Niko Kovač sasvim sigurno nikada neće oprostiti Ćiri Blaževiću što ga nije vodio na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. godine.
Iako je već bio profilirani igrač s bundesligaškim nogometnim prezimenom, Ćiro ga nije “konstatirao”, imao je svoje ljubimce u Kruni Jurčiću i Zvonimiru Soldi, a osim toga, poziciju zadnjeg veznog igrača pokrivao je Zvonimir Boban.
Međutim, nakon što se Zvone Boban dvije godine kasnije oprostio od reprezentacije, Niko Kovač je zauzeo njegovu poziciju, a s obzirom na lidersku karakternu crtu, tadašnji izbornik Cico Kranjčar ga je imenovao kapetanom.
No, ostala je ogrebotina u biografiji, Niko Kovač “vatrene” nije omirisao...
Već danima me proganja misao da Niko Kovač, između ostaloga, baš iz tog razloga želi stvoriti nove “vatrene”. Teorija se zasniva na prvoklasnom talentu hrvatskih nogometaša, visokoj nogometnoj tehnologiji, na znanosti i kvalificiranim suradnicima, koji nisu razvikana nogometna imena, ali su provjereni stručnjaci za fizičku pripremu.
U svlačionicu je doveo njemačke fizioterapeute i uveo nova pravila ponašanja - nema bliskosti s nogometašima.
Spartanski princip
Ta distanca je, navodno, bila veliki problem i na Svjetskom prvenstvu, jer Niko Kovač ne trpi kašnjenje na doručak, svako jutro igrači moraju izvaditi krv, itd. Skresao im je slobodno vrijeme i opušteno ponašanje, zbog čega su gunđali. Možda su gunđali i zbog toga što se u svlačionici govori njemački, ali i to je dio imidža Nike Kovača, koji drži distancu i prema medijima. Živi u Salzburgu, na “sigurnoj udaljenosti” od Zagreba, privatni život je ogradio bodljikavom žicom, nema ga u “šarenom tisku”, koji vapi za pikanterijama. Sve je podredio cilju da stvori nove “vatrene”.
Teško je ponoviti rezultat Ćire Blaževića iz 1998. godine. I dok Niko Kovač živi spartanski, vozi bicikl po austrijskim brdima, igra tenis i golf, Ćiro se i u osamdesetim godinama života bori za tvrdu koricu kruha kao trener Zadra, ali i u jeseni života uživa pred kamerama i na naslovnim stranicama.
Ostali Kovačevi prethodnici također žive mirnim životom, Otto Barić po trešnjevačkim parkovima igra šah s penzionerima, Cico Kranjčar živi između Londona i Pariza, Slaven Bilić je u Istanbulu stisnut između Fenerbakcea i Galatasaraya, a Igor Štimac je komentator HTV-a. Najbolji nakon Bože Sušeca...
Ćiro je živio od improvizacije, njemu su kondicijski treneri bili Luka Radman i pokojni samouki trener Zdravko Jurčić “Miš”, imao je sjajne psihološke seanse, karizmu, ali i previde.
Momčad za Moskvu
“Da mi je u Francuskoj dao deset minuta, učinio bih ga svjetskim prvakom”, rekao je nedavno Robert Prosinečki, iako se nerado vraća na tu epizodu, na polufinale s Francuskom.
Mogu li se nakon svega usporediti ove dvije biografije, možemo li vjerovati Niki Kovaču da ima kapacitet za veliku stvar? Ćiro je to već jednom učinio...
Nakon dobre igre naše B reprezentacije u Londonu, počeo sam razmišljati o tome kako će izgledati hrvatska momčad na Svjetskom prvenstvu u Moskvi. Luka Modrić tada će imati 33, Rakitić 30, Mandžukić 32. Ali, dolaze mladi lavovi; golman Dominik Livaković će imati tek 22, Ante Ćorić, Robert Murić i Alen Halilović 22, a Davor Lovren, novi napadač Dinama, koji je u kadetskim godinama potpisao profesionalni ugovor, imat će tek dvadeset. Pa kako vam se čini momčad:
Subašić (Livaković) - Vrsaljko, Jedvaj, Lovren, Leovac - Brozović, Modrić - Rakitić, Kovačić, Halilović - Mandžukić (Kramarić). A u pripremi čekaju Ante Ćorić, Davor Lovren, Vlašić, itd. Vjerujete li da će tamo biti Ivica Olić, koji će tada imati 39? Ja vjerujem...
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....