SISAK, MRAČNA SLIKA HRVATSKE BUDUĆNOSTI Bomba je eksplodirala nakon propasti nekad moćnih tvrtki...

Grad hrvatskih pobjeda - dočekuje nas natpis na ploči dobrodošlice na ulazu u Sisak. Uz državnu cestu koja vodi do središta nekad moćnog industrijskog grada još uvijek stoje izblijedjeli jumbo plakati od prošlih parlamentarnih izbora. Nisu se žurili skinuti ih. Ionako će uskoro lokalni izbori pa će stare plakate zamijeniti novi, s istim stranačkim licima, samo s drugim parolama.

Početak je travnja, ali vrijeme u Sisku, kao ni u ostatku kontinentalne Hrvatske, nije nimalo proljetno. Kiša neprestano pada. Kupa, Sava i Odra bujaju pa Sisku prijete poplave. Nasipi se učvršćuju.

“Samo nam je još ovo trebalo”, reći će poslije jedan umirovljenik kojeg smo sreli u šetnji gradom.

Zatvaranje tvrtki

On, kao i većina stanovnika središta Sisačko-moslavačke županije , svjestan je da je njihov grad i županiju već odavno poharala nepogoda. Ne elementarna, nego gospodarska. Iz visokih dimnjaka tvorničkih postrojenje više ne suklja dim. Sivilo nekadašnjeg industrijskog centra bivše i sadašnje države zamijenilo je sivilo beznađa i besperspektivnosti. Građani žive zdravije, ali siromašnije. Vojska nezaposlenih, mladi koji odlaze iz grada u potrazi za bilo kakvim poslom, zatvaranje preostalih tvrtki i obrta i potpuni slom gospodarstva utjecali su na to da Sisačko-moslavačka županija drži jedan neslavan rekord u Hrvatskoj. U toj je županiji, naime, 8330 više umirovljenika nego zaposlenika koji uplaćuju doprinose!

Najnoviji podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kažu da je u toj županiji 48.091 umirovljenik, a samo 39.761 osiguranik, što znači da je omjer 1,2:1 u korist umirovljeničke populacije. Kada uz to pridodamo i nezaposlene, kojih je na Zavodu u veljači ove godine bilo prijavljeno 21.685, što je gotovo za 6000 više nego 2008., onda dolazimo do računice koja kaže da u ovoj županiji radi 40.000 ljudi koji uzdržavaju gotovo 70.000 onih koji ne rade. Svakog mjeseca gotovo 1000 ljudi prijavi se na Zavod, a slobodnih radnih mjesta u veljači je bilo tek 650.

Socijalna bomba eksplodirala je nakon što su propale brojne tvrtke koje su nekada zapošljavale više ljudi nego što je bilo stanovnika grada. Željezara je, primjerice, u svojim najboljim danima, brojala 14.000 radnika. Sada ih ima samo 120. Tvornica kemijskih zaštitnih sredstava, Herbos, također je bila pokretač gospodarstva sa 300 zaposlenih, a danas posluje u stečaju sa samo 80 radnika. I Rafinerija je ostala bez 2000 ljudi. Segestica bez stotinjak. A i Siscia je pred stečajem s oko 270 zaposlenih. U ovom trenutku čak 27 tvrtki zatražilo je predstečajnu nagodbu jer su pod blokadom zbog dugova. Sisak kao središte svoje županije zapravo je ogledalo cijele Hrvatske, jer čak devet županija ima takav nepovoljan omjer umirovljenika i radnika. Samo, u ovoj županiji brojke su još poraznije.

“Ovo je neizdrživo. Mi smo ne na rubu, mi smo grad bijede. Imam 73 godine, odradio sam cijeli svoj radni vijek i moram reći da nam nikada, pa ni u ratu nije bilo gore. Nikada nam bijeda nije tako jako kucala na vrata”, jada nam se Zvonimir Žlof, predsjednik Umirovljenika grada Siska i Zajednice umirovljenika Sisačko-moslavačke županije.

Svaki dan u tu se udrugu javljaju novi umirovljenici. Zovu i traže pomoć jer nemaju novca ni za osnovne namirnice. Baš na dan kad smo došli tamo, sisački biskup Vlado Košić dijelio je hranu u pučkoj kuhinji, gdje 120 ljudi dnevno dobiva topli obrok, a još ih je 50 na listi čekanja. Broj korisnika u godinu dana se udvostručio, a Sisačka biskupija mjesečno za hranu osigurava 100.000 kuna. Očekuje se da će potrebe za ovakvom vrstom pomoći biti sve veće. Zbog toga je biskup Košić pozvao sve gradove i općine u županiji da osnuju pučke kuhinje i socijalne samoposluge.

Užitak u hobijima

“Boli me kada vidim ljude kako kopaju po kontejnerima. To je naša stvarnost. Ne vidim da Vlada povlači poteze koji bi stanje promijenili nabolje. I dalje se govori o novim otpuštanjima, o novim umirovljenicima, bez naznaka novog zapošljavanja, bez ideje kako bilo koga zaposliti”, kaže Zvonimir Žlof. Zaključuje da bi trebalo razdvojiti umirovljenike koji su punili mirovinski fond i otišli u redovnu mirovinu od onih koji su odlukama države i po posebnim zakonima i povlasticama otišli u mirovinu i primaju mjesečno puno više od onih koji su zapravo uplaćivali većinu novca.

U Sisačko-moslavačkoj županiji prosječna mirovina iznosi 2108 kuna. Od ukupnog broja umirovljenika, manje od polovice prima starosnu mirovinu (22.453), u invalidskoj je 9336 ljudi, a obiteljsku prima 11.275 korisnika. Najveća prosječna mirovina je braniteljska i iznosi gotovo 5000 kuna, a prima je 4402 ljudi. Još petstotinjak ljudi prima vojnu mirovinu, koja iznosi oko 3000 kuna, a 128 korisnika koji su pravo na mirovinu ostvarili u HVO-u prima prosječno 3264 kune.

“Odgovorno tvrdim, kada bi mirovine iz mirovinskog fonda primali samo oni koji su uplaćivali doprinose, ne bi bilo krize za umirovljenike”, uvjeren je Žlof.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista