OBNOVA PROIZVODNJE LEGENDARNOG MOPEDA ‘Naše Tomose najviše kupuju hrvatski seljaci i poštari’

Slovenski Tomos je jeftin, robustan i retro, a kada vas vide na njemu, svi vam žele postati prijatelji, tim je riječima autor teksta u londonskom The Guardianu opisao moped koji se tijekom posljednjih gotovo 60 godina nije puno promijenio. Tek su neki čelični dijelovi zamijenjeni plastičnima, ali dizajn je ostao isti. Modne novotarije i trendovi gotovo ga nisu ni okrznule. I nikako ne želi u mirovinu. Nema mu smrti. Kupci sa svih strana svijeta ne daju mu da nestane iz dućana. Pa čak kada bi to htjeli i u Kopru, u tvornici s čijih linija već više od pola stoljeća silazi tzv. automatik, kao i najružniji dvokotač u povijesti, u nas poznat i kao apeenac.

Zato se ne treba čuditi kada Hajrudin Hodžić kaže da već mjesec dana blista od sreće. Ma on to ne treba niti reći jer se to vidi na njegovu licu dok pumpa gume, pa ih montira na felge i šalje kolegama koji će ih pričvrstiti na nove mopede koji se upravo proizvode po narudžbi iz Nizozemske. Lani u jesen Tomos je objavio da prestaje montirati mopede u Kopru i da će se proizvodnja vjerojatno nastaviti u nekoj državi s jeftinijom radnom snagom. Ta je vijest odjeknula kao odlazak u povijest jednog od simbola socijalističke industrije. Koliko je tada bilo tuge, toliko je prije nekoliko tjedana zavladala sreća kada je Tomos, u vlasništvu slovenske tvrtke Hidria, ponovno pokrenuo proizvodnju legendarnih mopeda, i to u istoj hali koju je davne 1954. u rad pustio Tito. Tada je malo tko mogao naslutiti da će u narednim desetljećima Tomos prerasti u tvornicu sa 3500 zaposlenih koja će se proslaviti po mopedu, ali i izvanbrodskim motorima čija je proizvodnja obustavljena još 1995., no i danas pokreću mnoge barke duž Jadrana.

Sad se zove Alpino 45

- Prije 36 godina iz Prijedora sam došao u Kopar. Od prvog dana radim u Tomosu i volio bih ovdje dočekati mirovinu. Iako nisam Slovenac, Kopar je moj dom, to je grad u kojem žive ljudi podrijetlom iz svih krajeva bivše Jugoslavije, među kojima po nacionalnoj osnovi nikada nije bilo razmirica - govori Hodžić, jedan od desetak radnika koji od dijelova, koji pristižu iz drugih tvornica, u Kopru sastavljaju Tomosove mopede.

Direktor prodaje Srečko Kocijančič, koji u Tomosu radi od 1969., otkriva da je ukupno prodano više od četiri milijuna mopeda. Proizvodnja je, kaže, počela 1954. u suradnji s austrijskim Puchom, a od 60-ih Tomos izrađuje vlastite motore. Nekad ih se godišnje napravilo čak 140.000, a danas najviše 10-ak tisuća komada. Samo 10-ak posto ih se proda u Sloveniji. Najveći uvoznici su Nizozemska, Švicarska i SAD, slijedi tržište bivše Jugoslavije, a od ostalih zemalja tu su Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Francuska, Italija, skandinavske zemlje… Iz većine tih zemalja posljednjih tjedana u Kopar stižu novinari kako bi ispričali priču o povratku legende.

- Mnogi Nizozemci misle da je Tomos njihov domaći proizvod - ističe direktor Tomos Dvokolesa Matijaž Kanduč. Razlog takve omiljenosti na sjeveru Europe on vidi u niskoj cijeni i jeftinom održavanju. Nizozemci su, kaže Kanduč, racionalni ljudi koji se vole mnogo vozikati na dva kotača, a Tomosov moped s punim spremnikom benzina od 3,8 litara može prijeći čak 150 km. Jednom godišnje potrebno mu je natočiti ulje koje će se samo pomiješati s benzinom i nahraniti dvotaktni motor. U Nizozemsku se iz Kopra ovih dana šalju mopedi čija je brzina ograničena na 25 km/h, pa ih se u toj zemlji smije voziti bez vozačke dozvole, registracije i kacige. Isto vrijedi i u Sloveniji, za razliku od Hrvatske i većine europskih zemalja u kojima svaki moped mora biti registriran.

- Kao što se čovjek bez smisla za humor ne može smijati vicu, tako će i onaj tko život shvaća odviše ozbiljno teško razumjeti privlačnost Tomosova mopeda - komentira britanski novinar shvativši da se dvokotač pali okretanjem pedala, pa će vozač u početku imati dojam da je na biciklu. Ali kada motor zatutnji, neugledno je vozilo spremno za izlazak na zakrčene ulice na kojima će pokazati svoje vrline. Iako njegov zrakom hlađeni motor ima samo 50 kubika, postiže brzinu od jednako toliko kilometara na sat, što je u gradskoj gužvi sasvim pristojno. Ipak, u Hrvatskoj se Tomosi češće viđaju po selima jer se, tvrde njihovi vlasnici, odlično snalaze na neasfaltiranim cestama i uzbrdicama, a kako uzbrdo bolje vuče moped s ručnim mjenjačem, APN, odnosno aktualni model Alpino 45, u Hrvatskoj se loše prodaju Tomosi s automatskim mjenjačem.

Direktor Tomosa otkriva kako će izvan granica bivše Jugoslavije malo tko kupiti APN, no kupci od Vardara do Triglava ne odustaju od navika. Dok zapadni Europljani traže mopede u crnim ili sivim nijansama, ili pak retro tirkizne i svjetloplave, Hrvati su vjerni samo dvjema bojama. Najpopularnija je crvena, a iza nje plava. Žute dvokotače Tomos prodaje Hrvatskoj pošti, koja svake godine kupi 600 do 700 komada. Opremljeni su poštarskim torbama s lijeve i desne strane i imaju vjetrobranska stakla. Tomosovi mopedi neizostavno su prijevozno sredstvo poštarima u svim krajevima Hrvatske. Slično je u Sloveniji, BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Svako tržište ima neke posebne zahtjeve, a Hrvati vole Tomos s dužim sjedalom za suvozača.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg