Odvjetnik Geoffrey Nice: Milošević? Lukav, ne i inteligentan

ZAGREB - Po mnogočemu Sir Geoffrey Nice nije tipičan odvjetnik. Objašnjava mi da, za razliku od mnogih svojih kolega, ne uživa u činjenici da po svaku cijenu optuženoga vidi kažnjenog, u zatvoru. - Treba pokušati shvatiti okolnosti u kojima se dogodio zločin. Povijest je pokazala da je malo onih koji u određenim okolnostima ne bi reagirali na način na koji nikada ranije ne bi pomislili da bi mogli reagirati - objašnjava mi Sir Nice.

Nalazimo se u njegovu uredu u sklopu impozantnog zadnja Temple u središnjem Londonu. Ovo je jedno od onih bezvremenskih mjesta koje toliko odišu poviješću da su idealna za filmske kulise. Ne čudi stoga što je crkva Temple pokraj koje se nalazimo poslužila za ekranizaciju bestselera “Da Vinciev kod”. U povijesti, kao i danas, Temple je mjesto u kojem rade oni koji se bave zakonom - pravnici, odvjetnici, suci.

Daleko od Balkana

Daleko smo od “brdovitog Balkana”, ali upravo su događaji na našim prostorima tema našeg razgovora. U posljednjih nekoliko godina mnogo se govorilo o Sir Geoffreyju. Kao tužitelj Slobodana Miloševića u Haaškom sudu često je komentirao ratne događaje na našim prostorima, govorio o procesu suđenja u Tribunalu i razilaženju u razmišljanjima s Carlom Del Ponte. Danas, više od četiri godine nakon što je napustio Haaški sud i vratio se u London, svoju involviranost u događaje na prostoru bivše Jugoslavije pokušava ostaviti iza sebe.

Ipak, u jedno je siguran - radilo se o najzanimljivijem poslu za svakoga komu je pravo strast. Pisalo se i tome da je Sir Nice bio u čestom sukobu s Carlom Del Ponte. U jednom je trenutku zbog nje čak želio napustiti Tribunal, zaključivši da neprestana umiješanost njezinih ljudi od povjerenja, svojevrsnih špijuna, ometa njegov rad i sam proces suđenja.

Iako više nije uključen u rad Haaškog tribunala, prati njegov rad koliko god može. Danas govori da su najzanimljivije osobe koje je upoznao u procesu suđenja bili svjedoci žrtve nasilja. - Odvjetnik se, poput liječnika, ne smije predati emocijama. Način na koji su svjedoci žrtve strašnog nasilja govorili tijekom suđenja bio je poslovan i u mnogočemu nam je olakšavao posao. Zaista, kada su govorili o strahotama koje su proživjeli, bili su puni dostojanstva - prisjeća se. Za Miloševića, pak, tvrdi da nije bio posebno zanimljiva osoba.

- Ni po čemu mi se nije činio karizmatičnim. Možda je bio lukav, ali ne i inteligentan. Zapravo je bio prilično dosadna osoba. Ali, treba imati na umu da je Milošević uvijek imao tu svojevrsnu masku kad je riječ o izrazu lica, tako da ne mogu biti siguran. Činjenica je da neki sustavi omogućavaju takvim običnim ljudima da rastu - tvrdi Nice.

Pitam ga kako bi sažeo svoje viđenje Haaškog suda, pravne ustanove od koje mnogi zaziru i tvrde da je neuspjeli pokušaj utjerivanja pravde i osiguravanja pomirbe u bivšoj Jugoslaviji.

Integralnu verziju pročitajte u novinama Jutarnjeg lista