'OTPUSTIT ĆEMO 200 LJUDI. JEDINO TAKO ĆEMO PREŽIVJETI' Ekskluzivni intervju s predsjednikom uprave Croatia Airlinesa

U sjedištu Croatia Airlinesa u Buzinu, poslovnom središtu u blizini aerodroma, protekli je četvrtak popodne bilo vruće. Doslovno. Klimatizacija nije izdržala nagli dolazak ljeta i njen je središnji čip zaključio da je grijanje najbolje što ima u ponudi. Krešimir Kučko, Croatijin šef od prošlog rujna, upravo se vratio s jedne od uzavrelih rundi pregovora sa sindikatima koja je završila potpisom ugovora i ceremonijalnim rukovanjem. Nije gotovo. Još tri sindikata prijete da će paralizirati kompaniju uoči početka turističke sezone. Ne slažu se s najavljenim smanjivanjem plaća, boje se nove runde otpuštanja u kojoj će, prama najavama, morati otići još dvjestotinjak zaposlenih. Tko će morati otići, pitam odmah na početku.

- Točna brojka znat će se nakon usuglašavanja plana, odnosno programa zbrinjavanja. Odlazit će se iz svih dijelova kompanije. Mislim da će od ukupno 1070 zaposlenih morati otići otprilike 200 ljudi. Neće se u svim slučajevima raditi o otkazima, jedan dio otići će u mirovinu. Jednako tako sigurno ćemo u nekim odjelima otpuštati više nego u drugima. Ali ako u tehnici izgradimo treći hangar, možda ćemo tamo čak i zapošljavati. Danas je u direktnoj operativi i prodaji 782 zaposlenih, što je 71 posto. U administraciji su ostali, uključujući i Upravu. Ne možete maknuti ljude iz financija i distribucije koji kontroliraju desetke milijuna eura dnevno. Naš je problem što se godinama nismo prilagođavali novim tehnologijama i procesima na tržištu. Vjerujem da ćemo zatvarati neka od predstavništava, sasvim sigurno ne sva, a u nekima ćemo smanjivati broj zaposlenih. S druge strane, dramatično je smanjen broj ljudi u vrhu kompanije. Ne tako davno imali smo šest izvršnih direktora. Smanjili smo njihov broj prvo na tri, sada je jedan. Prije smo imali 20 direktora sektora, sada ih imamo devet. Pritom smo neprekidno smanjivali plaće top-menadžmenta i najviše od njih danas, u skladu s Vladinim direktivama, nisu veće od 3,6 prosjeka. NO ima 13 članova, on jest prevelik, ali riječ je o povlaštenim dioničarima koje moramo isplatiti da bismo mogli smanjiti broj članova na po meni optimalnih pet. Ali i oni danas imaju bitno smanjene beneficije. S druge strane, mislim da NO nikada nije bio angažiraniji i aktivniji. Otkad sam došao prošlog rujna, sastajali su se gotovo jednom mjesečno.

Potpisali ste ugovore s tri sindikata, tri još ostaju, kako ih mislite riješiti?

- Najbliže rješenju smo u pregovorima s pilotima, gdje zapravo nema promjena. Želimo podići produktivnost koja je danas još niža od prosjeka EU. Naši piloti nemaju dugih linija i zato im je i struktura radnog vremena drukčija. Istovremeno, hrvatske su plaće u bruto iznosima ogromne, to mi ne možemo mijenjati. Drukčija je priča sa stjuardesama, gdje ćemo morati ići na značajnije rezanje plaća koje su danas previsoke za njihov traženi stupanj obrazovanja i za vrijeme koje provode na poslu. Problem je što one traže linearno smanjivanje plaća u kompaniji, iako je jedino njima plaća izrazito povećana u 2012. godini, i to za gotovo 40 posto.

Vlada je upravo najavila prodaju kompanije. Što bi danas dobio kupac CA?

- Dobio bi našu mrežu koja je doista jaka, paradoksalno, pogotovo tamo gdje ne letimo. To je, recimo, Amerika, za koju nemamo izravne letove, ali imamo tradiciju povezivanja dijaspore s domovinom i to nam je, iza hrvatskog, najjače tržište. Prošle godine značajno nam je porastao i Daleki istok, imali smo ugovor s kompanijom Etihad iz Emirata koja nam je promet prema tom dijelu svijeta učetverostručila. Ove godine s njima ne radimo, ali promet prema tom dijelu svijeta tek se malo smanjio.

Nakon 1. srpnja padaju i zadnje barijere koje su ograničavale letenje. Svatko može letjeti na tim linijama. Zašto bi netko kupovao kompaniju?

- Hrvatska je poput Irske specifična, ima nas više vani nego unutra. Navikli smo ljude da lete s nama. Najjača je dijaspora, ne samo hrvatska nego iz cijele regije, a i turizam raste iz godine u godinu.

Prije prodaje treba restrukturirati kompaniju...

- Da. Imamo naznake da bismo dio tog posla mogli dovršiti prije očekivanih rokova. Prvi ciljani rok bio je 1. srpnja, do kada bi se o planu restrukturiranja trebala očitovati Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Europska komisija dala im je zadatak da ocijene naš program restrukturiranja, jer u velikoj mjeri ovisi o državnoj potpori. U EU postoje samo dva načina na koja možete restrukturirati kompaniju - jedan je uz pomoć privatnih ulagača koji će očekivati povrat uloženoga. Budući da je u našem slučaju potrebna dokapitalizacija, koja kad se uračunaju svi troškovi i kamate iznosi 860 milijuna kuna, taj korak s privatnim ulagačem zasada ne može proći. Upravo iz tog razloga restrukturiranje moramo provesti prema modelu državne potpore.

Što ako Agencija ne prihvati vaš plan? Postoji li plan B?

- Uvijek postoji alternativa, međutim treba znati da mi ne tražimo novi novac poreznih obveznika. Taj je novac već iskorišten kako bi se reprogramirale naše obaveze za kupnju prvih šest Airbusa. To je došlo na naplatu, društvo prijašnjih godina nije dobro poslovalo, s restrukturiranjem se krenulo 2011. i dokapitalizacijom su se stvorili uvjeti da se napravi clean start i da se krene dalje. Zapravo me čude medijski napisi koji govore o 900 milijuna kuna duga. Taj dug ne postoji. Riješen je. S uštedama smo počeli ranije i stvari idu dobro. U rezultat 2012. uključene su jednokratne stavke poput ispravka vrijednosti zrakoplova, kamata na protestirana jamstva i trošak restrukturiranja. Rezultat bi bez tih velikih stavki bio bolji nego 2011. i kao takav prihvatljiv. Mi taj novac ne moramo vratiti do kraja godine, ne prijeti nam bankrot. Riječ je o procesu koji treba biti dovršen za pet godina, koliko je predviđeno da traje i restrukturiranje kompanije. Sav dug vratit ćemo sami, novcem koji ćemo namaknuti bez državnih jamstava. Taj novac dijelom će stići putem prodaje i ponovnog zakupa zrakoplova, dijelom prodajem nekretnina ili uzimanjem kredita po komercijalnim uvjetima. Na taj ćemo način vraćati oko 100 milijuna kuna godišnje.

Intervju u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg