KRAJ SVAĐE

'POKUŠAVAO ME UBITI 28 GODINA. NISAM VIŠE MOGAO ŽIVJETI U STRAHU...' Dramatična ispovijest ubojice Marijana Sučeca

Sve je počelo 1985., kada je Božurić na pokeru izgubio sve, 15.000 DEM. Optužio je Hodaka i Sučeca da su ga varali i od tada ih je progonio

U srijedu 8. svibnja na središnjem gradskom groblju Viktorovac u Sisku pokopan je Ivan Božurić (57), bivši robijaš i osuđivani ubojica kojeg je s dva hica u prsa u subotu 4. svibnja u caffe baru Omega u Starčevićevoj ulici ubio njegov dugogodišnji poznanik, suradnik i rival Marijan Sučec Suljo. Na pokopu je bilo stotinjak ljudi. Dva dana ranije sutkinja istrage Županijskog suda Sučecu je odredila jednomjesečni istražni zatvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke. Tako je pokopom i istražnim zatvorom okončana svađa koja je trajala punih 28 godina, od sredine osamdesetih, a stalni sukob ove dvojice Siščana, vršnjaka, koji su od mladosti bili dobri poznanici i dio sisačkog društva problematičnih mladih ljudi, kojima su glavna zabava i izvor prihoda bili kocka i povremena kriminalna djela, te međusobni fizički obračuni šakama i oružjem, prestaje biti tema dana u Sisku. Točnije rečeno, nakon subote 4. svibnja Sisak je odahnuo. Netko je na lokalnom portalu, komentirajući ubojstvo u Omegi, rekao kako je pravda zadovoljena: jedan iz opasnog dvojca završio je na groblju, a drugi u zatvoru s optužbom za ubojstvo. Ostaje pitanje tko je bolje prošao? Gledajući okolnosti njihova života posljednjih 20-ak godina, jasno je da je Božurić ne samo na kraju, nego čitavo to vrijeme, prolazio lošije. On je bio loš dečko, 20 godina proveo je u zatvorima, njega su se svi bojali, a on se i trudio ostaviti takav dojam. A Suljo? On je vozio dobre aute, posao mu se uhodao, posljednjih 20 godina protiv njega nema kaznene prijave, bio je dragovoljac Domovinskog rata, bio je toliko čist da je imao dozvolu za držanje i nošenje oružja.

Živio za osvetu

No, kako pričaju ljudi koji su ga dobro poznavali, svih tih godina živio je u stalnom strahu. Bojao se Božurića, koji ga je dvaput pokušao ubiti, jednom ga je teško ranio, a zadnjih godinu dana, otkako je na slobodi, Siskom je išla svojevrsna oklada: tko će koga prije, hoće li Suljo ubiti Božurića ili će Božurić Sulju? Božurić, koji je na kraju popio dva Suljina metka i završio dva metra ispod zemlje, izgleda da je živio za osvetu Sulji. Poručivao mu je da će ga ubiti, da će mu ubiti sina, da će Suljo krvavo platiti za ono što mu je učinio.

Pokušat ćemo rekonstruirati što se zapravo događalo svih tih 28 godina.

Iz razgovora sa Siščanima koji su obojicu protagonista 28 godina starog sukoba dobro poznavali, bivšim policajcima koji su ih istraživali i uhićivali te listajući stare novine, istražili smo povijest vremena u kojem su Suljo i Božurić bili glavni akteri sisačkog svijeta na rubu zakona. I ne samo sisačkog, nego i puno šireg, hrvatskog i jugoslavenskog. Priča koju smo razotkrili intrigantna je, puna neočekivanih zapleta, čudnog poimanja časti i krvne osvete, s galerijom opskurnih tipova i nikada razjašnjenih zločina, poput scena iz ponajboljih mafijaških filmova iz povijesti Chicaga.

Sve je počelo 1985. u jednom stanu u blizini poznatog sisačkog kafića Grill, u Kranjčevićevoj. Kartaško društvo, u kojem su bili Suljo, njegov prijatelj Deba ( Vlado Hodak) i Ivan Božurić, cijelu noć je igralo poker.

Varali ga na kartama

Na sredini stola bila je hrpa novaca, sve odreda njemačke marke. Božurić je na kraju noći izgubio sve što je imao, 15.000 njemačkih maraka. Optužio je Sulju i Debu da su varali na kartama i izbila je svađa i tučnjava. Nakon što je dobio batina i ostao bez novca, a uvjeren da su uigrani kartaški partneri Suljo i Deba varali na kartama i tako mu nepošteno oteli novac, Božurić nabavlja pištolj. U planu mu je osveta, ima samo jedan cilj - ubiti Sulju i Debu, ali mu je Suljo glavna meta. Pronalazi ga idućih dana u jednom kafiću u Sisku, prislonio mu je pištolj na glavu i povukao okidač. No, pištolj je zatajio, a Božurić je pobjegao. Sedam-osam dana kasnije Božurić nabavlja novo oružje, skraćenu sačmaricu, opasno oružje popularno zvano ‘štuc’. Jedne večeri sreće Sulju u kafiću Jocker, u Ulici dr. Ante Starčevića. Puca Sulji u trbuh i teško ga ranjava, ali ne staje ni tu. Vadi nož i pokušava mu prerezati vrat, no gosti kafića su ih razdvojili. Božurić se otima i sa ‘štucom’ u ruci bježi iz Jockera. Pobjegao je u tadašnji obližnji kafić Šah-mat, na križanju Starčevićeve i Gupčeve ulice. Tamo mu je žena radila kao konobarica. Policija ga uskoro pronalazi i uhićuje, a bivši policajac M. S. pronalazi ‘štuc’ skriven u vodokotliću WC-a u Šah-mata. Zbog pokušaja ubojstva i teškog ranjavanja Marijana Sučeca zvanog Suljo, Ivan Božurić je na Okružnom sudu u Sisku osuđen na osam godina zatvora. Otegotna okolnost bila je ta što je već bio kazneno progonjen i zatvorski kažnjen. Naime, 1982. u gostionici na željezničkom kolodovoru u Sisku sjekirom je teško ozlijedio jednog čovjeka, a cijelu gostionicu demolirao. Iz zatvora zbog ranjavanja Sulje izašao je 1990. ili 1991. Pun je priča: u Lepoglavi je, tvrdio je, bio jedno vrijeme s Vladimirom Šeksom, hvalio se da se osobno brinuo za njegovu sigurnost među robijašima, a tamo se družio i sprijateljio, tvrdio je, s Dobroslavom Paragom. U to vrijeme pomagao je aktivnosti Paragina HSP-a, lijepio plakate, osiguravao predizborne skupove, prisjeća se njegov poznanik. Godinu dana je Božurić miran, priča taj njegov dugogodišnji znanac. No, i u tih godinu dana bez krvavih kaznenih djela, Suljo i njegov prijatelj Deba su mu opsesija. Stalno priča u društvu da su ga izvarali, da su oni uživali dok je on bio na robiji, navodio je milijunske iznose koje mu duguju. Božurić je u zatvoru počeo voditi evidenciju o Suljinu i Debinu dugu.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 21:48