RADNICI SPAČVE 'Slavko, hvala ti što primamo plaće, ali znaš da više nije popularno spominjati tvoje ime'

Petak je poslijepodne. Sunce je dobro ugrijalo Slavoniju. Oko 13.30 druga smjena polako je počela ulaziti u krug tvrtke. Žene i muškarci različitih generacija, svatko s nekim svojim bremenom na leđima. Pješice, biciklom, motociklom ili automobilom. U rukama su nosili torbe ili vrećice u kojima je bila spremljena hrana kako bi izdržali radni tempo od 14 do 22 sata koliko im traje druga smjena. Oni su samo dio od oko 600 zaposlenika vinkovačke Spačve, najveće drvne industrije u Hrvatskoj. Nisu baš raspoloženi za razgovor.

- Žurim na posao. Treba se pripremiti za ono što me danas čeka. Plaće dobivamo na vrijeme, bilo bi dobro da su malo veće, ali tko će se žaliti nakon onoga što smo prošli prije nekoliko godina - rekao je jedan radnik. Slično su zborili i drugi od kojih smo pokušali doznati kako im je danas u tvrtki, koja posljednjih tjedan dana ne silazi s naslovnica i iz udarnih termina informativnih emisija.

Pričekali smo i 14 sati. Smjena je obavljena i nakon desetak minuta stotine ljudi izlaze iz kruga ove velike tvrtke. Najveće u Vinkovcima i jedne od najvećih u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Odradili su svoju smjenu od 6 do 14 sati u pogonima gdje se proizvode kvalitetna masivna ulazna vrata od najboljeg slavonskog hrasta iz okolnih spačvanskih šuma koje se prostiru od Vinkovaca prema Županji. Umorni ljudi teška koraka ubrzavaju kada vide fotoreportera i novinara.

‘Nemojte nas s Linićem’

- Odakle ste? - pitaju. - Iz Jutarnjeg - odgovaramo. - Joj, samo nas nemojte objaviti skupa s Linićem - poručuje jedan smijući se, što izazove smijeh ostalih u njegovoj blizini. Pitamo ih kako im je u tvrtki, ali nije im baš do priče.

- Di ćeš me sad u 2 sata pitati kako mi je - kaže nam jedan dok drugi pristaje nešto reći onako usput.

- Plaća je redovna, i to je najvažnije - bio je kratak i gotovo usuglašen s većinom svojih kolega iz tvrtke, koja je prije dvije godine prolazila svoju katarzu.

Krajem kolovoza 2012. kriza u Spačvi dosegnula je vrhunac. Gotovo 400 od tada ukupno zaposlenih 700 radnika tvrtke, čija povijest datira u 1956., stupilo je u štrajk zbog kašnjenja plaća.

- Plaće nam kasne 2,5 mjeseci i dobivamo ih u četiri ili pet rata, od kojih je jedna, na koju otpada četvrtina plaće, u bonovima. Možete misliti kako je to kada dobijete 500 kuna, a onda mjesec dana ništa. Ni doprinosi se ne plaćaju, a proizvodnja je praktički stala - pričao je tada Ilija Budimir.

Bilo je to i vrijeme velikih podjela u Spačvi jer dio radnika i sindikata nije podržavao štrajk, koji je u konačnici proglašen i nelegalnim, no tada se prvi put o toj tvrtki oglasio i ministar financija Slavko Linić.

- Nema plaće u bonovima. To su nezakonite uplate - rekao je Linić i dodao da probleme u Spačvi mora riješiti država.

- U ovom trenutku ozbiljno razgovaramo s HPB-om i drugim vjerovnicima kako financijski konsolidirati Spačvu - poručio je tada Linić.

Neriješeni problemi

Uprava na čelu s većinskim vlasnikom Dariom Puljizem priznala je da je dio plaća isplaćivala u bonovima, no pravdali su se kako je to bio jedini način očuvanja radnih mjesta. Tri mjeseca poslije, 7. prosinca 2012., Spačva je podnijela zahtjev za predstečajnu nagodbu. Prijavili su gotovo 319 milijuna kuna obveza. U tom trenutku tvrtka je imala 661 zaposlenog. Danas je Spačva ponovno u fokusu interesa medija. Zbog njezine predstečajne nagodbe, koja je uspješno okončana u travnju 2013., nedavno je s ministarske dužnosti smijenjen upravo Linić. Podsjetimo, većinski vlasnik sa 66,20 posto dionica postao je fond rizičnog kapitala Quaestus Private Equity Kapital II, a ostatak je podijeljen između HPB-a - 26,48 posto, tvrtke Čvor bivšeg većinskog vlasnika Darija Puljiza - 5,48 posto te malih dioničara - 1,84 posto. Na čelo Nadzornog odbora u ime većinskog vlasnika došao je nekadašnji ministar financija u HDZ-ovoj Vladi Borislav Škegro.

Quaestus fond uspio je postići stabilnost u poslovanju. Ostavili su na čelu tvrtke bivšeg većinskog vlasnika Puljiza, koji se u predstečajnoj nagodbi na Linićev zahtjev morao odreći većinskog udjela, što je kod dijela radnika izazvalo nezadovoljstvo, no prihvatili su Škegrinu odluku.

- Nakon konzultacija s vlasnicima, a zbog svega što se događa posljednjih dana, odlučeno je da ne dajemo nikakve izjave o tvrtki - kratko nam je poručio Puljiz.

Više sreće nismo imali ni s već spomenutim Budimirom. On je u međuvremenu od vođe pobune iz kolovoza 2012. napredovao do vrha Sindikata Spačva koji djeluje u sklopu SSSH. Taj sindikat je danas većinski u tvrtki i ima više od 400 članova.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg