NEDJELJNI NA LICU MJESTA Svećenik zlostavljao curicu u Njemačkoj, a Crkva ga sakrila u Bosanski Brod!

Ivana sjedi u dnevnoj sobi svog doma u njemačkom gradiću Eberbachu i gleda TV.

Njezina se mlađa sestra igra u drugoj sobi, a roditelji su na poslu.

13. je travanj 2011. godine i Ivana je izuzetno sretna i uzbuđena. Kako i ne bi bila - za samo pet dana postat će punoljetna.

Dok razmišlja o zadnjim detaljima proslave svoga 18. rođendana, točno u 15.35 sati netko zvoni na vrata. Iznenadila se. Ne očekuje nikoga. Otvara vrata i ugleda poznato lice - svećenika hrvatske misije u Mannheimu i obiteljskog prijatelja Antu Perića.

Odahnula je i pustila ga u svoj dom. Upitao ju je gdje su joj roditelji, a kad mu je odgovorila da su na poslu, samo je klimnuo glavom.

Stajali su jedan nasuprot drugome. Odjednom ju je snažno privukao na svoje tijelo i stisnuo. Glavu joj je stavio na svoje rame, okrenuo je prema sebi i počeo ljubiti po očima i usnama. Ivana se svim silama pokušavala istrgnuti iz njegova naručja. Nije uspijevala. Anto ju je tada stisnuo još jače.

- Volim te. Zgodna si kao blagoslovljeni anđeo - rekao je i stavio ruku na njezinu stražnjicu. Ivana je počela vrištati i dozivati pomoć. Njezine je očajničke vapaje čula mlađa sestra. Istrčala je iz sobe i vidjela svećenika kako napada njezinu sestru. Kad ju je ugledao, oslobodio je Ivanu iz zagrljaja i izišao iz kuće.

Strašno iskustvo

Ivana je plačući pobjegla u sobu. Satima je ležala u krevetu, razmišljajući o tome što će učiniti: reći roditeljima ili ne. Prva se kući s posla vratila majka. Ivana joj je sve ispričala. Šokiranoj majci ništa nije bilo jasno jer je imala povjerenja u velečasnog Antu koji je od njezine kćeri stariji punih 40 godina.

U šest mjeseci, koliko je proveo u u njihovoj zajednici, nikad nije učinio ništa zbog čega bi netko mogao pomisliti išta loše o njemu. No, vjerovala je svojoj kćeri. Utješila ju je kako je znala i donijela odluku: nešto se mora poduzeti! Velečasni Anto nikad više nikome ne smije učiniti nešto slično. Kad se suprug vratio kući, sjele su s njim za stol i ispričale mu što se dogodilo. Razbjesnio se.

- Bilo je to strašno razdoblje za našu obitelj. Svakodnevno ju je progonilo sjećanje na njegovo lice, dah, na to kako ju je zagrlio... Molila ga je da je pusti, ali nije htio. Da nije vrištala i da naša druga kćer nije došla na vrijeme, bojim se da bi je silovao. Moje dijete strašno pati, još i danas - kaže Ljubica Begčević, majka napastvovane djevojke.

Ivana (ime je promijenjeno zbog zaštite identiteta, podaci poznati redakciji) se mjesecima oporavljala od proživljene traume. Završila je i na psihijatrijskom liječenju. Zbog toga je izgubila i školsku godinu pa ponavlja razred.

Hrvatska obitelj Begčević oduvijek je bila vjernička, redovno su odlazili u crkvu i sprijateljili su se sa svakim svećenikom koji je vodio njihovu župu. Njihove malodobne kćeri odgajane su tako da se svećenika poštovalo i cijenilo; on je uvijek bio dobrodošao gost u njihovu domu.

Sve se promijenilo dolaskom Ante Perića na čelo hrvatske misije u Mannheimu.

- Mislili smo da je dobar čovjek i uvijek smo mu nastojali pomoći. Kad god ga je negdje trebalo odvesti ili mu na drugi način pomoći, znao je da smo tu. Ne možemo vjerovati da je iskoristio naše povjerenje i pokušao nauditi našem djetetu. Što je najgore, Anto Perić je znao u koje doba dana radimo. Znao je da to popodne nećemo biti kući i zato je došao: s namjerom da napadne - tvrde djevojčini roditelji.

Izbjegavanje suda

Kad im je Ivana opisala što se dogodilo, otac je odmah nazvao Hrvatsku katoličku misiju u Mennheimu. Tamo su mu savjetovali da slučaj prijavi policiji. Sutradan rano ujutro on i Ivana su to i učinili. Svoj je iskaz dala i mlađa kći, koja je zatekla svećenika kako grli njenu sestru.

- Policija je obavijestila crkvu o nemilom događaju, a mi smo podnijeli privatnu tužbu. Svećenik je sve priznao, samo da slučaj ne bi otišao na građanski sud. Da se otišlo dalje od civilnog procesa, morali bi svjedočiti i on i Ivana, a on je to htio izbjeći pod svaku cijenu. Kad se donosila odluka, naš odvjetnik nije bio na sudu. Nismo znali što se događa. Određena mu je kazna od 3000 eura! To je nečuvena sramota! Nismo se mogli ni žaliti na tu odluku. Da smo mogli, sigurno bismo to učinili. Saznali smo da se crkva žalila na ovu odluku i da su pokušali smanjiti iznos koji svećenik mora platiti. Tako je to s crkvom - slučaj ne ide u javnost, dosude se niski troškovi... A nitko ne misli na žrtvu - žali se Ivanin otac Branko.

Brza presuda

U presudi Općinskog suda u Heidelbergu, koju posjedujemo, stoji da je Anto Perić uz prisilu i na nezakonit način napastovao djevojku.

“Obgrlili ste mladu djevojku tako da nije mogla pobjeći te tako da ste je mogli ljubiti i hvatati za stražnjicu. Djevojka je zbog vaših postupaka bila iznimno šokirana i prestrašena. Protiv vas izriče se novčana kazna u visini od 60 dnevnih dohodaka. Dnevni dohodak je utvrđen na visinu od 50 eura. Novčana kazna ukupno iznosi 3000 eura. Morate snositi i troškove sudskog postupka”, stoji u presudi.

Inače, za kazneno djelo prisile njemački zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora ili novčanu kaznu. Lokalni njemački mediji pisali su o ovome slučaju. Dok su katolički isključivo branili svećenika, neovisni su prenosili izjave jedne i druge strane.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg