JOŠ POSTOJE RAZLIKE

REPORTERKA MAGAZINA U ŠVEDSKOJ 'Nismo feministički raj, iako to svi misle. Švedska ima još puno posla'

Ovdje i kralj dobiva 100 eura dječjeg doplatka za svako dijete, a Vlada donosi zakon prema kojem će svaki otac morati tri mjeseca na porodiljni

Nismo feministički raj, iako svi to misle, kaže nam švedska ministrica za ravnopravnost spolova Åsa Regnér prilikom nedavnog posjeta Stockholmu. Svjetske ljestvice o stanju ravnopravnosti spolova govore drugačije, no stav nove socijaldemokratske vlade je da Švedska ima još mnogo posla.

Åsa Regnér tipična je predstavnica trećeg vala feminizma. Borba za ženska prava, za razliku od većine drugih zemalja, ovdje je i dalje u prvom planu političara i aktivista. Regnér objašnjava u čemu je sve u Švedskoj problem.

- I dalje postoji razlika između plaća žena i muškaraca. Žene nisu jednako zastupljene u javnoj sferi. Očevi i majke ne ostaju jednako kod kuće nakon što dobiju dijete. A još uvijek postoji i problem muškog nasilja nad ženama - nabraja čvrsto Åsa Regnér, dugih, ružičasto nalakiranih noktiju, s najmanje četiri decentne naušnice u jednom uhu i tri u drugom, zapešća prekrivenog narukvicama od crne kože.

Korak dalje

Vlada u kojoj sjedi proglasila se nakon pobjede na izborima prošle jeseni feminističkom vladom. Premijer Stefan Löfven deklarirao se kao “uvjereni feminist” u svojem prvom govoru nakon što je izabran za šefa stranke, a ministrica vanjskih poslova Margot Wallström otišla je korak dalje i najavila da će Švedska voditi feminističku vanjsku politiku. O čemu se radi, demonstrirala je prije tri mjeseca istupivši protiv kršenja ljudskih prava i tretmana žena u Saudijskoj Arabiji, svojevrsnom svjetonazorskom opozitu liberalnoj Švedskoj. Izazvala je pravi diplomatski rat, ali i dobila pljesak zapadnih komentatora.

- Nije dovoljno reći ‘ja sam feminist’ ili ‘ja sam feministica’. Vlada treba pokazati da je donosila odluke, imala prioritete i nešto napravila - objašnjava nam Regnér. Zato će već u prvoj godini nakon dolaska na vlast socijaldemokratska švedska vlada donijeti dva važna zakona za veću jednakost spolova. Očevi će morati ići tri mjeseca na roditeljski dopust - od ukupno 390 dana na koliko roditelji imaju pravo s 80 posto plaće, a za upravne odbore kompanija koje su na burzi uvest će se kvote.

Regnér nam objašnjava kako vlada smatra da će treći neprenosivi mjesec povećati pritisak unutar obitelji da se promijeni tradicionalno ponašanje, a ta bi mjera istodobno trebala djelovati i na stav poslodavaca prema muškarcima. - Oni će biti očevi, a ne samo muškarci i mašine na poslu. Ostajanjem kod kuće s djetetom i muškarci će postati svojevrsni rizik, a poslodavac neće očekivati da samo žena dugo izostaje - kaže Regnér.

Najžešće bitke

Socijaldemokratska stranka najradije bi da se vrijeme roditeljskog dopusta podijeli pola-pola, ali znaju da za taj prijedlog neće dobiti podršku oporbe. Ni unutar stranke se svi ne slažu. Glavni protuargument je pravo obitelji da sama odluči tko će ostati s djetetom, umjesto da to za njih radi država.

Upravo se oko tog pitanja slobode vode najžešće bitke. Regnér tu ima čvrst stav: - Vlada treba ići ispred ljudi, a ne podržavati stari, tradicionalni pogled na podjelu uloga u obitelji.

Na taj način, kaže, poboljšao bi se položaj žena na tržištu rada. Naime, iako u Švedskoj radi jednak broj žena i muškaraca, ženama je teže napredovati, češće rade pola radnog vremena, njihove su plaće manje, a time i mirovine, a raskol u karijeri se primjećuje nakon prvog djeteta. Nakon toga muški kolege na istim pozicijama počinju bolje zarađivati i dobivati promaknuća. Osim toga, i u feminističkoj Švedskoj još uvijek postoji velika nejednakost kad je riječ o sudjelovanju u neplaćenom poslu - što je termin švedske vlade za kućanske poslove. Kako Šveđani to namjeravaju promijeniti?

Velika očekivanja u unapređenju ravnopravnosti spolova Vlada ima i kad je riječ o predškolskom obrazovanju. - Smatramo da je jako važno raditi s mladim dečkima i djevojčicama, učiti ih da su svi jednako vrijedni i kako se trebaju ponašati u vezama. To je naglašeno u kurikulumu za vrtiće i škole - kaže Regnér. Dodaje da je u Švedskoj, kad je riječ o nasilju u obitelji, stanje možda bolje nego u drugim zemljama, ali cilj je vlade nulta stopa muškog nasilja nad ženama.

Manje kontroverzna tema od ravnomjerne raspodjele roditeljskog dopusta je uvođenje ženskih kvota za odbore. O tome se mnogo raspravljalo, ali vlada je, ističe Regnér, sada odlučila: ako do 2016. godine u upravnim odborima ne bude najmanje 40 posto žena, uvest će kvote zakonski. Trenutačno je u odborima najvećih švedskih kompanija 20 posto žena.

Ali, Švedska se nije u jednom trenutku samo probudila u feminističkom raju, kaže Anite Nyberg.

Anite Nyberg, dugogodišnja profesorica na Sveučilištu u Stockholmu i savjetnica vlade sjeća se kako se u drugom valu feminizma, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, u Švedskoj raspravljalo treba li podržati žene u ulozi majke ili u ulozi radnice. Socijaldemokratska stranka, koja je od Švedske napravila socijalnu državu, podržavala je ideju da žene ostanu kod kuće i dobivaju od države novac za brigu za djecu i dom, tzv. cash for care. No, među strankama nije postojao konsenzus. Desnije orijentirane stranke smatrale su da je to posao obitelji, a i dobar dio žena zalagao se za mogućnost da same biraju. Rasprave su se vodile i o kraćem radnom vremenu za roditelje.

Švedska je nakon toga krenula putem stvaranja uvjeta da i majke rade, ali i da očevi brinu za dijete. U tom slučaju, ističe Nyberg, djelovalo je nekoliko faktora i žene su uključene u tržište rada jer je to bilo u interesu industrije koja je trebala radnike, a ne samo radi zahtjeva žena.

Velika prekretnica bila je ideja da i očevi trebaju ostati kod kuće s djetetom. Upravo je u feminističkim krugovima te skandinavske zemlje 1973. rođena ideja da porodiljni dopust treba pretvoriti u roditeljski. No, u praksi nije bilo naročitog odjeka i rijetko se koji otac na to odlučio. Tek 1995., kada je vlada uvela prvi neprenosivi mjesec, švedski očevi ipak su se angažirali, iako rijetko dulje od tog jednog mjeseca koji su majke izgubile. Kako bi ubrzala promjene, vlada je 2002. uvela drugi neprenosiv mjesec.

Osim pretvaranja materinskog u roditeljski dopust, državi su jedan od prioriteta postali javno financirani vrtići kako bi se omogućilo ženama da lakše kombiniraju posao s majčinstvom. U praksi je to postalo stvarnost tek devedesetih kada su lokalne vlasti dobile naredbu da omoguće, kako znaju i umiju, mjesto u vrtiću svakom djetetu. Danas 50 posto jednogodišnjaka i 90 posto trogodišnjaka pohađa vrtić, a država pokriva 90 posto računa. Mnogi vrtići postoje kao roditeljske zadruge, što znači da roditelji volonterski upravljaju vrtićem, a dio vrtića vode privatne kompanije.

Očevi i porodiljni

No, kako nam je rekao Niklas Löfgren, predstavljajući nam statistike u srcu švedske socijalne države - “blagajni za osiguranja”, švedski tate danas sudjeluju u 20 posto roditeljskog dopusta. Međutim, budući da se roditeljski dopust može iskoristiti do 12. godine djeteta, primijećeno je kako su tate skloniji uzimati dane u vrijeme praznika ili godišnjih odmora, pa čak i u vrijeme sportskih prvenstava.

- Godinu dana prije uvođenja prvog neprenosivog mjeseca čak 40 posto očeva nije koristilo niti jedan jedini dan. Nakon uvođenja zakona taj se postotak prepolovio - kaže Löfgren.

Kako bi se olakšalo roditeljima, uveden je i dječji doplatak koji dobiva svako švedsko dijete, neovisno o materijalnoj situaciji obitelji - čak je i švedski kralj za svako svoje dijete do 16. godine primao svaki mjesec otprilike stotinu eura.

Postoji i “equality bonus” za ravnopravniju podjelu roditeljskog dopusta - država isplaćuje deset eura po danu. Bonus je uveden 2008. zbog argumenta da očevi više zarađuju pa zato majke više odlučuju ostati kod kuće.

Godinu ranije vlada desnog centra uvela je subvencioniranje kućanskih poslova. Iako je na početku bilo otpora - “vraćamo se na sluškinjsko društvo”, vikali su kritičari - švedska država danas plaća polovicu troškova za čišćenje, vrtlarenje i čišćenje snijega u iznosu do 5500 eura godišnje po osobi. Cilj je bio, među ostalim, omogućiti ženama da višak slobodnog vremena posvete radu. Iako je već prošlo dovoljno godina, nije procijenjena uspješnost te mjere, kaže nam Nyberg. No, zna se da je broj kupaca tih usluga s 93.000 narastao na pola milijuna do 2013., a i dalje raste. Subvencionirane poslove rade uglavnom strane žene.

Dominacija muškaraca

- Promjena se primjećuje u tome da danas, za razliku od 70-ih, više nije sramota da vam netko drugi čisti kuću - kaže Nyberg. Ova mjera trebala je rasteretiti žene te neplaćeni rad, koji je i dalje većim dijelom na leđima žena, čak i onih zaposlenih, pretvoriti u plaćeni i regulirani.

Zakon koji je s jedne strane trebao omogućiti nezavisnost žena i prelazak društva na moderni model dvoje hranitelja obitelji bio je onaj o individualnom oporezivanju, uveden još 70-ih. No, žene zato danas imaju 40 posto manje mirovine od muškaraca, a velik dio problema leži u činjenici da trećina radi pola radnog vremena, što se odražava na mirovini.

Gudrun Schyman, predsjednica Feminističke inicijative, stranke s feminističkim i antirasističkim programom, smatra da je problem u tome što je tržište rada i dalje jako segregirano.

- I dalje postoje sektori u kojima dominiraju žene i sektori kojima dominiraju muškarci. Zanimanja koja se smatraju tradicionalno ženskima imaju niži status i tu su općenito lošiji uvjeti rada. Žene mnogo češće rade pola radnog vremena, iako to ne žele. Vidljiv je i trend pada plaća u zanimanjima koja su pomalo preuzele žene, poput školstva i zdravstva - tvrdi Schyman, ističući problem muškog nasilja nad ženama. - Svake godine policija dobije 20.000 prijava o muškom zlostavljanju žena.

Na prošlogodišnjim izborima njezina feministička stranka nije uspjela ući u švedski parlament, ali na lokalnim izborima je ušla u uprave 13 gradova i općina. Razlog što Feministička inicijativa ipak nije skupila dovoljan broj glasova za parlament vjerojatno ima više veze s činjenicom da većina stranaka u Švedskoj visoko na listi prioriteta ima ravnopravnost spolova.

‘Porez na muškarce’

Schyman se našla na udaru kritičara kada je prije nekoliko godina predložila porez koji su mediji nazvali “porezom na muškarce”, a kojim bi se od muških plaća financirala skloništa za žene žrtve nasilja. “Time se izjednačavaju svi muškarci: i zlostavljači i svi ostali”, argumentirali su kritičari i pokopali njezin prijedlog.

Feminizam u Švedskoj, kažu kritičari, prešao je u slučaju nekih aktivista u radikalan, militantan oblik koji je sklon sve muškarce smatrati sklonima ugnjetavanju žena. Prema nekima, u Švedskoj postoji državni feminizam u sklopu kojeg su doneseni zakoni koji, tvrdi se, diskriminiraju muškarce. Uvođenje rodno neutralne zamjenice hen (umjesto hon i han - ona i on) čak i u neke vrtiće (čiji roditelji to žele) te u neke medije mnogi navode kao primjer pokušaja da se skandinavsko društvo učini spolno neutralnim, a ne spolno ravnopravnim. Oni koji kontroverzni “hen” podržavaju, ističu da je riječ o olakšavanju birokracije (dokumenti u kojima nije potrebno navoditi spol) ili senzibilnošću prema transrodnim osobama. A Švedska je prije svega društvo koje inzistira na senzibilnosti i zaštiti slabijih ili manjina.

Gudrun Schyman kaže: “Mi ne želimo ići putem tradicionalnih feministica koje su lobiranjem u sindikatima i svojim strankama gurale ženska prava. Naša stranka želi uzeti vlast”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:43