BRODSKI DNEVNIK

Nautički ‘girl-power‘, Mateini korijeni i legendarni brico

Matea odlazi upoznati svog rođaka Bricu, i sa sobom vodi Kukija, koji stalno cendra da se mora šišati
Ivana Šegon, direktorica marine Korkyra
 Božidar Vukičević/Cropix

Vela Luka po svemu je velika. Velika vala, neočekivano veliki grad. Prije svega, cijela Vela Luka je zapravo jedna velika klapa u kojoj je Oliver glavni i najveći vokal. No, krenimo nekim nautičkim redom.

Vela Luka je sada dobila i marinu. Marina Korkyra zapravo nije velika, ali prima velike jahte. Nisu to one super jahte bogatih i slavnih na koje se odmah kreće niskim tabloidnim startom. No, i marina će uskoro biti veća, pa će biti po pravoj mjeri Vele Luke.

Naša veza u marini direktorica Ivana Šegon, nabraja nam svoje suradnice: Maja Kuzmanović - projektantica, Ana Maričić- ugovori, Marina Cetinić - hrana i piće, Tatjana Azevedo Grego - marketing ... I iskusne „vanjske konzultantice“: Daniela Crljen, direktorica ACI marine Slano i Ivana Smoljić, direktorica Marine Kaštela ... Učinkovit spoj suptilnog i energičnog djelovanja. Kako to već samo žensko biće može uspjeti u ovom svijetu muške morske i brodske rabote. Pravi women power.

Prvi nam na brod dolazi Livio Andrijić, šef naših fotoreportera, Cropixa. Vela luka je njegov grad, njegova luka. Ovdje je na odmoru, ovdje je njegova tematska foto-izložba o prijatelju Oliveru Dragojeviću. Sjećam se vremena kada sam bio glavni urednik Arene, Livio nam je kao vanjski suradnik poslao seriju svojih fotografija – Oliver privatno. Dobio je tada svoj prvi stalni posao. Sada nam ovdje postaje vodič i savjetnik, naš sedmi član posade.

No, mi na brodu imamo još jednu tajnu vezu s Vela Lukom. To je naša Matea. Ona ovdje ima specijalnu misiju. Njen otac Zoran Gugić porijeklom je odavde. Njegov otac Mate, po kojem je Matea dobila ime, brat je oca Borisa Gugića. Borisa Gugića Brice, legende Vele Luke, veće od onog Smojinog glumljenog brice iz Veloga mista. Kod Brice se šišao i brijao Oliver. Bili su i bliski prijatelji.

Matea odlazi upoznati svog rođaka Bricu, i sa sobom vodi Kukija, koji stalno cendra da se mora šišati. Vraćaju se. Matea je sretna jer je upoznala svog prastrica, a Kuki jer je napokon ošišan. „Eto sve sam ti omogućila“ veli mu Matea, u svom zajebantskom tonu, koji sve više uzima maha. To su valjda proradili ti njeni velolučki geni. Stalno tinjaju a sada već i izbijaju.

Sutra u Korčulu putuju Matea i Božo rent a carom koji nam je osigurao Livio. Napravit će prilog o obnovi tamošnje ACI marine. Ja nažalost ne mogu, jer mi valja pripremiti izvještaj iz 14 marina srednjeg Jadrana analizom blizu 400 anketnih upitnika. Bila je to i neočekivana prigoda da i ja bliže upoznam Bricu. O tome u idućem dnevniku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 07:43