Grégory Sertić vezni je igrač francuskog prvoligaškog kluba Girondins de Bordeaux. Iako su zanimanje za njega još prije gotovo četiri godine pokazali i tadašnji selektor hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić i čelnici HNS-a, Sertićev ovogodišnji odlazak u Brazil s “Vatrenima” i dalje ostaje upitan. Iako je još u ožujku prošle godine dobio hrvatsko državljanstvo, te iako ga u reprezentaciji željno očekuju, što su kroz javne nastupe potvrdili i predstavnici HNS-a i izbornik Kovač, njegov debi za hrvatsku reprezentaciju je na čekanju budući da Fifa još nije dala zeleno svjetlo.
U Bordeaux smo se uputili dan nakon derbija francuskog prvenstva između Bordeauxa i pariškog PSG-a. Očekivano, moćni PSG predvođen Zlatanom Ibrahimovićem, ostvario je uvjerljivu pobjedu nad Girondincima. Tijekom jutarnjeg treninga igrači su bili utučeni i vidno razočarani.
- OK, jasno je, oni su bili favoriti, ali dečki uvijek daju sve od sebe - govori mi jedan od zaposlenika u klubu.
Klubu trenutno ne ide najbolje. Tim porazom pomaknuti su s četvrte na osmu poziciju, no igračima ipak ne nedostaje optimizma i pozitivne energije. Grégory je onaj koji je bez obzira na ponekad i loš rezultat gotovo uvijek nasm nasmijan i zadužen za dobro raspoloženje cijele ekipe.
Na fotografiji: Naša reporterka Danijela Mihalić i Grégory Sertić
- Grga je divan, stalno je nasmijan, njega jednostavno ne možete ne obožavati - rekle su mi recepcionerke na ulazu u veliki dvorac u Bordeauxu u kojemu su smještene administrativne prostorije kluba. Pomislila sam, možda malo i pretjeruju jer znaju da smo zbog njega prevalili 500-tinjak kilometara, ili možda tek simpatiziraju mladog nogometaša. No, o Grégoryju razgovaram i s lokalnim novinarima.
- Mislili smo da će s godinama i on postati bahat poput ostalih, no godine su prolazile, a Grégory se nije promijenio. Među svim igračima u klubu s njime najviše volimo raditi. Uvijek je nasmijan, spontan, susretljiv i spreman odgovoriti na sva postavljena pitanja - govori mi Thierry Vautrat, sportski novinar regionalnog dnevnika Sud Ouest. Prema ocjenama francuskih medija, 24-godišnji Grégory Sertić trenutno je jedan od najpotentnijih igrača nacionalne nogometne lige Le Championnata.
Još kao dječak zaigrao je za podmladak Brétignyja, pariškog predgrađa gdje je 1989. i rođen.
- Kako sam postao nogometaš? Pa to je za mene bio nekako logičan izbor jer dolazim iz nogometaške obitelji. Otac je bio nogometni trener, majka je također igrala amaterski nogomet u poznatom klubu pariške regije Massy. Nisam poput mnogih vršnjaka spavao s plišancima, nego s loptom. Čim bi se vratio iz škole, uzeo bi loptu, po cijele dane igrao s prijateljima nogomet. Počeo sam vrlo rano, s osam godina igrao sam u francuskom Eglyju, kasnije u podmlatku Brétignyja, da bi se, poput nekog sna, jednog dana probudio u nogometnom klubu Girondines de Bordeaux gdje sam počeo i svoju profesionalnu karijeru.
Od 2005. u podmlatku je Girondins de Bordeauxa, a 2009. Grégory potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor koji mu istječe 2016. godine. U mladu francusku reprezentaciju bio je pozvan 2009. Na poziv se odazvao te odigrao pet utakmica u dresu ‘galskih pijetlića’. Mlada reprezentacija ga je, reći će danas, jako obogatiila.
- Bilo je to jedno veliko profesionalno iskustvo, a i stekao sam puno prijatelja, no vrijeme je za povratak korijenima. Ja sam Hrvat i želim igrati za hrvatsku reprezentaciju i zato sam pokrenuo cijeli postupak dobivanja hrvatskih papira. Pregovori o prelasku u hrvatsku reprezentaciju počeli su još 2011., no gotovo četiri godine kasnije ponekad mu se čini da mu je Hrvatska dalja nego ikad prije.
- Još 2011. susreo sam se u Bordeauxu sa Srebrićem i tadašnjim izbornikom Bilićem. O mogućnostima dolaska u Hrvatsku razgovarao sam i prošle godine tijekom susreta Hrvatska - Srbija sa Srebrićem i s tadašnjim izbornikom Štimcem. Oko svega smo se složili, sve je bilo jasno s moje strane kao i s njihove. Čak mi je i francuska reprezentacija odmah izdala uvjerenje na kojemu je pisalo kako je igrač odlučio zaigrati za ekipu Hrvatske, s obzirom na to da sam ranije igrao za njihovu mladu selekciju.
Dakle, iako je njegov prelazak trebao biti puka formalnost, Sertićev dolazak, čini se, koči i oteže Fifina birokracija. Naime, nakon što je u ožujku prošle godine dobio hrvatsku putovnicu, prelazak je trebao biti automatski, no iz Fife su kasnije poručili kako mu za prelazak treba i Fifina putovnica.
- Postajem nestrpljiv jer čekam već tri godine. Još mi jedino preostaje da odem osobno sa svojim odvjetnikom u Fifu te da im na licu mjesta dokažem koliko stvarno želim igrati za hrvatsku reprezentaciju. Najgore je ovo čekanje, već je prošlo toliko vremena otkad sam i javno objavio da želim zaigrati za hrvatsku reprezentaciju, jednostavno ova situacija frustrira.
I Šuker i Srebrić od Fife su navodno pokušali dobiti odgovor o njegovu statusu, no službenog odgovora iz Züricha i dalje nema. I dok početak Svjetskog prvenstva kuca na vrata nastavlja se saga i igra živaca koja najviše pogađa perspektivnog igrača.
Jesu li ga, bez obzira na odugovlačenje Fife, u međuvremenu ipak posjetili hrvatski izbornik ili čelnici HNS-a kako bi se informirali o njegovoj trenutnoj formi?
- Ne, posjetili su me prije tri godine, no otkad se zakompliciralo s Fifom, nisu. Valjda čekaju da se riješi ova situacija pa će ponovno doći.
Koliko je cijela situacija bizarna, otkriva mi i Grégoryjev otac Jean Sertic.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....