ŠEF HOO-A ‘Jovanović me silno htio smijeniti, a moj prijatelj Vedran Mornar ništa ne razumije. Znam da mnogi silno žele moju fotelju’

Prvom čovjeku Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatku Mateši, bivšem vaterpolistu i hrvatskom premijeru, odlazak bivšeg ministra Željka Jovanovića i dolazak novog Vedrana Mornara nije donio ništa novo. U Jovanovićevo vrijeme izbio je eksplozivni spor između ministarstva i HOO-a, pale su teške riječi, a sve se vrtjelo, naravno, oko novca. Bivši ministar kopao je “po novoj močvari”, upirući prstom u HOO, a Mateša je tvrdio da ga Jovanović želi prikazati kriminalcem i instalirati svojeg čovjeka.

Jovanovića više nema, ali problemi na relaciji HOO - ministarstvo prosvjete i sporta ostali su i dalje, jer je Vlada dala negativno mišljenje na Programsko i financijsko izvješće HOO-a za prošlu godinu. Mornar je nastavio s optužbama tamo gdje je stao Jovanović, prije svega da je Sportska televizija nezakonito i protustatutarno financirana. Usprkos svemu, Mateša čvrsto i dalje sjedi u fotelji predsjednika HOO-a, Jovanovića više i ne spominje, a za Mornara mi kaže da je s njim imao odličan razgovor čim je postao ministar. “Dogovorili smo niz stvari, ali se to, nažalost, nije realiziralo. Mornara izuzetno cijenim, znam ga od ranije, on je znanstvenik, vrlo sposoban, izvrstan dekan FER-a, ali mislim da se nije dovoljno upustio u razmatranje problematike sporta i odnosa s HOO-om. Da jest, ne bi rekao ono što je izgovorio na sjednici Vlade, jer to jednostavno nije točno”.

S Matešom sam razgovarao u prostorijama HOO-a na Trgu Krešimira Ćosića. Iako je dan prije reizbora prije dvije godine imao velikih problema sa srcem i prošao dvije teške operacije, sada se čini da je u punoj snazi. “Kada umrete, a ja jesam, onda se resetirate i idete od nule. Ali ne pokušavajte, ima ugodnijih metoda”, napisat će mi SMS nakon razgovora. Pravnik, koji je magistrirao iz područja društvenih znanosti, u prošlosti je bio pomoćnik generalnog direktora Ine, a zatim je krenuo u političke vode, kao zastupnik u Saboru, ministar i do Sanadera premijer s najdužim stažem. Sada ne posustaje u sve više donkihotovskoj borbi s Ministarstvom.

“Najviše mi smeta ta disproporcija između stvarnosti, vrhunskih sportskih rezultata i odnosa koji se razvio između Ministarstva i čitave sportske zajednice. A naši sportaši i treneri u najskromnijim uvjetima postižu svjetske rezultate.”

Htjeli su moju fotelju

Bez obzira na politiku i interesne lobije, činjenica je da je hrvatski sport danas najbolji promotor Hrvatske u svijetu. U dubokom bunaru financijskih dubioza izdvajanja za sport i nisu prevelika, pa pitam Matešu kako je moguće da smo u sportu natprosječni, a u Hrvatskoj se i oko toga prepiremo i optužujemo.

“Ova vaša teza o sportu kao glavnom promotoru Hrvatske apsolutno stoji. Mi imamo takve sportske rezultate u svim sportovima i kategorijama da ljudi vani s čuđenjem, u pozitivnom smislu, promatraju Hrvatsku. Za jednu tako malu zemlju, koja je pola Londona, to je začuđujuće, u rasponu od nogometa, rukometa, vaterpola do džuda, gimnastike. Evo, sada smo u Nanningu osvojili u gimnastici srebro i broncu, među deset smo najboljih zemalja, na Igrama mladih smo među dvadeset najboljih, daleko iznad jedne Švedske, Danske. Nemjerljivo je, kada je riječ o promociji Hrvatske, to da je uvodnu utakmicu u Brazilu između domaćina i naše zemlje, gledalo dvije milijarde ljudi”.

Dobro, kažem Mateši, sve to nije sporno, ali zašto onda napadi na HOO i njega osobno. “E, sada dolazimo na ovu drugu razinu, gdje imate sve moguće silnice, razne interesne grupe. Rekao bih da je to čak manje stvar politike ili smislenog političkog djelovanja, a više pojedinačnih ili grupnih interesa, raznih lobija koji traže prostor djelovanja, i to s vremena na vrijeme zna biti problem”.

Bivši premijer, koji je dugo u sportu, očito je sačuvao dobar smisao za diplomaciju, pa i na pitanje “koji to lobiji ili interesne grupe rade protiv HOO-a” daje odgovor bez konkretnog apostrofiranja bilo koga, pa čak i bivšeg ministra Željka Jovanovića, s kojim je bio u žestokom sukobu. “Sve se često svodilo na čisto osobne animozitete i odnose, a sa stvarnim rezultatima hrvatskog sporta nije imalo i nema veze. Moram reći da se sve to događa posljednje dvije godine te kako ranije toga nije bilo, bez obzira na političke predznake vlada. Bile su lijeve i desne, ali to se na taj način nije događalo. A u posljednje se vrijeme intenziviralo”.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg