ŽARIŠTE POTRESA

Seizmolozi: ‘Rasjedno krilo na kojem su grad Zagreb i Medvednica diglo se prema gore...‘

Seizmolozi znaju točno gdje se potres dogodio i kako se tlo micalo, a dio podataka još se prikuplja

Piše:

Tanja Rudež

Objavljeno: 22. ožujak 2021. 13:28

Igor Vignjevic/Cropix

Godinu dana nakon potresa koji je 22. ožujka 2020. godine u 6 sati i 24 minute uzdrmao Zagreb, seizmolozi su i dalje zaokupljeni analizama tog događaja.

- Epicentar tog potresa bio je na području Markuševca i Čučerja, otprilike sedam kilometara sjeverno od središta grada Zagreba. Bio je to plitki potres sa žarištem na dubini oko deset kilometara i umjerene jakosti lokalne magnitude 5,5 te momentne magnitude 5,4. Intenzitet u epicentru Seizmološka služba pri Geofizičkom odsjeku PMF-a preliminarno je ocijenila sa VII. stupnjem EMS-a (Europska makroseizmička ljestvica), dakle kao potres 'oštećujućeg' stupnja, jer je prouzročio značajnu materijalnu štetu. Osim na zagrebačkom području, potres se osjetio i u široj okolici, posebice u Zagorju, Prigorju, Turopolju i Pokuplju, zatim u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini - čak i do 1000 km udaljenosti od epicentra. Nažalost, u ovom potresu stradala je i jedna petnaestogodišnja djevojka - rekla je seizmologinja dr. Iva Dasović, docentica na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF).

- Položaji žarišta potresa pokazuju da se rasjed dogodio na Sjevernom rubnom medvedničkom rasjedu koji se pruža po duljoj osi Medvednice, a na površinu izlazi sa zagorske strane Medvednice, no rasjedna ploha je nagnuta prema jugoistoku i spušta se ispod Medvednice i Zagreba. Krovinsko krilo, ono iznad plohe gdje su Medvednica i Zagreb, pomaknulo se prema gore, uz rasjednu plohu. To je u skladu i s rezultatima koji su dobiveni analizom zapisa potresa sa seizmografa, iz kojih možemo odrediti mehanizam pomaka u žarištu potresa, a to su potvrdile analize satelitskih mjerenja metodom InSAR - pojasnila je dr. Iva Dasović.

Početak serije

Nakon glavnoga potresa uslijedio je niz slabijih naknadnih potresa, ponajviše s epicentrom u sjeveroistočnom dijelu Zagreba, na području Markuševca i Čučerja.

- Do kraja studenoga 2020. godine locirano je nešto više od 2800 potresa, od kojih je njih oko 940 imalo lokalnu magnitudu jednaku ili veću od jedan. Vjerojatno je dosad zabilježeno oko 3000 takvih potresa. Njihova žarišta nalaze se većinom na dubinama između četiri i 12 kilometara. Najjači naknadni potres dogodio se 35 minuta nakon glavnoga potresa, u sedam sati i jednu minutu i bio je lokalne magnitude 4,9, a ukupno deset naknadnih potresa imalo je magnitudu veću od 3,0 - čak njih sedam dogodilo se u prva 24 sata nakon glavnoga potresa - naglasila je docentica Dasović.

Postavljeni uređaji

Ubrzo nakon glavnog potresa u Zagrebu seizmolozi Geofizičkog odsjeka PMF-a postavili su nekoliko seizmografa koji su bili na raspolaganju u zagrebačko područje kako bi se poboljšala kvaliteta analiziranih podataka.

- Mnoga detaljnija istraživanja još su u tijeku, neka su pri kraju, a neka će tek uslijediti jer iako je već poprilično smanjena seizmička aktivnost ove serije potresa, ona još pomalo traje - rekla je docentica Dasović.

Osvrnula se i na učestalost jakih potresa u zagrebačkom epicentralnom području.

- Teško je govoriti koliko se često događaju takvi potresi jer se ne događaju u jednakim vremenskim razmacima. Pogledamo li samo razdoblje od 1880. godine, vidimo da su se događali češće oko prijelaza 19. stoljeća u 20. stoljeće, najznačajniji su oni s kraja 1905. i početka 1906. godine, pa je uslijedilo jedno dulje mirno razdoblje do potresa 1990. godine, kad je bio onaj magnitude 5,0 kod Kraljeva Vrha. Od onda do ožujka 2020. godine seizmička aktivnost bila je vrlo slaba. Za Zagreb su bili važni i npr. potresi 1917. kod Brežica u Sloveniji i 1909. godine kod Pokupskog, koji nisu u ovom zagrebačkom, odnosno medvedničkom epicentralnom području. Ako je potres malo više udaljen, ali dovoljno jak, on ipak može biti opasan - zaključila je Iva Dasović.

Od 3880 zagrebačkih zgrada 1880. godine, njih 458 moralo se rušiti

Podsjetimo, Zagreb je 9. studenoga 1880. godine, u sedam sati i tri minute, pogodio potres magnitude 6,3 prema Richteru (VIII. stupnja prema MCS ljestvici) s epicentrom na području Medvednice. Poginulo je dvoje, a 29 ljudi bilo je teško ozlijeđeno.

Do travnja 1881. godine zabilježeno je 185 podrhtavanja tla. Stanovnici čije su kuće bile oštećene smješteni su u za to sagrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice. Od 3830 zgrada, koliko je Zagreb tada imao, 485 stambenih toliko je stradalo da ih se moralo srušiti, a 1758 bilo je oštećeno, uključujući zagrebačku katedralu.

Mnogo se stanovništva tada iselilo. Nadalje, okolicu Pokupskog, 40 kilometara jugoistočno od Zagreba, pogodio je 8. listopada 1909. godine jak potres čiji se intenzitet procjenjuje na osam stupnjeva Mercalli-Cancani-Siebergove ljestvice (MCS ljestvica). Na osnovi zapisa o tom potresu seizmolog Andrija Mohorovičić je 1910. godine došao do jednog od najvećih znanstvenih postignuća s područja Hrvatske: otkrića plohe diskontinuiteta koja odjeljuje koru od plašta Zemlje.

Mohorovičićev diskontinuitet ili Moho odvaja oceansku i kontinentalnu koru od gornjeg dijela Zemljina plašta. Moho sloj nalazi se u prosjeku oko sedam kilometara ispod dna oceana te prosječno od 30 do 50 kilometara ispod tipične površine kontinenta.

Mohorovičić je svoj rad o diskontinuitetu objavio 1910. godine u Godišnjem izvješću Zagrebačkog meteorološkog opservatorija, na hrvatskom i njemačkom jeziku. "Mohorovičićevo su otkriće brzo prihvatili kolege znanstvenici, a postupno se pročulo i u široj javnosti. Tome je svakako pomogao prikaz koji je o njegovu epohalnom članku već 1912. godine objavio Hans Benndorf u uglednom časopisu Gerlands Beiträge zur Geophysik", navodi akademik Mirko Orlić u knjizi "Kroz koru do plašta: nove spoznaje o Andriji Mohorovičiću (1857. - 1936.)".

Vezane vijesti