EKSKLUZIVNO IZ ATENE

REPORTER JUTARNJEG S BIJESNIM GRCIMA: Živjeli smo tako dobro, a sada nam uzimaju sve!

Riot police detain a protester as they clash with demonstrators during a 48-hour general strike in Athens on June 29, 2011. Greek lawmakers voted Wednesday for a massive new austerity package demanded by international creditors, amid violent clashes between protesters and police firing tear gas outside the parliament. AFP PHOTO / ARIS MESSINIS
 AFP

ATENA - Preporučujemo vam da zbog osobne sigurnosti do daljnjega ne putujete u Atenu. Slušam glas kolodvorske spikerice dok kupujem autobusnu kartu za Solun. Zbog kaosa na grčkim ulicama i žestokog sukoba građana i policije, Ministarstvo vanjskih poslova Makedonije uputilo je preporuku građanima da ne putuju u Atenu. “Srećom, vi idete samo do Soluna”, rekla mi je mlada blagajnica, ali osmijeh s lica joj je nestao nakon što sam joj rekao da mi je konačna destinacija grčka metropola.

Prva stanica na kojoj staje autobus koji vozi na relaciji Skoplje - Solun jest Đevđelija, mjesto blizu granice s Grčkom. Makedonci ga nazivaju Las Vegasom. Ovdje je, naime, sagrađena jedna od najvećih kockarnica na Balkanu. Čudno, grandiozan kockarski raj sagrađen je u zemlji u kojoj je trećina radno sposobnog stanovništva nezaposlena. Odgovor koji sam dobio bio je logičan: naše su glavne mušterije Grci. Ubrzo sam se i sam uvjerio da govore istinu. Dva vozila grčkih registarskih oznaka zaustavila su se ispred kockarnice, iz kojih je izašlo desetak ljudi pričajući grčkim jezikom...

Nastavljam put. Na granici nema gužve. Prije nekoliko dana prijelaz Bogorodica - Evzoni nije radio zbog štrajka grčke carinske službe, no danas ne štrajkaju pa granicu prelazimo bez problema.

Nitko ne vozi motocikle

U Solunu, drugom gradu po veličini u Grčkoj, mirno je, trenutačno nema nikakvih demonstracija (ovdje su u travnju održani veliki prosvjedi). Stopa nezaposlenosti tada je bila 15 posto, no očekuje se da će ona iduće godine dosegnuti 20, a možda i 22 posto. To znači da će u državi od 11 milijuna stanovnika njih 1,200.000 biti nezaposleno.

Od Solunjana sam saznao da je ovdje mnogo teža situacija nego u Ateni.

Čekajući vlak za Atenu, razgovarao sam s Kostasom koji živi u Pefkohoriju, mjestu na poluotoku Halkidiki. Nasmijao se kad sam mu rekao da dolazim iz Makedonije, objašnjavajući mi da Makedonci kod njega tradicionalno ljetuju. I ove godine, unatoč krizi i sporu oko imena.

Zamolio sam ga da mi objasni trenutačnu situaciju u Grčkoj.

- Sve je to jedna velika šala - rekao je. Ionako Grčku već godinama vode tri obitelji. Ljudi badava protestiraju. Osim toga, bolje vlade od ove koja je sada - nemamo.

Kostas vodi radionicu za popravak bicikla i motocikla i kaže da osjeća krizu. Prije nekoliko godina pristojno je živio od svoga posla, ljudi su se vozili na motocikima i - dovozili ih na popravak. Sada je kriza i, kaže, sve više ljudi vozi bicikle, ali posla svejedno nema. Rješenje? Nema pojma...

Zapričali smo se i umalo sam propustio vlak za Atenu. Ljudi, inače, za kupnju karata čekaju u nepreglednim redovima i prisutna je velika nervoza. Voznog reda nema, pa nitko ne zna kada će voziti sljedeći vlak u glavni grad ako se ne uspiju ukrcati u ovaj. Štrajkovi u Grčkoj su svakodnevni pa su i problemi s transportom veliki. Jedan dan protestiraju autobusni prijevoznici, drugi dan avio, a treći željezničari.

Uspio sam se ukrcati u vlak i krenuti na šestosatno putovanje do Atene.

U vlaku sam upoznao Thanasa koji je na drugoj godini Strojarskog fakulteta u Larisi. Rekao mi je da je situacija toliko loša da nema volje nastaviti učiti.

- Nemam pojma što ću raditi kad završim fakultet. Izgledi da nađem posao u Ateni u svojoj struci gotovo su nikakvi.

Nije bio u Ateni kada su izbile posljednje velike demonstracije, ali prijatelji su ga o svemu obavijestili. Bilo je strašno, rekao je. Sve je bilo puno kemijskih bombi, ljudi su bili u panici. - Znaš, kod nas su političari gori nego kod vas - ustvrdio je.

Rastali smo se na stanici Sintagma, složivši se da nigdje nema dobrih političara.

Na putu prema hotelu prošetao sam se trgom Sintagma. Još se osjećao miris ugašena požara i stotine ili tisuća dimnih bombi bačenih prije dva dana. Trgovci su zamjenjivali razbijena stakla svojih dućana. Pred zgradom Parlamenta već su se 38. dan nalazili utaboreni prosvjednici koji, bojeći se kemijskog napada, nisu skidali plinske maske s lica. Nekoliko stotina metara dalje, pod punom opremom, stajala je policija, a u zraku se osjećao predstojeći novi sukob.

Prosvjednici su kao suvenire čuvali ostatke kemijskih bombi, a kada sam jednu uzeo u ruke, jedan od mladića upozorio me da rukama ne dodirujem lice jer su kemikalije još aktivne i mogu mi ozlijediti kožu.

- Pogledaj na što sliči moje lice, bomba je pala baš ispred mene. Nisam mogao disati, nikoga nisam vidio oko sebe. Da, policajci su definitivno koristili previše tih kemijskih bombi.

Dolaze anarhisti

Uzeo je ostatke jedne bombe i primaknuo ih mojim očima.

- Pogledajte. Imaju li ove bombe rok trajanja? Ova je stara najmanje trideset godina, a znam da je dio bombi koje su bacali zabranjen Ženevskom konvencijom.

Prosvjednici su me uvjeravali kako su njihovi prosvjedi mirni, ali da problemi nastaju kada se uključe sindikati ili, kao u srijedu, anarhisti. Oni su, kažu, bacali Molotovljeve koktele na trgovačke radnje i žestoko se sukobili s policijom. Neki među ovim ljudima okupljenim na trgu, vjeruju da anarhisti surađuju s policijom.

U neredima koji su izbili u srijedu teško je ozlijeđeno najmanje 50 građana i policajaca, a stotine su tražile pomoć zbog problema s disanjem. Prvog dana uhićeno je tridesetak demonstranata, a uhićenja su nastavljena i sljedećih dana. Uništeno je više restorana, zapaljeno nekoliko zgrada banaka, oštećena je pošta, kao i zgrada Ministarstva financija. Policija procjenjuje da je u nasilju sudjelovalo više od 600 ljudi. Moji sugovornici kažu da su se priključili mirnim demonstrantima te kako ih je bilo oko 20 tisuća.

Bocama na zastupnike

Napadnuti su i članovi Parlamenta. Bocama su demonstranti gađali poslanika vladajućih socijalista Aleksandra Atanasijadisa jer je u Parlamentu podržao paket rigoroznih mjera štednje, iako je ranije najavio da će biti protiv.

Nakon nekoliko sati sastao sam se s novinarkom Sanjom Ristovskom koja već godinama radi u Ateni. Na pitanje kako ona vidi razloge masovnih prosvjeda Grka, odgovorila mi je kako unatoč krizi Grci žive “na visokoj nozi”.

- Grci su se navikli na život na kredit još od vremena Simitisove vlade, kada su uvjeti za uzimanje kredita bili povoljni. Sada nitko ne želi odustati od svojih navika. Ovdje su, i danju i noću, kafići prepuni. Kad ne biste gledali televiziju, ne bi vam palo na pamet da je zemlja u teškoj krizi i na rubu bankrota. Grci su oduvijek, po svaku cijenu, htjeli imati najnovije modele automobila, telefona, računala...

Prosvjednici su, rekla je, protivnici vlade, ali nisu ponudili nikakvu alternativu.

Uvečer sam se uputio u noćnom životu Atene provjeriti je li ono što mi je kolegica ispričala točno. Nakon ulaska u jedan klub - sigurno ne jedan od boljih u metropoli, ali ipak pristojna izgleda - jedva sam se uspijevao kretati od gomile ljudi koja se natiskala oko stolova i šanka. Nakon litimična pogleda na cjenik, ostao sam šokiran cijenama pića. Pivo stoji sedam eura! No, primijetio sam da većina ljudi oko mene pije znatno skuplja pića... Vjerujući u prvi tren kako sam možda pogriješio te da je ovo, valjda, neko “fensi” mjesto i kako su u drugim lokalima cijene znatno niže, shvatio sam ubrzo da nisam bio u pravu. Dobar provod u Ateni jednostavno je skup.

Kristina, kako mi se predstavila mlada djevojka koju sam upoznao ispred jednog lokala, rekla mi je da se ne može samo tako, zbog krize, odreći dobrog provoda.

- Moram nekako ispucati taj bijes zbog svega što se događa. Ne mogu se zatvoriti u četiri zida i plakati dok ne postane bolje.

Sljedećeg jutra obišao sam nekoliko trgovina. Svi mi istaknuli da jedva zarađuju za normalan život.

- Ljudi moraju jesti kruh, ali čini mi se da i tu štede. Prije su kupovali skuplji kruh, žalio se jedan pekar.

U trgovini sam čuo sličnu priču.

- Gospodarska nas je kriza dotukla. Prije smo imali mnogo više novca. Prosječna je plaća bila 1000 eura, a sada je 700. Nijedna zemlja Europske Unije nema tako male plaće.

Ljudi ovdje strahuju da će stvari biti još gore, da će im, nakon posljednjih mjera vlade, plaća biti 500 eura.

Nastavio sam obilazak posjetom luksuznih atenskih trgovina. U blizini trga Sintagma ušao sam u zlatarnicu u kojoj je najeftiniji modni dodatak stajao 2000 eura. Ljubazna vlasnica kaže da ljudi koji tu ulaze ne znaju što znači riječ gospodarska kriza.

- Oni koji su imali novac, i dalje ga imaju. Kriza je pogodila mnoge u Grčkoj, ali bogati su ostali bogati. I to je moja sreća. Nisam primijetila nekakvu razliku između posla danas i prije pet godina.

Za moga boravka u Grčkoj, Parlament je izglasao novi paket oštrih mjera štednje. Vlada Jorgosa Papandreua nada se da bi on mogao osigurati novu financijsku pomoć EU i MMF-a od 12 milijardi eura. Planirano je da država u sljedećih pet godina uštedi 28 milijardi eura. Vlada planira povećati poreze i bitno smanjiti troškove države. Ukratko, to znači, manje plaće i manje zaposlenih u javnim službama.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 01:45