BRODSKI DNEVNIK

Od kruha, igara i jegera - do janjetine i hobotnice u rajskom vrtu brodova

Oko podneva uplovljavamo u Sutomišćicu. U malu prekrasnu marinu Olive Island. Miris lavande, kadulje, ružmarina...
Marina Olive Island
 Srdjan Vrancic/Cropix

Pred nama su Muline, prostrana uvala na sjeverozapadu otoka Ugljana. Relativno popularno nautičko sidrište s bovama. Tu ćemo zastati preko noći, okupati se, pisati tekstove. I potražiti našeg znanca Tonija Celenta. Dolazimo na bovu pod jedrima (malo se pravimo važni), spuštamo najprije prednje pa pred bovom i glavno jedro. Oko nas je još 15-ak brodova. Unatoč koroni. Ne puno manje nego u normalnoj nautičkoj sezoni.

Prilazi nam momak u povećem gumenjaku - šešir, sunčane naočale. Pitam: “Gdje je Toni Celent?”. “Ja sam Toni Celent”, veli momak i široko se osmjehne. Doista, to je naš Toni. Samo tri godine stariji. Bio nam je gost za prve patrole. Nazvali smo ga dobrim duhom uvale Muline. Zbog njegove dobre naravi, spremnosti da uvijek bude pri ruci, zbog ljubavi prema ovom mjestu i životu o kojoj svjedoči spontano, rječito i prostodušno. Kao i sada kada govori o koroni: “Mjesto Muline ima 80 ljudi u dobi od 65, 70 godina, puno njih dožive i 100 godina jer se živi bez stresa. Moja baka ima devedeset, i nema pojma što je to korona... Za vrijeme korone nije bilo vikendaša pa se u mjestu živjelo izolirano. Bilo nam je super, išli smo na lignje i ribe, lijepo se lovilo - smješka se Toni i pokazuje na mobitelu slike lijepih arbuna, orada, piceva... Uoči korone mještani su se opskrbili vrećama brašna za kruh, ali zaboravili su kvasac. Panika. Stvar spašava Toni, donosi kvasac iz Zadra... Nada se tradicionalnoj fešti Mulinjanje 4. kolovoza na kojoj je sve iće i piće besplatno. Pozovu i sve goste i nautičare s bova. Jahtaši žele platiti, ne vjeruju da je sve besplatno. Tonijeva priča se otegnula, mogli bismo ga slušati cijelu noć, ali već je sat do ponoći, već ga nekoliko puta zovu s obale gosti da ih prebaci na brodove...

Ujutro kupanje i doručak. Kruha, igara i jegera, veli netko. Oko podneva uplovljavamo u Sutomišćicu. U malu prekrasnu marinu Olive Island. Miris lavande, kadulje, ružmarina... Lijepi brodovi u rajskom vrtu. Martina i Antonija su prvi put ovdje. Oduševljene su. Na gatu nas dočekuje marina-menadžer Toni Antišin. Toni ima odgovor na sve. OPG? Matulović i Senkini dvori. Na raspolaganju vam je naš kombi... Matej pomaže Antoniji, tražimo i lijepe priče s gatova. Brigu o svemu ostalome preuzima Martina. Promatram je od ukrcaja u Puntu. Početni brodski stres liječi dugim špartanjem što brodom, što gatovima s mobitelom u ruci i slušalicama u ušima. Sad je već svoja na svome. Piše. Ne čuje ništa i nikoga. Premda smo svi oko nje u kokpitu i razgovaramo o svemu i svačemu. Miče usnicama kako joj mozak sabrano i fokusirano melje rečenice. Impresivna produkcija...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 15:13