UTRKA ZA NOVIM MANDATOM

'OSTOJIĆ IZMIŠLJA, NIJE MI SPASIO ŽIVOT. PA NIJE ME BOLIOŽELUDAC' Milan Bandić otvorio dušu za Magazin Jutarnjeg lista

Govorim pomalo i kajkavski, iako se čuje da nisam kajkavac. Nisam u tome savršen, uostalom, nisam savršen u mnogo čemu. Znam ja i zagrebački sleng. Moj kajkavski nije loš, ali ima šarma. Zar ne?
 Tomislav Krišto/CROPIX

Milan Bandić je gradonačelnik Zagreba već trinaest godina. Četiri mandata. Sada se, kao nezavisni kandidat, natječe za peti mandat. Izbori su za osam dana, 19. svibnja. Prema anketama koje procjenjuju šanse svih osam kandidata, Bandić stoji najbolje. Ozbiljan suparnik mu je prof. dr. Rajko Ostojić, aktualni ministar zdravlja, kandidat SDP-a, s kojim smo razgovarali prošle subote u našem Magazinu. Bandića podržavaju mnogi, a isto tako ima i dosta onih koji kritiziraju njegov rad, posebice način njegova upravljanja Gradom. Bandić u intervjuu predstavlja svoj program razvitka grada Zagreba, 40 dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.

Zašto ste se htjeli fotografirati tu, pred novim fontanama, koje ste vi napravili?

- Zato jer su fontane središte urbanog identiteta Zagreba od Milana Lenucija do danas. Da se Lenuci vrati i on bi vas odveo na fontane. Napravili smo ove nove na ulazu u grad. To su nova vrata grada. Prvo nas dočekuje spomenik Veci Holjevcu, legendarnom gradonačelniku, zatim te prelijepe, prštave fontane. Novim fontanama podižemo izvrsnost Lenucijeve zelene potkove i prepoznatljivost grada. Uz ove dvije, koje vidite ispred Nacionalne i sveučilišne biblioteke, napravit ćemo još tri. To ostaje Zagrebu - za vječnost. To vrijedi, to je dobro. Odlučio sam to napraviti malo prije drugih. Kad nešto odlučite prvi onda dobijete po ‘frnjoklu’, ali to je cijena koju plaća taj - prvi.

Vi ste prvi građanin Zagreba već 13 godina...

- Prvi, prvi... ja sam tek jedan od građana ovog divnog grada. Stanovnici Zagreba izabrali su me za gradonačelnika i ja ne iznevjerujem njihovo povjerenje. A, dobio sam ‘batine’ zbog ovih fontana. Kad idete prvi kroz prašumu - nadrapate, drugi strada već manje, a treći - prolazi sigurno. To je tako. Građani su već sada, to znam, proveli smo istraživanje, prihvatili te fantastične fontane.

Dosta je buke bilo i oko Cvjetnog trga, projekta koji ste ostvarili zajedno sa slavnim arhitektom Borisom Podreccom i Tomislavom Horvatinčićem.

- Svi veliki europski gradovi imaju svoj šarmantni i privlačni centar. Berlin, Milano, Beč... mnoge sam posjetio. Moj prijatelj i kolega Michael Häupl, gradonačelnik Beča već 19 godina, kaže mi: grad se treba razvijati, a da pritom ostane isti i sačuva svoj šarm i ljepotu. Potpuno se slažem s time. To isto vrijedi i za Zagreb i ja to provodim. Zagreb treba oplemeniti, pogotovo staru jezgru. Osvježili smo i preporodili Cvjetni trg. Građani su učinili ostalo: prihvatili su Cvjetni i dolaze na njega svakog dana. To je uspjeh. Posadili smo 17 krasnih gorskih javora, umili spomenik Petru Preradoviću, napravili novu plohu trga. Cvjetni će dobiti svoju puninu kad napravimo prolaz na Gundulićevu i na Ilicu, tamo gdje je, sada već davno, bio fini riblji restoran ‘Split’. Tada će nestati potreba i za famoznom ‘rampom’ na Varšavskoj ulici. Bit će prekrasan centar grada Zagreba.

Sjećate li se lipnja 1974? Imali ste 19 godina. Prošlo je 39 godina od tada.

- Naravno, to se ne zaboravlja. To je bio moj prvi susret sa Zagrebom. Od tada ga volim, od tada sam mu vjeran. I on meni. Došao sam vlakom, na Glavni kolodvor. Ugledao kralja Tomislava na konju. Sam, s onim drvenim koferčekom kao u ‘Prosjacima i sinovima’... Sjeo sam na tramvaj, išao do Jelačić placa pa izišao na Iličkom placu, Britanskom trgu. Pa pješke Radničkim dolom do Zelengaja. Išao sam kod Anđelka Leke. Tamo sam bio godinu dana. Zatim tri godine bio u Željezničkoj koloniji, tada sam upoznao buduću suprugu. Onda selimo u Preradovićevu 13, iz Preradovićeve u Bužanovu 41, pa zatim na početak Bužanove. Stara Pešćenica. To je moj kraj. I danas sam tamo. Imam stan od 126 kvadrata. Lijepo mi je tamo. Maksimir mi je pred nosom. Kušlanova, bivša Treća gimnazija. Tamo sam svako jutro u petnaest do šest na joggingu. Svako jutro trčim 10 kilometara, 33 kruga. Već trinaest godina tako.

Onda pod hladni tuš?

- Ne. Pod topli pa pod hladni i tako tri puta naizmjenično. To su mi sugerirali doktori. Trčimo Rudi i ja, i on se tušira samnom svako jutro.

Rudi?

- Moj pes. Golden retriever. Ima pet i pol godina. Moj vjerni prijatelj. Njegovog sina, koji se isto zove Rudi, poklonio sam mami, u Hercegovini. Moj Rudi je otac devetero malih Rudija. Pet su muški, četiri cure. Sve sam ih podijelio prijateljima.

Rekli ste - pes.

- Pa da, to je pas, na kajkavskom. Kaj ne?

Trinaest godina ste gradonačelnik. Vaši suparnici kažu da je to - vaša mana?

- Ja i ne očekujem od pretendenata na gradonačelničku fotelju drugačiji izričaj. Njima je preostalo da negiraju sve ono što smo napravili ja i moji sugrađani. Natječu se u ‘pljuvanju’ - tko će dalje. Moram ih razočarati. Ovo nije natjecanje u pljuvanju. Ovo su izbori za drugu izvršnu funkciju ove zemlje. To je odgovornost. Preporučam im da se suzdrže oštrih riječi, neka sačuvaju dostojanstvo. Jer, Sava će teći prema Brodu i poslije 19. svibnja. Zagreb ima i treba imati gospodina gradonačelnika. Ja nikoga neću ni uvrijediti niti povrijediti. Tako je uvijek bilo, tako će biti i na ovim izborima. Moja djela govore više od riječi. To je moj odgovor onima koji kažu da je nastao ‘zamor materijala’, da je vrijeme da dođu novi. O tome će odlučiti Zagrepčanke i Zagrepčani moji dragi. Ja poštujem svakoga koji se natječe za časnu titulu zagrebačkog gradonačelnika.

Imate energije?

- Imam energije za još dva normalna čovjeka. U najboljim sam godinama. Navršio sam pedeset i sedam prošlog studenoga. Demokracija nije savršena, ali je najbolji sustav do sada izmišljen, kao što reče stari dobri Churchill. Dragi kandidati, sačuvajmo međusobno dostojanstvo i osobno dostojanstvo, to je moja poruka.

Stalno ističete ljubav prema gradu.

- Ja si utvaram da imam socijalnu i emotivnu inteligenciju. Ja sam začaran ovim gradom. Taj grad je moj izbor. Rodio sam se 22 studenoga 1955. u Donjim Mamićima, u Grudama. Mjesto rođenja ne možete vi izabrati, ali možete izabrati gdje ćete živjeti. Ja sam izabrao. Zagreb. Sve što sam napravio u životu napravio sam u Zagrebu. Puno sam učinio u Zagrebu, mogu još i više, vidjet ćete. Kako stvari stoje, meni i mojim sugrađanima smiješi se - peti mandat. Peti mandat je moja ‘točka na i’. Želim sa Zagrebom ući u Europu.

Kako zdravlje?

- Hvala, izvrsno.

Prije točno deset godina imali ste...

- ...moždani akcident. Je, bio je. Bio sam osam dana u komi. Imao sam moždani udar na ušću malog mozga, lijeva vertebralka. Bilo je to opasno upozorenje. Preživio sam, hvala Bogu.

Dvojica liječnika su vam pomogla, prof. dr. Ostojić i prof. dr. Paladino?

- Ne, ne. Reći ću vam punu istinu. Hvala vam na pitanju, na ovaj način ću se zahvaliti tim ljudima. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli. Od sestara na Rebru do sestara u Krapinskim Toplicama. Ja sam 1. srpnja 2003. došao na Rebro, a 3. rujna sam izišao iz Krapinskih Toplica. 28. srpnja su me u kolicima otpelali s Rebra u Toplice. U početku liječnici nisu znali hoću li preživjeti. Nisam mogao gutati, govoriti ni hodati. Izgubio sam 28 kila. U tih 28 dana na Rebru. U konziliju su bili profesor Dimitrij Kranjc, američki student, tada šef klinike za neurologiju na Rebru, profesor Josip Paladino, profesor Boris Labar, profesorica Anka Štern, doktor Šćap, i Radoš koji i danas tamo radi na magnetu. Ti ljudi su mi pomogli i spasili me. S obzirom da je gospodin profesor Ostojić ovih dana izišao s tim da mi je on spasio život, ja vam kažem tko mi je bio u konziliju. Gospodin Ostojić je u to vrijeme bio na Rebru i, ako misli da je on meni spasio život, ja mu se ovim putem zahvaljujem. Ali, ja sam vam rekao tko je bio u konziliju. Mene nije bolio želudac, nego sam imao moždani udar. A, dr. Ostojić je gastroenterolog. Prije svega, zahvaljujem liječnicima koji su bili u konziliju i onima koji su mi dolazili u sobu pitat me kako sam, kao doktor Ostojić. Kažu u narodu da se u bolesti ne zahvaljuje, ali evo, ja koristim priliku.

Hoće li izbor gradonačelnika Zagreba završiti u prvom ili drugom krugu?

- Ja ne bih htio ‘šlogati’. Blizu je da ne bude drugog kruga. No, tu je i pitanje izlaznosti na izbore, pitanje odaziva. Ja mogu reći da su moji jedini istinski koalicijski partneri naše sugrađanke i sugrađani, Zagrepčanke i Zagrepčani. Nemam drugih koalicijskih partnera. Ja sam prijavio da ću za kampanju za izbor gradonačelnika potrošiti 100 tisuća kuna, od jednog milijuna koliko je dopušteno. A za listu oko pet stotina tisuća kuna, jer ima novih ljudi, novih imena. Ali i tu ću potrošiti manje. Kriza je, ne treba razbacivati sredstva.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 07:48