskursa odzvanja i u polemici protiv "degenerirane" i "antinjemačke" umjetnosti, čiji vrhunac Tillschneider, poput Goebbelsa, vidi u Bauhausu, umjetničkom i arhitektonskom pokretu nastalom 1919. i raspuštenom 1933. godine, nakon što je krajem siječnja predsjednik Paul von Hindenburg imenovao Adolfa Hitlera kancelarom. Treći Reich smatrao je Bauhaus "degeneriranom umjetnošću".

Fokusiranost AfD-a na taj pokret može djelovati iznenađujuće u kontekstu izbora 2026. godine, no Tillschneider je svoju zabrinutost opravdao tvrdnjom da Bauhaus predstavlja "modernost koja je izgubila svoj put", čime "preuzima rječnik kojim su se nacisti služili u kritiziranju tog pokreta", rekao je Reiche.

Kulturni ratovi

U svom je programu stranka u Saskoj-Anhaltu kulturu postavila kao treći prioritet, nakon "obitelji i djece" te "imigracije i remigracije", kako piše France24. Nijedna druga stranka nije stavila takav naglasak na kulturu - riječ je čak o lokalnoj posebnosti AfD-a. "Program za Berlin spominje je na 104. stranici od ukupno 114 stranica. U susjednoj saveznoj pokrajini Mecklenburg-Zapadno Pomorje AfD je spominje na 92. od 93 stranice", kako je pisao Süddeutsche Zeitung. Tillschneider je obećao zaustaviti "javno financiranje kojim se promiče antinjemačka umjetnost", a da pritom nikada nije definirao koja bi umjetnost spadala u tu kategoriju.

Prema mišljenju Heinze, kulturni je rat važan jer omogućuje AfD-u „predstavljanje njemačkog identiteta kao vrlo homogenog“. Tillschneider pak zagovara ideju da „njemački identitet“ treba obnoviti kroz "patriotsku političku kulturu". Druga prednost kulture kao političkog žarišta jest u tome što ona „omogućuje regionalno djelovanje kroz konkretne mjere“, rekla je Heinze. Za razliku od toga, imigracija je u nadležnosti savezne vlade.

Ukratko, kako piše Gianluca Mercuri za Corriere Della Sera, na Tillschneidera se treba naviknuti jer će takvih figura diljem Europe biti sve više. Mislioci koji će se predstavljati kao novi, a pritom će podupirati ili izravno nadahnjivati ekstremizme izvlačeći iz prašine jedan koncept istodobno drevno privlačan i stoga krajnje moderan - identitet. Sam po sebi, identitet je izvrsna stvar, ali u viziji "gurua" poput Tillschneidera, zaključuje autor, ima jednu suštinsku pretpostavku - neprijatelje koje treba poraziti, uništiti i protjerati te kulturne ratove koji se pri prvoj iskri mogu rasplamsati u ratove u punom smislu.