NA TRAGU VELIKOG OTKRIĆA

REPORTERI JUTARNJEG U POLJSKOJ Nacističko blago traže i Rusi i Židovi, a Poljaci tvrde: Zlato je naše!

Oduvijek smo ovdje slušali priče o nacističkom blagu, samo se nikad nije spominjao vlak. No, uvijek se pričalo da je skriveno baš tu, kod nas, kaže nam Damian Kontek, bankovni službenik koji ljetuje u Vodicama
 Bruno Konjević/CROPIX

Uoči Drugoga svjetskog rata u Varšavi je živjelo gotovo 400.000 Židova. Varšavsko židovsko groblje je golemo, čitav jedan grad iskorijenjenog naroda. U Wroclawu, prijeratnom Breslauu, Drugi svjetski rat dočekalo je 10.000 Židova, a preživjelo ih je nekoliko stotina. Veliki mračni park s pet stotina godina starim kamenim spomenicima obavijenim bršljanom danas je dio muzeja koji obilaze stotine tisuća turista. Tu, uz ulicu Slezna, četverotračnu gradsku prometnicu koja će vas za tri i pol kilometra dovesti do centra i obale Odre, iza četiri metra visokog zida leže kameni spomenici iz 14., 15., 16. stoljeća. Židovska tradicija ovoga grada jedna je od najstarijih u Poljskoj i Europi. Poljski Wroclaw jedan je od gradova na kojima se europska povijest najdrastičnije iskalila. Nacisti su ga 1944. proglasili utvrdom koju će braniti do kraja, pa je grad teško razrušen, da bi tek nedavno dosegao 630.000 stanovnika koliko ih je imao prije Drugoga svjetskog rata. Ostao je kao zadnji veliki njemački grad koji se branio. Nakon skoro tri mjeseca opsade, Crvena armija je konačno ušla u Breslau u posljednjim danima rata, dva dana prije kapitulacije Njemačke.

Nakon rata je Sovjetski Savez uzeo istočni dio Poljske, a Poljskoj je pripao najveći dio Šleske s Breslauom i Waldenburgom, danas Walbrzychem. Nijemci su gotovo svi otišli, a s istoka Poljske krenula je seoba naroda prema novim, zapadnim gradovima.

“Ne smijete unutra, po život je opasno”, upozorava stroga plavuša iz uprave groblja-muzeja. Bila je velika oluja, tumači mlada žena, i sada radnici raščišćavaju prije otvaranja u ponedjeljak. Visoko drveće i puzavice skrivaju stare kamene ploče. Polumrak, lagana kišica. Nekoliko slomljenih spomenika: kad su razbijeni, sad ili prije pedeset, sedamdeset, sto godina? Jeza, ali nema vremena za nju, već nas tjeraju.

Najveći grad na zapadu Poljske u povijesti su držali Česi i Poljaci, bio je dio Austro-Ugarske, kraljevine Pruske i Trećeg Reicha. Breslau je krajem 19. stoljeća bio treći po veličini njemački grad, nakon Berlina i Hamburga, s trećom najvećom njemačkom židovskom zajednicom, iza onih u Berlinu i Frankfurtu. Njemački Židovi u velikoj su većini smatrali sebe Nijemcima. Hitler je mislio drukčije. Auschwitz i Terezin preživjelo je njih nekoliko stotina. Ni onda za njih nije bilo gotovo: u grad se nakon rata slilo sedamdeset tisuća preživjelih poljskih Židova koji su domaće sunarodnjake doživjeli kao Nijemce, kao neprijatelje. Gotovo svi su ubrzo pobjegli iz grada, a komunističke vlasti su do 1968. protjerale većinu ostalih.

Reporterka Nedjeljnog u Poljskoj

Foto: Bruno Konjević/CROPIX

Dolazak Hitlera

U studenome 1932. Hitlerov NSDAP osvojio je 40 posto glasova u Breslauu i Donjoj Šleskoj. Već 1935. Židovi su izopćeni iz društva, oduzeto im je državljanstvo, u Kristalnoj noći u studenome 1938. porazbijane su im radnje. Onda su odvezeni u logore, većina u obližnji Gross-Rosen. Ako je u Walbrzychu kod Wroclawa doista otkriven zakopani nacistički vlak s blagom, kako su to u tjedan dana prenijeli svi svjetski mediji, onda makar dio toga blaga najvjerojatnije pripada ubijenim Židovima, upozorio je Svjetski židovski kongres. Moguće je da je to dio imovine opljačkane od Židova prije nego što su poslani u smrt i zato je ključno da se pronađene stvari vrate njihovim pravim vlasnicima ili njihovim nasljednicima, izjavio je šef Svjetskog židovskog kongresa Robert Singer.

Lavina se zakotrljala kad je objavljeno da su dvojica lovaca na blago, jedan Poljak i jedan Nijemac, angažirali odvjetnika da ih zastupa kako bi kao nalaznici dobili svojih deset posto vrijednosti blaga pronađenog u vlaku zakopanom kod Walbrzycha, poljskoga grada od 120.000 stanovnika u Donjoj Šleskoj, uz granicu s Češkom i Njemačkom. Opljačkano zlato nacisti su krajem rata poslali iz Breslaua u Waldenberg, u jedan od tunela koji su potom zatrpali. Jedan od sudionika akcije povjerio je lokaciju na samrtnoj postelji, objavio je prošli tjedan poljski doministar.

Oklopni vlak

Zlatnoj groznici koja je brzinom munje obišla svijet uvelike su kumovale poljske vlasti. Ako je vlak s blagom isključivo plod mašte, zašto je onda državni tajnik u poljskome Ministarstvu kulture Piotr Zuchowski objavio da je “više od 99 posto sigurno da su pronašli vlak”, zašto su poslali vojsku da detektorima pretražuje teren? Zašto je zamjenik gradonačelnika Walbrzycha Zygmunt Nowaczyk rekao novinarima: “Grad je pun misterioznih priča iz svoje povijesti. Sada je to službena informacija - nešto smo pronašli”. Inicijalnu kapsulu ispalio je državni tajnik Zuchowski koji je rekao kako je uvjeren da vlak postoji, da je 99 posto sigurno da su ga našli, a 100 posto će biti tek kada ga otkopaju. “Lokalne vlasti znaju gdje je”, ustvrdio je on.

Zuchowski je 28. kolovoza rekao kako vlasti raspolažu radarskim snimkama na kojima se razaznaju obrisi vlaka naoružanog topovima. “Oklopljeni vlakovi koristili su se u Drugom svjetskom ratu za prijevoz vrijednih stvari, a ovo je oklopni vlak”, rekao je Zuchowski, što je u Walbrzych dovelo na desetke novinarskih ekipa. “Da, odjednom ima više ljudi, ali ne bih rekla da je baš pravi bum. Zasad”, sramežljivo kaže Maria u gradskom turističkom uredu. Spremno nam pokazuje na karti gdje je pronađeno blago: to je šuma desetak kilometara izvan grada, uz dvorac Ksiaz, jedan od tri najveća u Poljskoj. To je jedan od onih srednjovjekovnih zamkova koji djeluju kao da su upravo ispali iz neke bajke: na klisuri, okružen gustom šumom u podnožju, dvorac Ksiaz, odnosno Schloss Fürstenstein, izgleda upravo tako kao da u svojim podzemnim prostorijama krije zatočenu princezu. Ili čitav jedan zlatni nacistički vlak. U vrijeme Drugoga svjetskog rata u dvorcu je bilo nacističko zapovjedništvo. Tijekom 1943. godine u dvorac se useljava zapovjedništvo Organizacije Todt, inženjerijske nacističke postrojbe pod vodstvom Fritza Todta koja je zapošljavala milijune prisilnih radnika na gradnji cesta i utvrda. Oni su iskopali kilometar duge tunele pod dvorcem, a da se njihova prava namjena do danas nije saznala, objašnjavaju turistički vodiči znatiželjnicima.

Tuneli su iskopani 15 metara pod podnožjem dvorca, a vjeruje se da ih u utrobi planine ima još neotkrivenih. Turistima pokazuju dio tunela od stotinjak metara, širine metra i pol te visine dva i pol metra. Završava nedovršenim stepenicama. Slične tunele, jednako misteriozne jer im nikad nije otkrivena prava namjena, sagradili su nacisti i u obližnjem gorju s čitavim podzemnim gradom Osowkom koji su gradili logoraši iz Gross-Rosena. U tri tunela ukupne dužine 1700 metara postavljene su željezničke tračnice. Jesu li židovski zatvorenici iz obližnjega Gross-Rosena kopali mračne tunele u kojima će biti zakopana njihova imovina, koju su nacisti opljačkali i potom je sklonili pred dolaskom Sovjeta, uvjereni da će se vratiti po nju kad se situacija malo smiri?

Priče o blagu

- Oduvijek sam slušao priče o blagu. Ovaj kraj je pun takvih priča - kaže Damian Kontek, službenik banke na glavnom, Magistratskom trgu u Walbrzychu. Ljetovao je lani u Vodicama i lice mu se razvuče u sretan osmijeh na spomen Hrvatske. Novo je jedino to s vlakom, kaže Damian: ljudi su prije pričali o “običnom” zakopanom blagu.

Javili su se i Rusi: ako se potvrdi nagađanje da je u vlaku poznata Jantarna soba iz St. Peterburga, Rusija će je tražiti natrag, objavio je Kremlj. U vlaku je zapečaćeno 300 tona zlata i dijamanata, prenosi lokalnu verziju berlinska dopisnica Guardiana. Baš 300 tona zlata i dijamanata? Umjerenije verzije spominju oružje, dokumente, opljačkane umjetnine i zlato, sklonjeno u posljednjim danima uoči pada Trećeg Reicha. A ima i onih koji spominju ne jedan, nego dva oklopna vlaka s blagom.

“Samo jedna trećina tunela sagrađena u vrijeme Drugoga svjetskog rata u nacističkom projektu Riese je otkrivena. Moguće je da je pod zemljom još nekoliko sličnih kompozicija”, izjavio je lokalni političar Lukasz Kazek.

Policajac na stanici u Walbrzychu pazi da ne bi netko pješke krenuo prugom u potragu. Novinari su javljali da je kraj pun avanturista i tragača za zlatom, ali poljska policija i vojska zatvorile su par hektara šumskog zemljišta na rubu grada prema dvorcu i odatle tjeraju putnike namjernike. “Da, da, zlato!” ozbiljan je Gregor, šezdesetogodišnjak u besprijekornom bež odijelu, s prslukom i plavom plastičnom ružom do sebe. S licem alkoholičara ispija svoju kolu. Nutka nas cigaretama u limenoj dozi s pin-up djevojkom i obećava svaku pomoć, ali je malo problematično što ne govori nijedan jezik. Na pitanje “Govorite li njemački?”, plavi mladić sivih očiju pokazuje srednji prst. A engleski? Ponovno srednji prst.

“Da, mali je problem što nitko ne govori nijedan jezik”, smije se grupa britanskih novinara koji su nas uputili kako da zaobiđemo policiju i snimimo sumnjivi dio pruge. Ugažena staza vodi uz kuće i dvorišta, pokraj lokalnog hotela s japanskim restoranom i stajom za koze i ovce u stražnjem dvorištu. Okolno grmlje puno je praznih kutija cigareta i konzervi kole i piva. Stotinjak metara dalje, kad od civilizacije ostane samo betonska ograda s praznim rupama za bodljikavu žicu, ne treba previše mašte da ti se pred očima ukažu nacisti kako pripremaju eksploziv koji će nešto dalje zatrpati vlak na napuštenom kolosijeku gorske pruge. Beskonačna šuma i pruga koja vodi u nepoznato. Tu u blizini navodno su pronađeni tragovi koji su izazvali poljsku zlatnu groznicu i doveli hrpu novinara i avanturista u grad neizgovorljiva imena. Umjesto Nijemaca, tu su Poljaci: dolje na cesti obični policajci, a gore uz prugu dva vozila sa specijalcima, uz znak zabrane prolaza putem koji vodi u šumu, paralelno uz tračnice.

“Zbog vaše zaštite zabranit ćemo ulaz u šumu jer je vlak najvjerojatnije miniran”, objavile su poljske vlasti. Polovica stanovnika Walbrzycha zajedno s drugima sada traga za blagom, ili naprosto želi prošetati do tamo, zabrinuti smo za njihovu sigurnost, objasnila je glasnogovornica policije Magdalena Koroscik. Kako bi spriječili da im zanesenjaci masovno ginu pod vlakovima, poslali su vojsku i policiju da blokiraju područje. Uz to je vojska poslala postrojbu za ispitivanje terena. Čemu ako, kako naknadno svi tvrde, ničega nema? Ili su se svi potrudili demantirati priču samo da bi otjerali znatiželjnike koji ometaju službenu potragu?

“Ako vlak doista postoji, velika je vjerojatnost da je miniran”, rekao je predsjednik Gradskog vijeća Jacek Cichura. A moglo bi tu biti i puno metana koji je opasan za čovjeka!

Specijalci su ljubazni i nezainteresirani. Možemo snimati, bitno da ne idemo dalje. U petak su se javnosti konačno obratili Andreas Richter i Piotr Koper, dvojica od kojih je sve počelo.

“Imamo čvrste dokaze za svoje tvrdnje”, rekli su za poljsku televiziju, ponavljajući kako su potpuno sigurni da su pronašli famozni vlak. Njihov izvor informacija je umirovljeni miner Tadeusz Slowikowski (84). I on je za AP ispričao da je sve saznao kad mu je jedan Nijemac 70-ih godina pričao o vlaku koji je iz Breslaua poslan u Waldenburg dok se približavala Crvena armija i kad više nije bilo vremena da nacisti opljačkano blago povuku dublje u Njemačku. Vlak je nestao prije nego što je stigao u današnji Walbrzych, ispričao mu je Nijemac. “Živio sam s tim misterijem 40 godina i zahvalan sam ovoj dvojici na njihovu otkriću”, rekao je stari Tadeusz Slowikowski u razgovoru s dopisnicom AP-ja.

Slowikowski je uvjeren da je vlak na 65. kilometru pruge između nekadašnjega Breslaua i Waldenberga. Godinama je kopao na tom području zajedno sa svojim prijateljem Andrzejem Gaikom sve dok im 2001. vlasti to nisu zabranile. Požalio se novinarima da su za takav posao trebali suvremenu opremu, ali za nju nisu imali novca. No, i Gaik je prethodnih dana dao izjavu za poljsku televiziju. On danas vodi turiste oko dvorca Ksiaz i priča im o legendama o blagu, ali više u njih ne vjeruje.

“Ne vjerujem da je bilo tko došao makar blizu tome da pronađe vlak”, ustvrdio je pred kamerama.

Desetljeća nagađanja

Nakon što se u desetak dana izredao niz poljskih dužnosnika koji su okrenuli ploču i tvrdili da nema ništa od otkrića misterioznog vlaka, javnost je u petak doznala da su nacistički vlak otkrili Andreas Richter i Piotr Koper. Oni su tada dali intervju poljskoj javnoj televiziji i prvi put objavili svoj identitet.

No, oni nisu niti planirali priču pustiti u novine: kažu da su prvo obavijestili lokalne vlasti u Walbrzychu, pa je onda od njih procurila informacija da je dvojac kontaktirao njih preko odvjetnika, tvrdeći da su otkrili lokaciju vlaka o kojemu se desetljećima nagađalo u tom kraju.

“Obavijestili smo 18. kolovoza vlasti i policiju u Walbrzychu da smo pronašli oklopni vlak iz Drugoga svjetskog rata i prenijeli im točnu lokaciju”, rekli su pred TV kamerama. Ispričali su da su do potencijalno senzacionalnog nalaza došli zahvaljujući svjedocima i njihovu vlastitom istraživanju.

Vlak nije zatrpan u tunelu, kako se prije mislilo, nego ukopan u zemlju, tvrde oni. Spremni su o svom trošku iskopati ga i znaju da je sve što se pronađe vlasništvo države, ali ponavljaju da očekuju deset posto vrijednosti otkrivenog. Ako ne dobiju uvjerenje da će dobiti svojih deset posto, neće dati informacije o tome gdje se vlak doista nalazi. A vlak bi svakako ostao domaćinima kao turistička atrakcija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 10:10