Politička budućnost Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka krojit će se u danima koji slijede. Dok se većina analitičara slaže da su šanse Zorana Milanovića da ostane šef SDP-a i ako ne sastavi Vladu veće od Karamarkovih, kojeg bi stranka ubrzo nakon neuspjeha kaznila na izbornom saboru, malo tko vjeruje da će se i jedan i drugi samo tako lako predati. Ono staro pravilo da lider stranke koji doživi poraz mora i otići kod nas još uvijek nije saživjelo. Ključ tako drži Most, a po mnogim izvorima imaju i svog kandidata za premijera, a to nisu ni Božo Petrov, ni Karamarko ili Milanović.
Iako i SDP i HDZ žele poslati ‘na van’ poruku kako su jedinstveni i čvrsti, sve ono što se iza kulisa posljednja dva tjedna događa u dvije najveće hrvatske političke stranke pokazuje da je prestrojavanje već počelo. Spominju se sve češće i potencijalna imena onih koji bi mogli zamijeniti šefove stranaka ako Karamarko i Milanović ne uspiju sastaviti Vladu. Plenković i Picula, Stier i Komadina, samo su neka od njih, a popis je puno duži.
Skrivanje ambicija
Mantra HDZ-ova vodstva danima je da nije trenutak da se govori o kadrovskim promjenama u stranci, jer ionako u svibnju slijedi izborni sabor. Sada je, smatraju ljudi oko Karamarka, najvažnije privoljeti Most i zajedno sastaviti Vladu. U SDP-u je danima vladao ‘zakon šutnje’ i tek je u petak Milanović izašao s ponudom Boži Petrovu da postane predsjednik Sabora. Konzultacije kod predsjednice i ono nepotrebno Milanovićevo bježanje od fotografiranja mnogi su esdepeovci ocijenili povratkom šefa ‘na staro’. ”Brown je očito otišao.”
U jednom se i u HDZ-u i u SDP-u ipak u potpunosti slažu. Nitko od potencijalnih kandidata za buduće ‘prijestolje’ neće se odvažiti u ovom času, čak ni u naznakama, pokazati javno ambicije. Svi čekaju što će se dogoditi i tko će u konačnici otpasti, Karamarko ili Milanović.
”Političke sudbine njih dvojice, ako ne uspiju, bit će različite. Čak i ako ne uspije sastaviti Vladu, Zoran Milanović ima dobre preduvjete da ostane na čelu SDP-a. On je na ovim izborima ostvario solidan rezultat kada se pogleda što je bilo prije godinu dana. Osim toga, u stranci je uspio zaustaviti svoje oponente tako da ne vidim veliku oporbu protiv njega”, kaže za Nedjeljni Jutarnji politolog Berto Salaj, uz dilemu je li Milanović uopće spreman voditi SDP četiri godine u oporbi.
”Nakon što je bio premijer i vodio državu, pitanje je ima li motivacije, žara i strpljenja za oporbu. Nisam siguran da njegov karakter to može podnijeti, osim ako bi naslutio da su mogući neki prijevremeni izbori.”
Struje u HDZ-u
Salaj kaže da je za Tomislava Karamarka situacija bitno drukčija. ”Ukoliko HDZ ne uspije s Mostom formirati Vladu, moje su procjene da će Karamarko teško ostati na čelu stranke. Bit će proglašen najvećim krivcem za izborni neuspjeh, pa će se izvlačiti podaci kako je bio i najnepopularniji političar.”
Profesor Salaj tvrdi da se već vide struje u HDZ-u koje žele jednu novu, drukčiju stranku i novog, drukčijeg lidera.
”Već se spominju imena gospodina Plenkovića, Stiera, pa i starog hadezeovca Šeksa koji bi vodio operaciju smjene Karamarka.”
Tiho prestrojavanje u HDZ-u počelo je praktički prvog jutra nakon izbora, kada se vidjelo da desna koalicija nije dobila više mjesta u Saboru kao što je Karamarko u izbornoj noći najavio, već manje. Razočaranje je bilo veliko, iako je vrh stranke odmah inzistirao na konstrukciji ‘mi smo relativni pobjednici’.
Nakon toga su se u središnjici tješili ‘bliži smo Mostu’, ali je malo tko, pa čak i u vrhu stranke, znao koje su ambicije Tomislava Karamarka. Je li odustao od premijerske fotelje kako bi udobrovoljio Most ili još računa da će postati premijer. Nevjerojatno, ali odgovor na to pitanje nisu imali ni oni za koje bi se pretpostavljalo da prvi moraju biti obaviješteni. Nagađali su kao i svi čitatelji novina.
”Karamarko se često savjetuje s ljudima izvan središnjice, pa to nije neko čudo”, uvjeravali su nas u HDZ-u, a najava Davora Stiera da priprema ‘božićni esej’ u kojem će govoriti o potrebama demokratizacije političkih stranaka većina je dočekala kao probni balon za vrijeme koje slijedi. Nitko nije Stierovu najavu eseja shvatio i kao njegovu moguću kandidaturu za budućeg šefa stranke, već prije kao sondiranje terena za promjene koje bi trebale slijediti ako Karamarko ne uspije okupiti većinu. Podsjećalo se da je Andrej Plenković prije dva mjeseca okupio značajan broj hadezeovaca na privatnom druženju, naprosto da testira vlastiti rejting. A gotovo svi su pozvani došli. Sada mladi, obrazovani hadezeovski ‘europejac’ ničim ne želi pokazati da ima bilo kakve ambicije. Posljednjih dana Plenković je imao niz obaveza kao europarlamentarac, bio je u Strasbourgu, Italiji, Bruxellesu, a u planu je i put u Kijev. Nije mu padala na pamet neka ‘ekspres’ buna.
Izbor novog vodstva
”Nije lud, da pogine prije bitke”, komentirali su mnogi u HDZ-u. ”Moguće je da će datum izbornog sabora stranke, ako Karamarko izgubi vlast, biti pomaknut sa svibnja u neki raniji termin. To ovisi i o raspoloženju predsjednika županijskih organizacija koji mogu, ako više od pedeset posto organizacija to zatraži, sazvati sabor prije vremena”, reklo nam je nekoliko istaknutih hadezeovaca, dok su iz vrha ponavljali ‘prvo sastavljanje Vlade, a tek onda fer i transparentan izbor novog vodstva’.
Slično je i u SDP-u, gdje svi osluškuju što će Milanović napraviti. Znaju da i njihove osobne političke sudbine ovise o šefu, pa nikom ne pada na pamet da solira. Ne čuje se ni europarlamentarac iz SDP-ovih redova Tonino Picula, koji je slovio i kao najjači oponent Zoranu Milanoviću. Posljednjih je mjeseci zašutio o domaćim temama, ali je zato izuzetno aktivan u Bruxellesu. U petak je u Rovinju organizirao okrugli stol i radionice s ciljem daljnjeg unapređenja zaštite i promocije hrvatskih autohtonih proizvoda u Europi, pa se govorilo o pršutu i maslinovom ulju, a ne o postizbornoj kombinatorici. Kada smo Piculu zamolili da komentira što se događalo posljednjih četrnaest dana, odbio je, jer ‘to ne želi komentirati’.
Za esdepeovce pravo je iznenađenje uslijedilo kada je ‘sigurni’ treći manjinac s liste Srba u Hrvatskoj Mirko Rašković posve iznenada počeo solirati. Spominjali su se i ‘telefoni iz Beograda’, gdje Zoran Milanović nije omiljen, a navodno bi vlast u Srbiji mnogo lakše kontaktirala s Karamarkom. Pokazalo se, po tko zna koji put, usprkos naivnosti Mosta, da je ‘kupovanje’ zastupnika ipak najefikasnije i najjednostavnije rješenje. Uostalom, i na zadnjim izborima koje je HDZ dobio, onim sa Sanaderom 2007. godine, presudno je bilo kada je, navodno, Milan Bandić odjurio nagovoriti manjinca iz redova Roma da pristupe HDZ-u. Tako je na kraju i bilo.
Vani je, tvrdi analitičar Davor Gjenero, načelo da onaj koji uspije sastaviti vladu ostaje, a onaj koji ne uspije mora odmah otići. ”U Hrvatskoj još uvijek imamo strašno veliki problem da to primijenimo. Pojedini akteri godinama ostaju na pozicijama vođa stranaka, bez obzira na rezultate, pa zato i imamo tako tragično nesposobnu političku klasu.”
Najbolje bi bilo, smatra Gjenero, da se odmah nakon parlamentarnih izbora utvrđuje odgovornost i da dođe do smjena.
”Ako HDZ uspije sastaviti Vladu i Karamarko bude premijer, bit će i dalje bez problema predsjednik stranke. Ako se formira Vlada s HDZ-om, a Karamarko ne bude premijer, već na idućoj stranačkoj konvenciji mogao bi se suočiti s ozbiljnim unutarstranačkim problemom.”
Ako uspije Karamarko, a ne uspije Milanović, za šefa SDP-a posljedice ipak ne bi bile tragične.
”On je demokratsku stranku transformirao u autoritarnu organizaciju, koja funkcionira bez ikakvih mehanizama unutarnje demokracije. Nezadovoljni politički akteri ne mogu mu ništa i Milanović bi se relativno jednostavno othrvao bilo kakvom pozivanju na političku odgovornost.”
Prst prema Milanoviću
Većina poznavatelja prilika u SDP-u i HDZ-u slažu se da će bune unutar stranaka, ako do njih dođe, prvi pokrenuti nezadovoljnici kojima su izbjegle fotelje. Tu je možda i najveća opasnost za Zorana Milanovića, bez obzira na to što se čini da je sada neprikosnoveni šef stranke, a već je otjerao sve koji su mogli dignuti glavu ako on ne uspije. Riječka je ekipa izolirana i istrošena, mladi lavovi stranke su Milanovićevi ljudi, ali bi problem mogao nastati ako manje istaknuti stranački ljudi ostanu bez posla. Tada će se sigurno upirati prst u Milanovića i prije svega u njegov karakter, o kojem dobro mišljenje nemaju ni mnogi u SDP-u. ”Nikada nisam sumnjao u njegovu pamet i okretnost, ali mu je karakter strašan neprijatelj”, kaže jedan od političara koji upravo odlazi s političke scene, a dovoljno je dugo imao prilike upoznati Milanovića.
S druge strane u HDZ-u se, posebno na terenu, već dulje vrijeme vuče nezadovoljstvo zbog sastavljenih lista, jer ljudi s terena nisu dobili mjesta koja bi im omogućila ulazak u Sabor. Prošli su neki drugi, za koji stranački ‘terenci’ smatraju da to nisu zaslužili. Neki od onih čija se imena nisu našla visoko na listama poručivali su vodstvu u Zagrebu neka samo vodi kampanju, a neki se naprosto nisu trudili. Informacije da situacija na terenu nikako nije idealna u središnjicu HDZ-a došle su već u rujnu, ali ih je navodno Karamarko ignorirao. Čvrsto je vjerovao da će lako osvojiti dovoljan broj mandata ‘za lagodno vladanje’. Vjerovalo se i u ankete Agencije 2x1, koje su se pokazale diletantskim. Još nekoliko dana prije izbora nitko nije bio svjestan snage Mosta, iako su i stranačke ankete ukazivale da brzo rastu.
Stranačkim su se hodnicima širile glasine da su mnogi nezadovoljni, pa čak i veteran Božidar Kalmeta, koji se tužio kako ga stranački vođe nisu dovoljno zaštitili. Ante Sanader je bio ponižen, a lički hadezeovski gazda Darko Milinović se nikad nije smatrao previše bliskim Karamarku. Kome bi se priklonili, da dođe do tihe pobune članstva, Oleg Butković, Ivan Kučić, Žarko Tušek, Anđelko Stričak, Darko Horvat, Ivan Anušić, Božo Galić, teško je prognozirati. Procjenjuje se da je većina iz županijskih organizacija bliža Milijanu Brkiću nego glavnom šefu, a i na relaciji Karamarka i Brkića nije sve ostalo idealno. Galame i vikanja nije bilo, ali nezadovoljstva da.
Nije promaklo ni to da se Brkić u Vukovaru, ispred svog šefa, došaptavao s ‘velikim kombinatorom’ Vladimirom Šeksom, kojeg do jučer mnogi iz vrha stranke nisu željeli sresti ni na ulici. Ovaj put Šeksa su svi srdačno pozdravili, a Brkić ga je gurnuo u prvi plan, gdje je slijedio neobični susret s Branimirom Glavašem. ”O, pa ja vas od nekud poznajem”, rekao je Šeks Glavašu nakon rukovanja i dobio odgovor: ‘Vjerojatno s potjernice’.
Primjećuje se i to da je nakon izbora Josipa Rimac po strani.
Za profesora Ivana Šibera gubitnici su i Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, bez obzira na to kakav će epilog biti. Pitanje je koliko će i budući ‘pobjednik’, ako jedan od dvojice uspije sastaviti Vladu, uspostaviti nakon svega potpuni autoritet u svojoj stranci. ”Prije svega na autoritaran način vladanja koji je prisutan i u SDP-u i HDZ-u.”
Milanović je za dr. Šibera gubitnik jer s pozicije vlasti nije uspio dobiti izbore, a Karamarko je gubitnik jer je doslovno imao sve na srebrnom tanjuru i svojim je političkim djelovanjem, maksimalno radikalizirajući političku scenu, odbio umjerenu blagu građansku desnicu i nije uspio pobijediti.
Beskrajni pregovori
”Most će biti taj koji će Karamarka, ako izađe kao pobjednik, prisiliti da postoji i kontrola unutarnjih demokratskih snaga. Ali, podsjetio bih i na onu staru uzrečicu ‘dajte čovjeku vlast, pa ćete vidjeti kakav je’.
Traumatizira li naciju ovo što se posljednja dva tjedna događa u beskrajnim pregovorima Mosta s ljevicom i desnicom? Profesorica Mirjana Krizmanić kaže da ljude sve to više čini ljutim i nervoznim.
”Imaju osjećaj da se oni natežu, a zemlja propada. Ljude to više smeta, nego traumatizira, svi su puni ogorčenja, pitaju se kakav je to način.”
Dr. Krizmanić kaže da je u prvi čas bilo i euforije da će Most Hrvate riješiti i Milanovića i Karamarka.
”Sada se vidi da je to hrpa častohlepnih ljudi, a ne ono za što su ljudi za njih glasali. Zato je toliko ljutnje i razočaranja, a ako potraje doći će i do tjeskobe.”
Svi su pobjednici
Na pitanje kakve bi reakcije bile ako nakon svega ovog moraju otići Karamarko i Milanović, profesorica Krizmanić, autorica brojnih bestselera u kojima govori o izazovima današnjeg života, kaže da bi reakcija bila ‘ma nemoj, šalite se’.
”Pa mi znamo da kod nas nitko ne ode ako ga baš ne potjerate. Pa vidite da oni obojica viču da su pobjednici. Mene više zanima što se u njihovim glavama događa.” Usput dr. Krizmanić citira i jednu njemačku uzrečicu ‘rijetko kada dođe nešto bolje’. ”To je ono čega se i ovi naši ljudi boje, pa trpe političare. Ono što dođe, još je gore.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....