KARDINAL VINKO PULJIĆ

Papa nam dolazi reći da nismo zaboravljeni iako nas je tako malo

Kako mu neće biti važno da tu, nadohvat ruke, nestaje tako snažna Crkva? Broj katolika u BiH doslovce se prepolovio...
 Marko Miščević/CROPIX

U povodu najave pape Franje da će 6. lipnja posjetiti Sarajevo kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, dao je intervju Nedjeljnom Jutarnjem.

Kada ste i zašto odlučili pozvati papu Franju?

- Poziv je bio usmeno u nekoliko navrata, a potaknut sam njegovom izjavom kod pozdrava kada je postao Papa. Nisam mu trebao reći ni ime, odmah je rekao: “A vi dolazite iz trpeće Crkve”. Prošle godine sam službeno uputio pismeni poziv, koji sam potvrdio i početkom ove godine.

Je li bilo teško postići dogovor s tročlanim Predsjedništvom BiH? Zapravo, je li njima bilo složeno usuglasiti se?

- Nije mi poznat proces usuglašavanja, ali vidim da do toga nije trebalo dugo čekati.

Što Papa znači u BiH katolicima, što pravoslavnima, što muslimanima?

- Razumljivo je da nam dolazi kao Petar naših dana i svojim pastirskim pohodom želi ‘utvrditi braću u vjeri’. U ovom vremenskom ozračju važna nam je potpora i buđenje nade da ustrajemo. Sam Papa kod najave je rekao da želi poduprijeti dijalog. Na ovim prostorima je važan dijalog i on nema alternative za zajednički život. Kod same najave sve su medijske kuće vrlo pozitivno pozdravile tu vijest.

BiH je Daytonskim ugovorom postavljena nahero, u neravnovjesju - a kako su sada postavljene njene vjerske zajednice i njeni narodi? Žive li zajedno ili jedni pored drugih?

- I u ratu, dok su razne vojske pucale jedna na drugu i dok je mračno ozračje visjelo nad nama, mi vjerski poglavari smo redovno imali kontakte. Neki više neki manje, ali razgovori nikada nisu prekinuti. Ne znači da smo se uvijek slagali u mišljenjima, ali nismo jedni druge prekrižili. Crkve i vjerske zajednice ne mogu riješiti ono što mora riješiti politika, odnosno civilna vlast. Nažalost, ovdje je vidljiva ona stara poslovica: gdje je puno kuharica tamo je preslan ručak. Mnogi su sa strane, zajedno s domaćima, kuhali ovaj Dayton, a mi sada ‘kusamo’. Sada oni peru ruke i poručuju da to treba riješiti lokalna vlast. Smatram da je nemoguće doći do rješenja ako nema istih polazišta za dogovor.

Što u tom pogledu Katolička crkva hoće, a što može?

- Samom najavom Papina dolaska oči cijelog svijeta nekako su se usmjerile prema Sarajevu i BiH. Bili smo zaboravljeni. Sada očekujemo da svijet ne marginalizira ovu zemlju i neriješena pitanja jednakih prava u njoj. Crkva trajno i uporno ukazuje na taj problem jednakih prava. Nastojimo uporno raditi na procesu praštanja, pomirenja i povjerenja. Ali to ne ide bez svih struktura u jednoj zemlji: političkih, školskih, medijskih pa i vjerskih.

Kako se u to uklapa apostolsko putovanje poglavara Katoličke crkve?

- Prema papi Franji svi imaju simpatije, te očekuju njegove poruke mira, solidarnosti i dijaloga. On dolazi kao dobri otac i pastir. Već sada se osjeti pozitivna energija u ozračju.

Što očekujete od tog posjeta za katolike u BiH?

- Napokon će, nadam se, i svjetska javnost priznati da u ovoj zemlji postoje i katolici, te da i oni trebaju jednaka prava. Mnogi međunarodni predstavnici imaju, u najmanju ruku, čudan stav prema nama katolicima.

A za BiH u globalu?

- Kako se nakon listopadskih izbora još uvijek nije sve ustrojilo na području vlasti, sada se na tome radi užurbano. BiH će ponovno biti u centru svjetske javnosti, a onda i pažnje. Za ‘male’ je uvijek problem kako doći do izražaja. Svojim nametanjem interesa uvijek ih nekako zasjene oni ‘veliki’. Papin dolazak će ukazati i na ovu malu zemlju, na narode u njoj, ali i na neriješene probleme koji već dugo postoje.

Kako ste dočekali ideju pape Franje da Katolička crkva mora izići na periferiju, doći vjerniku, a ne čekati pasivno da on navrati?

- To je kod nas redovna stvarnost života. I osobno sam stalno ‘na terenu’ - po župama, a vidim i svećenici u pastoralu itekako prate život vjernika na području povjerenih im zajednica. Ta Papina poruka je za birokrate, a mi smo, barem većina, u hodu života s vjernicima.

Što se u vas radi u tom pogledu?

- Posebno smo pokrenuli pripravu za nadbiskupijsku Sinodu. Organiziramo razne susrete i po dekanatima i u središnjici, kako bismo bazu pokrenuli da svi zajedno radimo za rast Crkve. Možda će se i učilišta morati više orijentirati pastoralno, kako naglašava i Drugi vatikanski koncil.

Zašto je ovaj Papa, koji malo putuje, u ovom trenutku odlučio doći baš u BiH? Što je u vašoj državi toliko važno za poglavara Katoličke crkve?

- Teško mi je tumačiti Papine misli i nakane. Ali pretpostavljam da želi pokazati nama svoju očinsku blizinu, jer je Katolička crkva u BiH, kada je u pitanju broj vjernika, doslovno prepolovljena. Kako mu neće biti važno da tu, ‘na dohvat ruke’, nestaje jedna tako snažna Crkva. Stoga vjerujem da želi ohrabriti one koji su toliko prepatili i opstali da ne klonu duhom, nego da ustraju biti svjedoci vjere.

Ali, nije samo Papa onaj koji nas treba ohrabriti i podržati u opstanku, nego svi oni koji se bore za ljudska prava. Treba nam više svjetla u ozračju, a vi u medijima pišete samo o mraku. Dajte potpore ljudima da se lakše nose sa izazovima. Mnogi su radili na ovoj sadašnjoj podijeljenosti u BiH, pa su čak uživali u tome što postoji sve više podijeljenosti. Danas valja raditi na stvaranju vladavine zakona da svi pred zakonom budemo jednaki. Žalosno je da su i nakon nepravednoga Daytona, prolazili mnogi zakoni koji su bili na štetu nas manjine. Nema smisla kukati što nas je puno odselilo, nego trebamo vidjeti što možemo učiniti da oni koji su ovdje ostali budu uvaženi, i da jednostavno svi u ovoj zemlji imamo jednaka prava. Treba nam pomoći i za ostanak i opstanak. Zato, nemojte se nas stidjeti.

(...)

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 00:20