Od povučenog dječaka do svjetskog superlopova

Velik, dva milijuna vrijedan Köchertov dijamant presijavao se na suncu koje se stidljivo probijalo kroz prozore muzeja u dvorcu Schönbrunn. Gerald Blanchard stajao je pred njim i promatrao ga kroz staklo otporno na metke. Trebalo mu je točno pet sekundi da odluči. Ukrast će ga.

Talent za brojeve

Prostorija je bila puna nadzornih kamera, čuvara i detektora pokreta. Dijamant poznatiji kao Elizabetina zvijezda nakon 75 godina prvi je put pod neviđenim mjerama osiguranja prikazan publici.

Optočen je s deset krakova napravljenih od manjih dijamanata i bisera, a pripadao je omiljenoj austrijskoj carici Sisi, koja ga je nosila neposredno uoči atentata u kojem je poginula prije više od stotinu godina. Pet dana kasnije Blanchard je s padobranom na leđima stajao na vratima malenog zrakoplova koji se približavao Schönbrunnu. Bila je topla ljetna noć i dvorac je pod njim blistao u mraku. Duboko je udahnuo i skočio. Tako je, sredinom lipnja 1998., počela najspektakularnija krađa u austrijskoj povijesti.

Kad je 24 sata prije toga posjetio dvorac u društvu tasta i supruge, Blanchard je poput ostalih turista kamerom snimao izložbu, ali i čuvare i silnu tehnologiju kojom su čuvali željeni dijamant.

U muzejskom dućanu kupio je repliku Elizabetine zvijezde. Predvidio je sve moguće ishode pljačke - odmalena je imao talent za brojeve i odmah je shvatio da, unatoč brojci od stotinjak čuvara koji su 24 sata na dan patrolirali dvorcem, posao može obaviti, a da ne bude uhvaćen.

Odmah nakon skoka otvorio je padobran i za dva metra promašio planirano mjesto doskoka. Otkotrljao se niz krov i zaustavio na samom rubu. Držao se rukama za žlijeb i ostao visjeti nad muzejom.

Kada se uspio popeti na krov s kojeg je visio, najprije je sakrio padobran, a onda ušao kroz prozor koji je kao turist dan prije ostavio otključan. Tlocrt dvorca koji ima oko tisuću prostorija naučio je napamet. Zaobišao je detektore pokreta i zamijenio pravi dijamant replikom kako bi zavarao detektor težine ugrađen u stalak.

Odšetao u vrt i nestao

Samo pet minuta nakon što je doskočio na krov, Blanchard se s dijamantom u džepu spuštao niz zid dvorca. Odšetao je u vrt i nestao.

Drugog dana vratio se na izložbu i zajedno s ostalim posjetiteljima divio se izloženoj replici. Krađa je otkrivena tek nakon dva tjedna. On je već odavno napustio zemlju s dijamantom, koji je preko granice, u Kanadu, prošvercao u masci za ronjenje. Kreativan, pametan, tvrdoglav i veoma nadaren - tako su istražitelji opisivali Kanađanina Geralda Blancharda, možda najsposobnijeg svjetskog lopova.

Nazivali su ga Kišnim čovjekom kriminala jer je bio diskleksičar, imao je tešku govornu manu i bio stidljiv i povučen do granice s autizmom.

Prvu krađu počinio je sa šest godina. Živio je samo s majkom u Winnipegu. Ponestalo mu je mlijeka za cornflakes pa je jednog jutra ukrao bocu sa susjedove terase.

- Bio sam na misiji. Nitko me nije primijetio, ali srce mi je jako tuklo. Mlijeko je odmah imalo slađi okus. Već tada sam se navukao na krađu - ispričao je poslije novinarima.

Gdje je nestao video?

Sa sitnim krađama u mladosti nastavio je i kad se s majkom doselio u Nebrasku. Nekoliko ga je puta uhitila policija, a uspio je ukrasti i prodati videorekorder iz popravnog doma u kojem je bio smješten. Osim za matematiku, bio je nadaren i za mehaniku, što će mu poslije pomoći da sagradi gotovo enciklopedijsko znanje o sigurnosnim kamerama, alarmima i detektorima. Umjesto da uči, vrijeme do ispita trošio je na smišljanje kako će na njima varati.

U srednjoj školi oformio je svoju prvu bandu. Oko sebe je okupio klince zaposlene u lokalnoj robnoj kući i ubrzo su iz skladišta počele nestajati stvari. Poslije je objasnio kako je od najmlađih dana imao još jedan dar: na prvi pogled mogao je procijeniti hoće li mu se netko pridružiti u kriminalu.

Sa 16 je kupio kuću za sebe i majku i na nju potrošio 100 tisuća dolara zarađenih na krađama i prijevarama. S majkom je imao prešutni dogovor - nije ga podržavala, ali je znala što radi i nikad mu nije prigovorila.Policajci su ga ponovno uhitili 1993. zbog krađe auta i cijelu noć ispitivali u postaji. U pauzi se iskrao iz sobe i kroz ploče na stropu provukao se u ventilacijski sustav. Digao je postaju na noge, ali ga nisu našli.

Nakon nekoliko sati spustio se iz ventilacije, odjenuo policijsku uniformu i ukrao radio, pištolj i značku. Na stolu šefa postaje ostavio je metak i kroz glavni ulaz odšetao na parkiralište. Vozaču koji ga je povezao do susjednog grada objasnio je da je bio na kostimiranoj zabavi. Sljedećeg dana uhitili su ga specijalci, ali je i njima pobjegao. Ostavili su ga svezanog u upaljenom autu na stražnjem sjedalu.

Poput mađioničara provukao je noge kroz ruke svezane na leđima, pokrenuo policijski auto i otišao. Uhvatili su ga nekoliko sati kasnije i odležao je četiri godine u zatvoru. Protjeran je iz SAD-a. Počeo je putovati. Odgajatelju iz popravnog doma slao je razglednice iz cijelog svijeta, iz mondenih ljetovališta i otmjenih hotela. Smatrao ga je ocem kojeg nije imao i htio je ostati s njim u kontaktu.

- Rekao mi je da se bavi poslovima osiguranja. Htio sam mu vjerovati, ali sam znao da se zapravo bavi poslovima antiosiguranja - ispričao je odgojitelj.

Nakon krađe Elizabetine zvijezde Blachard se odlučio za novi spektakularni pothvat. U Edmontonu je 2001. primijetio da se gradi nova poslovnica banke. Za vrijeme gradnje redovito je je posjećivao gradilište banke. Predstavljao se kao običan radnik, dostavljač ili šef gradilišta, a nekad je provaljivao i noću.

Do trenutka kad je banka sagrađena, bila je puna minijaturnih kamera i prisluškivača koje je Blanchard postavio na ključna mjesta u novoj zgradi. Ubrzo je postao šef banke iz sjene. Mogao je podizati novac s bankomata kad je htio, mijenjati iznose na računima, a znao je kad novac dolazi i odlazi iz trezora.

Planiranje skuplje od plijena

No, kako ga je planiranje zabavljalo više od plijena, ukrao je samo 60 tisuća dolara.

- Bilo je bitno pobijediti sustav, samo me to zanimalo - govorio je.

Otada je opljačkao još šest banaka. Opremljen vrhunskim high tech uređajima vlastite izrade, penjao se po ventilacijskim cijevima. Nosio je naočale s termovizijom i detektorima za laserske zrake. Uvijek je imao dekodere policijskih kanala pa je unaprijed znao njihove poteze. Jednom je pred policajcima u postaji u 40 sekundi sastavio i rastavio najkompliciraniju bravu za bankomate na svijetu. No, ono što je istražetelje tjeralo u očaj dok su ga ganjali preko tri kontinenta bili su njegovi brojni identiteti. Imao je brojne vozačke dozvole (koje je legitimno stekao polagavši iznova ispite vožnje) i lažne putovnice te potvrde o lažnim brakovima.

40 teških optužbi

Bojao je kosu, nosio lažne brkove i šminkao se. Prijavljivao se za posao u zaštitarskim tvrtkama, pa čak i u lokalnoj policiji manjih gradova. Ormari su mu bili puni raznih uniformi. Čak su i najbolji filmovi o pljačkama pokraj njegovih pothvata izgledali kao dječja igra.

S više od 40 teških optužbi, uhićen je krajem 2007. u Kanadi. Priznao je 16 točaka optužnice, a iako su mu prijetile 164 godine zatvora, osuđen je na osam. Odležao je tri, pa je na uvjetnoj slobodi od početka ove godine. Elizabetina zvijezda nađena je u podrumu njegove kuće, ali nitko ne zna koliko je ukradenog novca prošlo kroz njegove ruke. Nagodio se - ako vrati dijamant, smanjit će mu kaznu. Za sebe je tvrdio da je Robin Hood.

- Nisam krao od običnog čovjeka, nego od korporacija - govorio je.

Sad najavljuje novi život i karijeru - savjetovat će banke i muzeje o osiguranju. A ako netko zna kako spriječiti krađu, onda je to zasigurno Gerald Blanchard.