DRŽAVA GAZPROM

NAJVEĆE NALAZIŠTE PLINA NA SVIJETU Ovdje žive najbogatiji Rusi. Rade za prosječnu plaću od 3 tisuće eura

Reporter Magazina u gradu Novi Urengoj na polarnom krugu u Sibiru, najvećem nalazištu plina na svijetu. U gradu gdje gotovo svi imaju jednog poslodavca - moćni Gazprom

Dobro došli u rusku metropolu plina - Novi Urengoj, piše velikim blještavim slovima na maloj aerodromskoj zgradi, zametenoj u snijegu, kamo smo nakon puna četiri sata leta iz Moskve (iz Zagreba do Moskve avion leti dva i pol sata) u zrakoplovu Gazpromove aviokompanije stigli na polarni krug u sibirsku pustopoljinu vječnog leda poluotoka Jamala. Zatvoreni grad (potrebna je posebna dozvola za dolazak na to područje ekstremnih i fascinatnih uvjeta života), izgrađen krajem 70-ih godina 20. stoljeća, na negostoljubivoj pustoši sibirske tundre, središte je ruskog privrednog čuda i bogatstva: najznačajnije rusko nalazišta plina i ujedno najveće kopnene zalihe na svijetu (konkuriraju još samo Iran i Katar). Iz te snježne, istodobno zlokobne i idilične pustoši ruski plin ide u Europu plinovodom koji je samo od Novog Urengoja do ukrajinskog grada Užgoroda na slovačoj granici, odakle se grana po Europi, dug više od šest tisuća kilometara. Plin je rusko “zlato”, energent koji je tu veliku državu učinio politički i privredno moćnom.

Reporter Magazina na polarnom krugu

Egzotična tura

Gazpromova ekscentrična i egzotična tura za novinare iz zemalja Južnog toka. Plin će baš s ovih jamalskih nalazišta kroz cijevi Južnog toka, i to do Anape na Crnome moru na put od 5,5 tisuća kilometara.

Novi Urengoj, najveći grad Jamalo-neneckog autonomnog okruga, osim što se diči titulom “glavnog plinskog grada Rusije” zapravo je sjedište “utopijskog” Gazpromlanda. Najveća ruska multinacionalna tvrtka Gazprom prakički je vlasnik tog dijela Sibira, država u državi. Neka vrsta fantazmagoričnog bajkovitog grada usred ničega. Sve je Gazprom, a gotovo sve rijetko stanovništvo tog područja radi u Gazpromovim postrojenjima razasutim na negostoljubivom sjevernom tlu i nizu Gazpromovih poduzeća - Gazpromavio, Gazpromškola, Gazpromholetli, Gazprombanka, Gazpromturizam, Gazpromvećštagod. Novi Ugrengoj, sa sadašnjih 150 tisuća sagrađen je na putoši, na Arktičkom krugu - 66 stupnjava 33 minute i 40 sekundi, na mjestu gdje zima i snijeg traju 329 dana, a tlo je uvijek zamrznuto. Polarni krug se “prolazi” tako da se legne na zemlju, i onaj tko je već imao tu inicijaciju mora novajliju zakotrljati preko linije kruga, a nakon toga se na eks mora strusiti najmanje deci votke, uz nenecku smrznutu ribu. Na tim temperaturama to djeluje iscjeliteljski. Kako nam kaže mladi ekonomist Vitalij Starogubko, koji se rodio u Novom Urengoju, ljeti (koje traje otprilike dva mjeseca, ali i u lipnju ili kolovozu zna padati snijeg) kad roniš u jezeru, gdje se “Sibirjaki” brčkaju u rijetkim vrućim danima već nakon nekoliko metara dubine na dnu se vidi led! Inače temperatura varira od prihvatljivih -55 do -58, dok se u nekim krajevima Jamala spušta i do -70, a ljeti može dosegnuti i plus 25-30. Najkraći dan, izračunali su traje tek 1 sat i 8 minuta.

Ljeta su kratka, slatka, brza i suludo bujna. U svega nekoliko dana ili tjedana bilje izraste, procvate, daje plod ili potomstvo i priprema se za dugu i turobnu zimu.Tada se rodi i najviše djece. Duge su i razuzdane polarne noći. No, proizvodnja i gradski život ne obazire se na temperature, škole su jedine koje znaju ne raditi kad padne na -40. Vrtići i bušotine, pak, rade stalno.

- Pa, roditelji moraju ostaviti negdje djecu. Oni rade, čudi se našem udivljenju ravnateljica najekskluzivnijeg vrtića na svijetu Morozka, gdje djeca svaki dan piju pjenasti “zračni koktel” s okusom jabuke za olakšanije disanje, a vrtić je to s bazenima, folklornom skupinom, svemirskom stomatološkom ambulantom, solnom sobom, opremljenim labaratorijama, igraonicama, glazbenim sobama i vitkim, oku ugodnim “tetama” koje traže i proučavaju kakve sve sposobnosti imaju njihovi mladi, veseli štićenici.

Raskošni stanovi

Kada su sredinom 70-ih otkrivene te enormne zaliha plina, tadašnji kremaljski komunistički vlastodršci odlučili su da na posve praznom prostoru, gdje ponekad ni ljudska noga nije stupila, a i zvjeri izbjegavaju te prostore, moraju izgraditi grad uz velebna plinska postrojenja, razausta diljem Jamala. Grad se počeo širiti od privremenog radničkog naselja, gdje su danas raskošni stanovi za zaposlenike Gazproma i koji su s pravom dobili naziv - kvart Optimista. Rusi te pionire i osvajače leda zovu “ pervoprohodci” - oni koji su prošli prvi. Zaista je trebalo dovoljno ludosti i optimizma da se na toj ledenoj, močvarnoj i pjeskovitoj nedođiji izgradi grad sa svim obilježjima i potrebama koje ima jedan “običan” grad. Iako se do nekih nalazišta i bušotina može samo helikopterima, u okolici je sagrađeno preko 1500 kilometara cesta i 400 kilometra pruga kako bi se povezale tvornice. “Prvi” plin je već na dubini od 1200 metara, no prvih 400 metara, a negdje i do 1000 metara je smrznuto tlo koje treba probiti.

Kako su nam objasnili, grad su morali izgraditi kako bi kolonizirali taj kraj, kako bi se utaborili na tom području, a ne da samo na proizvodne pogone dovoze ljude zrakom.

- Ovako je humanije. Grad je to sa svim potrebnim stvarima, s obiteljima koje su tu, što svakako olakšava život u ovim uvjetima, kaže nam direktor Gazprom Dobiča (Gazprom eksploatacija) Sergej Mazanov koji “vlada” Jamalom.

U gradu već živi treća generacija doseljenika.

Trg triju ratova

U glavnoj ulici Lenjingradskoj, koja je istovjetna jednoj ulici u Sankt Peterburgu, ogromni je red skulpura od leda koje svjetlucaju na noćnom vjetru. Impozantna zgrada Doma kulture, u kojem je i kazalište, najsjevernije u Rusiji, osim kazališne dvorane, ima i slikarski studio za nadarenu djecu, plesni studio u kojem se pleše samba i ča-ča-ča. U ogromnom Domu sportova s bezenima, dvoranama za odbojku, tenis, bilijar, boks, teretanama, mnogobrojnim praznim kafićima, sve djeluje posve nestvarno, pomalo namješteno, sterilno i pokazno. No, ipak je nevjerojatno da je na takvom nepreglednom terenu sagrađena plinska kula babilonska.

Pred školom u kojoj se obučavaju specijalnosti za potrebe mjesnog Gazproma (Gazprom svake školske godine najavljuje koliko bi za određene profesije bilo potrebno upisati učenika) trg tiananmenskih razmjera - Trg triju ratova - Drugog svjetskog, afganistanskog i čečenskog.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:46