NAJVEĆI SKANDAL U POVIJESTI NOGOMETA I što se dogodilo? Ništa! Za nekoliko dana Blatter će osvojiti novi, peti mandat

Kada je jednog zimskog poslijepodneva 2010. proglašena odluka o izabranom kandidatu za domaćina Svjetskog prvenstva svijet je zastao u čudu. Trenutak u kojem je čelni čovjek organizacije Fife Sepp Blatter pokazao papir s napisom da je domaćin najvažnijeg nogometnog događaja za 2022. Katar ostao je jedan od najneočekivanijih trenutaka u povijesti nogometa. Izboru se čudio cijeli svijet koji je preplavila bujica pitanja; za početak, kako je sićušna pustinjska državica, čije ljetne temperature dostižu 50 stupnjeva, bez osobite nogometne tradicije i stadiona, s kulturološkim i religijskim ograničenjima koje svaki oblik turizma čine izazovom, u utrci za domaćina uspjela pobijediti kandidate s mnogo snažnijim argumentima? Britance, primjerice. Katar je dobio 14 glasova, Ujedinjeno Kraljevstvo samo dva.

Jedan od rijetkih koji je vijest dočekao bez osobitog iznenađenja bio je katarski milijarder Mohamed bin Hammam koji je po objavi vijesti od svoga emira dobio poljubac u obraz. Zasluženo, jer je upravo on vodio nominaciju Katara i kako će se pokazati, bio kreator senzacionalne kampanje koja mu je donijela pobjedu.

Bez iznenađenja

Na drugom kraju svijeta, još jedan čovjek nije bio iznenađen neočekivanim odabirom Katara. Pošto je primio vijest u svome uredu u redakciji Sunday Timesa u Londonu, Jonathan Calvert, šef istraživačkog novinarstva najuglednijeg britanskog tjednika, spremno se uhvatio svojih iscrpnih bilješki. Naime, u mjesecima koji su prethodili odluci Fife Calvert je radio na tajnom projektu kako bi otkrio način na koji se obavlja izborni proces za zemlju domaćina Svjetskog prvenstva. Predstavljajući se diljem svijeta kao lobist za američku skupinu kompanija koje žele da se Svjetsko prvenstvo održi u SAD-u, osigurao si je ulaz u zamršeni svijet Fife i uskoro pronašao dokaze koji su potvrdili učestale sumnje u pravedno poslovanje unutar moćne organizacije. No, ono što tada još nije znao jest da je bio na tragu otkrivanja najvećeg skandala u povijesti nogometa.

Sredinom tjedna nalazim Jonathana Calverta u redakciji Sunday Timesa, od nedavno smještenoj u novoj središnjici News Internationala, britanskog ogranka medijskog carstva Ruperta Murdocha. S redakcijske kantine pruža se veličanstveni pogled na istočni London - vedar je dan i katedrala svetog Pavla i neboderi Citya preslikavaju se na susjedni Shard, najvišu zgradu Europe. Calvert se upravo vratio iz Australije gdje je putovao u sklopu turneje svoje nove knjige “Ružna igra - katarska zavjera za kupovinu Svjetskog prvenstva”. U njoj je s kolegicom Heidi Blake iznio senzacionalnu istragu koja se ljetos, uoči prvenstva, tjednima zadržala na stranicama Sunday Timesa i njenim autorima donijela nekolicinu prestižnih nagrada.

“Kao lažni lobisti mjesecima smo obilazili Fifine delegate. Surađivali smo i s Michelom Zen-Ruffinenom, nekoć drugim najmoćnijim čovjekom Fife kako bi nas povezao s ključnim delegatima. U jednom trenutku predočio nam je listu svih 24 delegata čiji glasovi odlučuju o mjestu održavanja SP-a i pojedinačno navodio kako osvojiti njihove glasove. Jedan od njih je gangster, rekao je, ovaj će sve učiniti za dobru svotu novca, ovoga, pak, možete kupiti lijepim ženama. Pokazalo se da je barem jednu trećinu glasova moguće kupiti. Ono što je bilo nevjerojatno jest da u razgovoru s njime i nekoliko izbornika nitko niti u jednom trenutku nije spomenuo infrastrukturu, stadione, sigurnost. Radilo se isključivo o tome na koji način kupiti glasove”, prisjeća se Calvert.

Parlamentarna istraga

Kada su svoja snimljena i dokumentirana saznanja poslali u Fifu, jedino što se unutar organizacije dogodilo jest suspenzija nekoliko ljudi koji su s razgovarali s Calvertom. Priča je objavljena i možda bi ostala više-manje nezamijećena da nekoliko tjedana kasnije Katar trijumfalnom većinom glasova nije postao domaćin Prvenstva.

Britanci, šokirani takvom odlukom, sazvali su parlamentarnu istragu kako bi dokučili zašto su njima dana samo dva glasa, unatoč uloženom trudu, novcu i vremenu te svim argumentima za održavanje događaja u Britaniji.

Kada sam prošli put srela Jonathana Calverta bio je vidljivo iscrpljen. Mjesecima je boravio izvan Londona i u grad se vratio samo na vikend. Imao je distancirani pogled nekoga tko provodi veći dio dana ispred ekrana kompjutera i nervozne kretnje izazvane paranojom da ga se prati. Priča na kojoj je radio bila je opsežna, šokantna, gotovo filmska, rekao mi je tada, najavivši da očekuje goleme posljedice.

Bilo je to usred iscrpne istrage koja je započela nakon što je je primio poziv “jedne poznate osobe u svijetu nogometa”, zviždača koji ga je odveo na tajnu lokaciju kako bi mu dao uvid u ono što se događa iza kulisa Fife. Uredska prostorija usred jednog grada na sjeveru Engleske čuvala je mrežu kompjutera koji su sadržavali na stotine milijuna dokumenata o mutnim aktivnostima unutar Fife. “Tri mjeseca, dan i noć, radili smo u tom tajnom uredu, sa spuštenim roletama, okruženi tupim zvukom vrelih servera i svjetlima aparata, skrivenima iza neugledne fasade nekog trgovačkog centra. Razmjer onoga što nam je predstavljeno nikada ranije nisam doživio. Zviždač nam je dao pristup mailovima, SMS porukama, pismima, računima, bankovnim izvacima, rukom pisanim porukama, kopijama zrakoplovnih karata, tajnim izvještajima, dnevnicima...Dokumenti su ustvari bili tajni komandni centar Bin Hammama s kojeg je vodio svoju kampanju za kupovinu Svjetskog prvenstva i pokušaj smjenjivanja predsjednika Fife Seppa Blattera, što će dovesti do njegovog spekatkularnog pada”, pišu Calvert i Blake u knjizi.

Forenzično poručavanje dokumenata potvrdilo je sve njihove sumnje; glasovi Fifinih kandidata bili su kupljeni, o čemu su svjedočile Bin Hammamove velikodušne uplate i transkripti sastanaka i dogovora. Između ostalog, dokumenti su sadržavali dokaze da je Mohamed bin Hammam, katarski biznismen i jedan od čelnih ljudi Fife isplatio milijune dolara na račune delegata kako bi osigurao glasove za Katar. Više od četiri milijuna dolara isplaćeno je na račune dvadesetčetvorice delegata, nerijetko preko računa njegove kćeri Aiyshe. Mnogi predsjednici afričkih nogometnih saveza obasipani su darovima i pozivani na ekskluzivna druženja s članovima katarske kraljevske obitelji. Zanimljivo je da je istovremeno Fifa vodila vlastitu istragu za koju je izvojila šest milijuna dolara i uposlila uglednog odvjetnika Michaela Garciju.

‘Radi se o rasizmu’

Kada je eksplozivna priča dva tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u Brazilu osvanula u Sunday Timesu na čak 11 stranica, Garcia je odlučio zatvoriti istragu s argumentom da u radu Fife nisu zabilježene nikakve nepravilnosti. Tjednima je priča kolala svijetom. Iz Fife je stigao samo jedan komentar: budući da su se svi primjeri korupcije ticali Afrikanaca, jasno je da se radilo o rasizmu. “Priča je bila golema i digla je čitavu Britaniju na noge. Očekivao sam pisma prijetnje, očekivao sam da će čitava stvar otkazati Svjetsko prvenstvo u Kataru i možda natjerati čelne osobe Fife, uključujući Blattera, da se povuku”, govori Calvert.

Ono što je nevjerojatno u jednakoj mjeri kao i volumen skandala je činjenica da su njegove stvarne posljedice nezamjetne. Osim buke nekih sportskih organizacija, komešanja sponzora i novinskih naslova, ništa se nije dogodilo. Sepp Blatter ostao je na čelu Fife i za nekoliko dana dana nesumnjivo će osvojiti svoj peti mandat na tome mjestu. Svjetsko prvenstvo 2022. ne samo da će se održati u Kataru, nego su njegovi dani održavanja prilagođeni klimatskim uvijetima i pomaknuti na zimsku sezonu. “Čitava stvar zapravo je pokazala način na koji funkcionira Fifa. Nitko i ništa nije iznad Fife. Nitko ne može Fifi narediti da promijeni svoje mišljenje. Fifa je država za sebe”, govori Calvert.

Nije uvijek bilo tako. Od utemeljenja organizacije 1904. do 1974. kada je na mjesto njena predsjednika stao Jose Havelange, ona je funkcionirala kao sportski klub s nekoliko zaposlenika i skromnim financijama. Havelange, koji će ju voditi puna dva desetljeća, pretvorio ju je u najmoćniju organizaciju u povijesti sporta, sa stotinama djelatnika i milijardama dolara na računu.

Naslijedivši moćnu organizaciju, Blatter je nastavio njezin rast nudeći velikodušne zarade svojim ljudima. Iako su njihovi iznosi tajni, Calvertovi izvori pokazuju da se radi o isplatama od 200.000 dolara za samo nekoliko radnih dana godišnje, uz redovite isplate dnevnica od 700 dolara u gotovini. “Način na koji Fifa zarađuje oko 4 milijarde funti samo od Svjetskog prvenstva je prilično transparentan - televizijska prava, sponzorstva, marketing, ulaznice i slično. No, gdje odlazi zarađeni novac ostaje tajna. Oni nisu obavezni ikoga o tome izvještavati. Otkrili smo da osim velikodušnih isplata delegatima koji su lojalni Blatteru, neke države u potpunosti financijski ovise o Fifi. Kada uzmete u obzir da Brazil sa svojim golemim stanovništvom ima isti broj glasova unutar organizacije kao jedan karipski otok sa 6000 stanovnika, onda vam je jasno što milijunske isplate znače za ekonomiju tog karipskog otoka”, govori Calvert.

Kupnja lojalnosti

Prije samo nekoliko tjedana na kongresu CONCACAF-a (konfederacije Sjeverne i Srednje Amerike i Kariba), predsjednik federacije Trinidada i Tobaga Tim Kee okarakterizirao je Blattera “ocem nogometa”. Njegov kolega Osiris Guzman iz Dominikanske Republike išao je korak dalje prozvavši ga “kombinacijom Isusa Krista, Nelsona Mandele, Martina Luthera Kinga, Abrahama Lincolna i Winstona Churchilla”.

“Blatter je kreator Fife kao moćne nezavisne organizacije unutar koje se lojalnost kupuje izdašnim uplatama malim državama. Priča je jednostavna, Fifa je država za sebe koja funkcionira kako želi i ignorira sve što želi ignorirati. Sepp Blatter je ustvari poput šefa mafije na čelu mafijaške organizacije”, zaključuje Calvert.