Tog dana, u studenom 1963., agent američke Tajne službe Abraham Bolden bio je u uredu u Chicagu, i u šoku gledao televizijsko izvješće. Predsjednik John F. Kennedy upravo je ustrijeljen u Dallasu. Čuo je kako kolega do njega zapanjeno viče: “Znao sam da će se to dogoditi! Rekao sam tim playboyima da će predsjednika netko ubiti ako se tako nastave ponašati. I sad se dogodilo.”
Hici koji su odjeknuli u 12.30 tog sunčanog 22. studenoga u Dallasu zauvijek će ostati zapisani u crnu povijest SAD-a. Prvi metak pogodio je predsjednika u vrat, ali ga nije ubio. Za pet sekundi odjeknuo je fatalni hitac koji je ga je pogodio u glavu i ispunio svoju svrhu. Agenti Tajne službe, sigurnosna pratnja američkom predsjedniku, imali su pet sekundi da mu spase život i promijene tijek povijesti. Roy Kelleman, šef osiguranja, na snimkama događaja izgleda kao da nema pojma što se oko njega događa. William Greer, agent za volanom tamnoplavog predsjedničkog Lincolna, nije ubrzao, niti je izveo neki drugi manevar kako bi atentatoru otežao posao. Paul Landis, agent u automobilu iza Kennedyjevih, nije skočio kako bi svojim tijelom zaštitio predsjednika. To nije učinio ni agent Jack Ready. Agent Clint Hill, zadužen za prvu damu Jackie Kennedy, jedini se pomaknuo s mjesta, skočio na stražnji dio predsjedničke limuzine i spriječio je da iskoči iz automobila. Gurnuo ju je natrag u sjedalo.
No, nijedan od muškaraca zaduženih za sigurnost prvog američkog para zapravo nije pokazao reflekse i spremnost da primi metak umjesto svoga šefa, što je, uostalom, razlog zbog kojeg su bili tu. Zašto se to nije dogodilo? Istraga, i službenih i neslužbenih, bilo je više, a objavljen je cijeli niz knjiga o ubojstvu američkog predsjednika. Tajni agenti zaduženi za JFK-ovu sigurnost tek su kasnije priznali svoj dio krivnje.
Posljednjih godina Tajna služba provlačila se kroz medije u vrlo negativnom kontekstu nakon nekoliko incidenata koji su procurili u javnost. Šefica Tajne službe (žene su počeli primati u 70-ima) Julia Pierson dala je 1. listopada ostavku nakon posljednjeg gafa te službe. Naime, naoružani muškarac preskočio je ogradu, pretrčao travnjak i ušao u Bijelu kuću te vitlajući nožem prohujao kroz predsjedničku palaču, prošavši pored stepenica koje vode do privatnih odaja Baracka Obame. Tek je tada zaustavljen. Predsjednik, njegova supruga i dvije kćeri, srećom, nisu bili kod kuće.
Samo nekoliko mjeseci ranije osramoćeno je troje agenata Tajne službe te po kratkom postupku otpremljeno iz Nizozemske u SAD, nakon što su “zaružili” na dužnosti, a jedan od njih pronađen je kako hrče na podu hotelskog hodnika, očigledno prepijan da dopuzi do sobe. Prošle godine jedan je agent udaljen s dužnosti nakon što je otkriven kako provaljuje u sobu žene koju je upoznao prethodnu večer, i kod koje je ostavio metak iz službenog pištolja. Glasnogovornik službe Ed Donovan izjavio je tada samo kako se “u svakoj organizaciji ponekad dogode takvi ekscesi”. Veliki skandal agenti su priredili i uoči dolaska predsjednika Obame u Kolumbiju 2012. godine. Naime, nedugo prije njegova slijetanja u Bogotu otkriveno je da su se agenti, čiji je zadatak bio pripremiti teren prije dolaska predsjednika, “pripremali” tako da su partijali s prostitutkama i litrama alkohola. Striptizete su doveli u hotelske sobe.
No, čini se kako se Tajna služba nije opustila i raskalašila s godinama. Iako se to nije moglo saznati iz prvih izvještaja nakon ubojstva Kennedyja, novi skandali zapravo pokazuju samo to da se ništa nije promijenilo u ponašanju i kulturi koja vlada u toj službi. Upravo zato je kolega Abrahama Boldena na dan kad je ubijen Kennedy, uzviknuo: Znao sam da će se to dogoditi!
Mnoga pitanja postavljena nakon tog sudbonosnog dana u Dallasu ostaju otvorena i danas. Tri ili četiri hica? Jedan strijelac ili više njih? Zašto su platforme, izbočenja na stranama predsjedničkog automobila na kojima se ponekad voze agenti, bile uvučene na Kennedyjevu automobilu? Zašto su se uz predsjedničku povorku vozila samo četiri policajca na motorkotačima? Međutim, o jednom se detalju nikad nije odviše raspravljalo, iako je riječ o vrlo bitnom detalju. Od 28 agenata, koliko ih je bilo u predsjedničkog pratnji tog kobnog dana, devet je prethodnu noć bilo u drugoj vrsti “akcije”. Agenti koji su čuvali Kennedyja opijali su se, neki i do pet ujutro, u bitničkom klubu Celler (Podrum) nedaleko od hotela u kojem je spavao predsjednik. Tog je ključnog dana nekoliko osoba zaduženo za sigurnost prvog čovjeka Amerike bilo neispavano i mamurno. “S iznimkom Clinta Hilla i Georgea Hickeyja, ostali agenti iz Kennedyjeve pratnje praktički su sjedili i blejali dok se odvijao atentat, kao da oni nisu tu upravo da spriječe takav događaj, izjavio je kasnije agent John Norris. Agent Abraham Bolden kritizirao je postupke kolega, smatrajući da su alkohol i kasnonoćno tulumarenje definitivno utjecali na slabe reakcije agenata. “Najveći problem bio je alkohol. Gdjegod tajni agenti došli, prvo bi se pobrinuli da osiguraju zalihe pića. Pili bi i onda se javili na dužnost, tvrdi Bolden, danas 79-godišnji umirovljenik iz Chicaga.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....