INVENTURA KRIZE

OSTOJIĆ OTKRIVA DETALJE NAJOPSEŽNIJE AKCIJE S KOJOM SE SUSREO: 'Kako sam kroz Hrvatsku proveo 560.000 izbjeglica'

Ranko Ostojić, ministar policije u Vladi Zorana Milanovića koja je na odlasku, posljednje dane svoga mandata, kao i proteklih nekoliko mjeseci, zbog velike humanitarne krize proveo je na terenu
 Emica Elvedji / EPH

Osim na televiziji, danas se ne mogu vidjeti ljudi koji prolaze Hrvatskom. U posljednje vrijeme izbjeglička kriza je nestala s novinskih naslovnica, ali i dalje 3000 do 5000 ljudi na dan prolazi kroz Hrvatsku”, govori ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, čovjek koji je na terenu proteklih mjeseci proveo više dana nego u Zagrebu. Brojke izbacuje jednu za drugom. Od prvog dana izbjegličke krize kroz Hrvatsku je prošlo više od 560.000 ljudi, bilo je dana kada je na hrvatske granice došlo i 11.000 izbjeglica, a sve je prošlo bez ijednog većeg incidenta.

Razgovarali smo u ministrovu kabinetu u Savskoj, u jednoj velikoj sobi punoj nekog pomalo starinskog i oronulog namještaja koji je očito naslijedio od svojih prethodnika. Ovaj temperamentni Dalmatinac nimalo ne okoliša u odgovorima, zna biti krajnje direktan, a za cijeli ovaj opsežan, izuzetno dobro odrađen posao s izbjeglicama jednostavno kaže “pokazali smo da smo humana zemlja, dobro organizirana država”.

Čelnik kriznog stožera

U vremenima u kojima se sve gleda iz političkog spektra, a Hrvati baš nisu skloni komplimentima, posao koji je odradio Ranko Ostojić i njegova ekipa krajnje je impresivan. Kaže mi da je bio stalno na terenu “ne da se slika”, nego da je bilo potrebno da čelnik kriznog stožera koordinira sve službe, suočavajući se s nečim što je za Hrvatsku bilo novo.

“Sve ovo vrijeme vidio sam da ljudi bježe od rata, od svake vojske. Žele bolji život”, kaže mi Ostojić kojeg uvijek iznova dirnu slike obitelji s djecom, koje sve što posjeduju nose u vreći na leđima. “Onda vam je jasno da sve priče o tome da su to ljudi koji iskorištavaju ovu situaciju apsolutno propadaju. Ne prolazi ni to da se kaže da među njima mogu biti i teroristi. Pa naravno, cilj je ISIL-a da se naruši ta sliku o imigrantskom valu, ljudima koji bježe od njih.”

Ostojić mi govori da mu je bilo najteže gledati patnje djece, pa ga je zaboljelo što su neki reagirali kao “što je nas briga, nije to naš problem”. “To je naš problem, sada je postao, ali Hrvatska je zaštićena. Ne bi bilo sad ni božićnog Fuliranja, ni Adventa, ni zimskog klizališta kraj kolodvora da su tu tisuće ljudi koji čekaju vlakove i pokušavaju se probiti do Europe.”

Sve u svemu, tvrdi ministar Ostojić, Hrvatska je kao mala zemlja očitala lekciju mnogima kako se učinkovito može nositi prema tako teškom problemu kao što je izbjeglički val. “Sigurnost smo u potpunosti sačuvali, ništa loše se nije dogodilo, što su, nažalost, mnogi priželjkivali i željeli. Puno teže mi je bilo to zabadanje noža u leđa, nego sama činjenica da smo se po kiši, u nemogućim uvjetima borili da ljude zbrinemo, nahranimo, damo im medicinsku pomoć.” Srećom, kaže ministar, ta je histerija prestala nakon određenog vremena. Pobijedilo je to da se danas s izbjeglicama sve obavlja u normalnoj atmosferi, bez tenzija.

Scene u kampovima

Ministar Ostojić ipak tvrdi da problem s izbjegličkom krizom nije riješen, niti će uskoro biti, iako se pomaci vide. “Stanje je danas u izbjegličkim kampovima dobro, ljudima je osigurano sve što im treba, ne naplaćuje im se punjenje mobitela ili korištenje mreže. Nitko se u Hrvatskoj ne mora boriti za ono što je logično da se omogući izbjeglicama.”

Sve ovo što je dosad napravljeno, za hrvatskog ministra je ispravan put. “Ako bi ga netko išao mijenjati, bilo bi potpuno pogrešno. Ali, nikada se ništa ne treba isključivati. Neki su se zauzimali za žicu i zatvaranje, ne shvaćajući da mogu producirati puno veći kaos nego što ga u ovom času imamo. Mi smo sve svoje obavili, nismo se pokazali bespotrebno nehumanim, bez ikakvog efekta.”

Iz sata u sat sve ove mjesece događale su se razne drame. Posebno će Ostojić zapamtiti scenu u kojoj je žena bila ogrnuta dekom, a nije se vidjelo da je pokriveno i dvoje djece. “Uletjela je grupa ljudi, gotovo su ‘prešli’ preko žene, čuli su se krikovi. Sve su to strašne scene, poput onih kada mislite da dijete na nogama ima cipele, a zapravo je to zemlja, do tužnih scena razdvojenih obitelji, djece koja su s jedanaest, dvanaest godina dolazila bez pratnje. Satisfakcija nam je bila kada smo čuli ‘hvala Hrvatskoj’. To je najveća potvrda da su ovdje izbjeglice doživjeli ljudskost.”

Prvi put ministar Ostojić otišao je na teren prvi dan kada je izbjeglička kriza eruptirala i odmah se zaputio u Beograd na razgovor sa srpskim ministrom Stefanovićem. “Dobio sam garancije da oni nemaju izbjeglice i da na Đevđeliji također nema nikog. A tu noć je stiglo više od 7000 ljudi.”

Predstava na granici

Sve je ipak bilo brzo organizirano i ljudi su nastavili put prema Europi. “Naravno, ne može u bocu od litre stati pet litara, pa ni u vlak koji prima 1000 ljudi nije moglo stati šest tisuća. Ali, sve smo brzo stabilizirali i odradili.”

Sve je intenzivno počelo 16. rujna ujutro, kada se i nije činilo da će već sljedeći dan doći više od 11.000 ljudi koji su bez ikakve kontrole pristizali preko Grčke, Makedonije, Srbije do Hrvatske. “U 48 sati brzog prilagođavanja stvar je bila riješena.” Ostojić objašnjava da je ubrzo na mađarskoj granici bila postavljena žica i vojne i policijske snage, borbena kola i duge cijevi, ali nitko nije mogao zaustaviti ljude. “Hrvatska je bila žrtva te situacije i trebalo se brzo snalaziti. Rutom preko Mađarske prošlo je 190.000 ljudi do trenutka kada su oni zaustavili prihvat. Mogli smo i dalje ljude slati preko granice, ali se nismo htjeli igrati s ljudskim životima i tada je bila otvorena nova tranzitna ruta prema Sloveniji.”

Ostojić kaže da su prva saznanja bila da su Slovenci spremni primati 13.000 ljudi u tranzitu, ali kada je došlo do realizacije, izjavljivali su da je maksimum 5000. “Do večeri, očito nepripremljeni, rekli su da ne mogu primati više od 2500 ljudi i pravdali se navodno smanjenim prihvatom Austrije, što je bila neistina i demantirao ju je austrijski MUP.”

Ionako je većina ljudi htjela ići prema Njemačkoj i samo pet posto izrazilo je želju da ostane u Austriji. “Nije bilo, dakle, nikakvog razloga za incidente sa susjedima i to se stabiliziralo nakon hrvatskih inicijativa da se sa Srbijom dogovori prolaz u Šidu, vlakom ljudi voze do Slavonskog Broda i kasnije za Dobovu. Sada to funkcionira na vrlo korektan način.”

Posebno Ostojić ističe, što je i Europa konstatirala, da Hrvatska nije napravila niti jedan potez zbog kojeg bi trebalo stavljati žicu. Pitam ga kako komentira izjavu slovenskog premijera Mire Cerara kako ima informaciju da bi Hrvatska mogla usmjeravati izbjeglice prema Italiji. “Mene žalosti što premijer Cerar ne zna da Hrvatska nema zelenu granicu s Italijom, pa usmjeravanje može raditi samo Slovenija.”

Zaboravlja se i to da nitko ne želi ostati ni u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, pa slovensko glumljenje navodne zaštite schengenskog prostora pada u vodu. “Nećemo nasjedati na provokacije o bodljikavoj žici, bez obzira na to što je riječ o povredama teritorija. To ćemo, kada bude trebalo, vrlo jednostavno riješiti, ali sada nema potrebe zveckati bilo čime. U ovom trenutku se odvija plan predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera i nećemo dopustiti da se on ugrozi. Uostalom, građani Hrvatske i Slovenije svakodnevno pokazuju što misle o žičanoj ogradi, toj sramoti koja se dogodila.”

Slovenija je suočena i s najizravnijom povredom europskog prava, ugrožavajući zaštićene životinjske vrste, ubijajući životinje u najtežim mukama. Hrvatska ju je prijavila EU koja će, smatra Ostojić, sigurno reagirati. “Na njima je da sve to uklone”, kaže ministar uz komentar da su bile ružne laži kad se pokušalo prikazati da hrvatski policajci tjeraju ljude u hladnu rijeku iako je bio most na toj istoj rijeci. “A nalazi se na hrvatskoj strani. To je bila propaganda, kad se reklo da je slovenski helikopter ljude usmjeravao, borbena kola žmigavcima davala signale, a lavež pasa navodio izbjeglice.

Sve to govori o tome koliko je licemjerna politika u kojoj s jedne strane imate jake snage policije i vojske, a govorite o tome da bismo mi imali motiv takvo što raditi. Hrvatska se u svemu pokazala ne samo kao humana zemlja, nego je sve radila organizirano.”

Dokaz da se registracija izbjeglica vodila na najbolji mogući način u takvim okolnostima je i to što je hrvatska strana imala podatke dragocjene za francuske službe nakon terorističkog napada u Parizu. “Upravo je Hrvatska bila ta koja je odmah potvrdila i dala sve podatke, nekoliko sati nakon francuskog zahtjeva. Ti su podaci bili vrlo korisni našim kolegama u Francuskoj.”

Sigurnost je sačuvana

Ministar tvrdi da je sigurnost u Hrvatskoj sačuvana, a nije zabilježen niti jedan incident koji bi išao na ruku ksenofoba.

“Sve to treba cijeniti kao pozitivnu operaciju uz izuzetne napore policije, vojske, svih službi i brojnih volontera. Sustav, vjerujte, može biti primjer kako se ovakva teška kriza može kontrolirati.”

Posljednjih mjeseci Ostojić gotovo i nije sudjelovao u političkim borbama koje su se vodile na užarenoj hrvatskoj sceni. Jaka snaga SDP-a kaže mi da mu je od početka bilo jasno da je rješavanje izbjegličke krize nacionalni prioritet.

“Bilo je iscrpljujuće za mene, moju obitelj, sve ljude koji su se angažirali na isti način. Nikada od toga nisam radio političku varijantu, očekivao sam da se bar jedanput možemo dogovoriti o nečemu što je nacionalni interes. Zapravo, zadovoljan sam svime što smo napravili.”

A to što ga nije bilo možda dovoljno u izborima smatra da su razumjeli njegovi SDP-ovci.

“Ako je razumijevanja imala moja obitelj što me danima nije bilo, imat će i ljudi u stranci. Znali su da nisam na putovanju, nego na ozbiljnom zadatku.”

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 00:28