Rujan 2001. Galveston, Teksas. Detektiva Garyja Jonesa nazvali su i rekli mu da je mladi dečko u moru našao nešto što izgleda kao torzo. Nema glave, nema nogu, nema ruku, samo torzo. “Sad, istraživao sam popriličan broj teških ubojstava u karijeri, ali nikada nisam imao raskomadanu žrtvu. Znao sam da će slučaj biti zanimljiv. Ali nisam mogao zamisliti u što će se pretvoriti”, detektiv je kasnije objasnio snimateljima šestodijelnog dokumentarca o neobičnoj priči koja je uslijedila.
Prvi trag istražiteljima bio je komadić novina pronađen u jednoj od vreća s raskomadanim tijelom. Na zaglavlju se vidjela adresa. Na tom broju živio je muškarac koji je, ispostavilo se nakon obdukcije, ubijen, raskomadan i bačen u teksaški zaljev. Zvao se Morris Black. U stanu do njega živjela je starija gluhonijema žena imenom Dorothy koja je često bila odsutna. Vlasnik stana rekao je policajcima da je često odsutna jer puno putuje, ali platila je stanarinu godinu dana unaprijed. Detektivima se učinila sumnjiva pa su pregledali stan. Na podu su uočili sitne rezove. Kada su forenzičari obavili svoje, istražitelji su saznali da imaju mjesto zločina. Tu je Morris Black raskomadan. Ali tko je bila misteriozna gluhonijema stanarka?
Ništa u kući nije upućivalo na to da u njoj živi žena. Detektivi su pregledali smeće - paket Marlbora, pribor za brijanje, plastične čaše za kavu, računi za pilu i papir sa zakazanim liječničkim pregledom na ime Robert Durst. Nazvavši liječnika, shvatili su da imaju nevjerojatnu sreću. Kada se misteriozni muškarac pojavio na pregledu, liječnik je obavijestio policiju, a ona, iznenađena što je slučaj tako lako riješen, uhitila sumnjivca. Međutim, to nije bio kraj, a svakako nije bio ni početak bizarne priče o Robertu Durstu.
Član jedne od najbogatijih njujorških obitelji, najstariji sin vlasnika devet nebodera na elitnim njujorškim lokacijama, Robert Durst imao je tu nesreću, ili je posrijedi bilo nešto drugo, da su cijeli njegov život oko njega nestajali ili nasilnom smrću umirali bliski mu ljudi.
Nije bilo dokaza
Njegovoj prvoj supruzi trag se gubi još 31. siječnja 1982. godine. Kathleen, studentica medicine, tri tjedna ranije bila je u bolnici jer ju je, kako je priznala jednoj prijateljici, suprug od kojeg se rastajala prebio. Obitelj i prijatelji 29-godišnje Kathleen bili su uvjereni da ju je Robert ubio. Njezino tijelo nikad nije pronađeno, a bogati nasljednik nikada nije bio pod istragom unatoč nejasnoćama u slučaju i činjenici da je mijenjao iskaz policiji.
Gotovo 20 godina kasnije Robertovo uhićenje u Teksasu bila je prilika da se pogreška ispravi, barem se tako nadala Kathleenina obitelj, uvjerena u njegovu ponovnu krivnju. U Kathleeninu slučaju nije bilo dokaza - nije bilo ni tijela, ali forenzički tragovi bez trunka sumnje stavili su pilu i sjekiru kojom je raskomadan Morris Black u Robertove ruke. Nakon što je jedno vrijeme bio u bijegu, bogati Njujorčanin uhvaćen je u krađi sendviča i flastera u jednom dućanu iako je u džepu imao 500 dolara. U njegovu automobilu pronađeni su marihuana, dva pištolja, nešto novca i vozačka dozvola na ime Morris Black.
Na suđenju je priznao da je nakon svađe u samoobrani ubio susjeda. Tvrdio je da su se hrvali za njegov pištolj koji je u borbi opalio u žrtvino lice. Međutim, njegovim skupim odvjetnicima za rukom je pošlo osloboditi ga krivnje. Robert Durst izvukao se i zbog činjenice da se ubojstvo dogodilo u Teksasu gdje građani imaju pravo pucati ukoliko u njihov dom uđe uljez. Tako je sud presudio da je Durst kriv za komadanje Morrisa Blacka, ali ne i za njegovo ubojstvo.
Slučaj je podijelio njegove poznanike, javnost i komentatore. Neki su tvrdili da je Robert Durst najnesretniji milijunaš na svijetu. Jednom je prilikom sam Durst izjavio da je uvijek imao više novaca nego što je mogao potrošiti, ali svejedno nije bio sretan. Neki su tvrdili da je riječ o psihički poremećenoj osobi - njegovi odvjetnici su doveli stručnjaka koji je izjavio da je Durst pati od Aspergerova sindroma. Neki nisu znali što da misle komentirajući kako tamo gdje ima dima ne mora biti i vatre, ali i priznajući da je oko Dursta oduvijek bilo ‘puno dima’. Ostali su bili uvjereni da je pametan, zna što radi i da je zločinac i ubojica. Dokaza nije bilo.
Nakon odsluženja nekoliko godina zbog komadanja Morrisa Blacka, Durst je pušten na slobodu. Njegov slučaj bio je toliko neobičan i izazivao toliko polemika da je zapeo za oko dokumentaristima Andrewu Jareckomu, Marcu Smerlingu i Zacharyju Stuartu-Pontieru koji su intervjuirali niz osoba koje su došle u kontakt s Robertom Durstom, uključujući i detektiva Garyja Jonesa iz Teksasa. Rezultat je bio šokantan dokumentarni serijal pod naslovom “Uklet: Život i smrti Roberta Dursta”, u slobodnom prijevodu.
No, filmaši su uspjeli u još nečemu - dovesti samog Dursta pred kameru. “Nemam što skrivati”, rekao im je Durst pričajući im o djetinjstvu, majci koja je poginula u padu s krova - a Robert je tvrdio da si je sama oduzela život - i rivalstvu s bratom Douglasom koji je, iako je bio mlađi, preuzeo obiteljski biznis nakon smrti njihova oca. “Otac me probudio usred noći i rekao da dođem nešto vidjeti. Došao sam na prozor i vidio kako majka u spavaćici skače s krova naše vile”, rekao je Robert Durst.
On i Kathleen upoznali su se dok je mlada zubarska tehničarka bila stanarka u jednoj od zgrada njegove obitelji. Isprva sretan par raspadati se počeo nakon što je ona objavila da želi djecu, a on to odbio. Nakon što je Kathleen ostala trudna, suprug ju je natjerao na pobačaj - ako želi da ostanu u braku - čin koji studentica koja je željela postati pedijatrica nije mogla preboljeti. Par se udaljio, počeli su se svađati. Na dan nestanka Kathleen je bila na zabavi kod prijateljice rekavši joj da ‘ako se nešto dogodi, zna da je kriv Robert’.
On je policiji ispričao da ju je otpratio na žljezničku stanicu za New York - bili su u vikendici - otišao na piće sa susjedom i potom je nazvao kako bi provjerio je li sretno stigla. Idući dan ona je nazvala dekana fakulteta i rekla da je bolesna i da neće doći na predavanje. Dekan je to ispričao policiji koja je zaključila da je mlada žena pobjegla od lošeg braka i da se negdje krije. Robert Durst riješio se nakon nekoliko dana njezinih stvari iako je ponudio 100.000 dolara za informacije o njoj. Taj je iznos kasnije smanjio na 15.000 dolara.
Javna istraga
Slučaj se ohladio, policija nikada nije pretražila njihovu vikendicu, a Robert ju je prodao 1990. godine. No, ljudi oko Kathleen nisu prestajali kopati. Nakon više od 15 godina - 1999. - njujorška policija u tajnosti je otvorila novu istragu. Na drugom kraju Amerike živjela je osoba koja im je možda mogla pomoći. Susan Bergman bila je književnica, kći poznatog njujorškog mafijaša i Robertova prijateljica iz mladosti. Bili su bliski 40 godina. Dobro je poznavala njegovu nestalu suprugu. U studenom 2000. istraga je postala javna, a mjesec dana kasnije Bergman je pronađena mrtva u svom stanu u Los Angelesu, ubijena hicem u zatiljak. Da se dogodilo umorstvo policija je saznala iz anonimnog pisma u kojem je navedena njezina adresa i jedna riječ - cadaver - medicinski naziv za mrtvo tijelo. Riječ Beverly iz adrese na Beverly Hillsu krivo je napisana - “Beverley”.
Kako je Bergman trebala posjetiti policija i ispitati je o nestanku Kathleen Durst, mnogi se nisu začudili njezinoj smrti i pripisali su je istrazi. No Bergman je zbog obiteljskih veza bila bliska s mafijaškim krugovima i o tome pisala istraživačke knjige. U vrijeme kada je Kathleen nestala, Bergman je bila poput svojevrsne Durstove glasnogovornice u kontaktima s medijima, neki su čak tvrdili da je ona nazvala dekana fakulteta i predstavila se kao Kathleen ili od njega zatražila da ispriča laž koja se pojavila u medijima. Policija nije pronašla tragove nasilnog ulaska i zaključila je da je Bergman pustila ubojicu u svoj dom.
U vrijeme kada je ubijena, Durst je bio u Kaliforniji. Napustio je zemlju - pokazala je avionska karta - večer prije nego što je otkriveno njezino tijelo. Preselio se u Teksas u kojem je živio prerušivši se u ženu. Znao je da je otvorena nova istraga o Kathleen. A onda je 2001. u moru u zaljevu Galvestona isplutalo raskomadano tijelo.
Priznanje pred kamerom
Možda bi se nesretni milijader i izvukao iz svega da nije bilo dokumentarne mini-serije i istraživačkog rada njezinih autora.
Filmaši su kopajući sve dublje postajali sve sigurniji da je njihov glavni junak kriv dok se Durst počeo povlačiti iz projekta. U njegovu krivnju postali su uvjereni kada im je jedan rođak Susan Bergman pronašao pismo koje joj je poslao Durst. Na koverti je bila ispisana adresa - Beverley Hills. Filmaši su suočili Dursta s pravopisnom greškom, istom koju je napravila osoba koja je policiju obavijestila o smrti Susan Bergman. Osim toga, autori su izračunali da je Durst imao dovoljno vremena da je ubije i odveze se na daleki aerodrom gradeći tako alibi.
No, nešto drugo u posljednjoj epizodi izazvalo je najveći šok. “Evo ti ga, uhvaćen si. Što si, dovraga, učinio? Ubio ih sve, naravno”, mrmlja, naime, sebi u bradu Durst koji je s uključenim mikrofonom zakačenim na odjeći negirajući prethodno krivnju redateljima otišao u toalet. Je li to bilo finalno priznanje krivnje i je li to dokaz koji se može koristiti na sudu?
Dan prije objave dokumentarca, u ožujku prošle godine, u dogovoru s snimateljima dokumentarca, Robert Durst uhićen je u hotelu u New Orleansu u koji se prijavio pod imenom Everett Ward. Agenti FBI-a otkrili su gdje se nalazi jer je provjeravao govornu poštu. Uoči uhićenja Durst je zbunjeno vrludao hotelskim lobijem, pričajući sam sa sobom. Kod njega su pronađeni 38-kalibarski revolver Smith &Wesson, municija, nešto marihuane, njegov rodni list i putovnica, lažna osobna, novi mobitel, karta Louisiane, Floride i Kube, maska od lateksa za lice u boji kože i 42.000 dolara u novčanicama od stotinu dolara.
Tužiteljstvo u Los Angelesu izdalo je nalog za njegovo uhićenje zbog ubojstva Susan Bergman iz 2000. godine i na temelju tog naloga je uhićen.
Nakon toga oglasila se i njegova obitelj, objavljujući da osjeća olakšanje te da se nada da će konačno preuzeti odgovornost za sve što je učinio. Međutim, mnogi sudionici dokumentarca upirali su prstom upravo u njegovu pomalo hladnu milijardersku i filantropsku obitelj kada je riječ o skupim odvjetnicima i loše provedenim istragama protiv Dursta unatoč tome da je obitelj protiv Roberta tražila ukupno 13 sudskih zabrana približavanja.
Promjena iskaza
Odvjetnik Roberta Dursta tvrdio je da je pretres njegove hotelske sobe bio ilegalan jer je lokalni sudac izdao nalog satima nakon što je njegov klijent uhićen. Prema zakonu, s obzirom na to da je ranije osuđivan, Durst je mogao dobiti i doživotnu kaznu zbog posjedovanja oružja.
Durst je napokon pretprošle srijede promijenio iskaz i priznao krivnju pred federalnim sudom u New Orleansu za ilegalno nošenje oružja. Dodijeljena mu je kazna od sedam godina odnosno 85 mjeseci koja čeka potvrdu.
“Sve smo sredili da otvorimo put prema Kaliforniji. Želimo izići na suđenje i dokazati da Robert Durst nije ubio Susan Bergman i da ne zna tko je ubojica, izjavio je vođa njegova braniteljskog tima, Dick DeGuerin. “Sve što imaju je TV serija i dokazi stari 15 godina koji nisu bilo dovoljni tada, a sigurno nisu ni sada”, poručio je također DeGuerin u jednom od intervjua prošle godine. Ali John Lewin, tužitelj sa suda u Los Angelesu, koji će ih dočekati s druge strane, poznat je kao specijalist za stare slučajeve i siguran je da ima dobar slučaj.
Durst će biti prebačen u Los Angeles najkasnije 18. kolovoza i tamo čekati najnovije suđenje. Nakon što je uhićen u ožujku 2015. u medijima se pisalo kako policija navodno istražuje njegovu povezanost s nestankom više tinejdžerica. Lynne Schulze, koja je tada imala 17 godina, nestala je u Vermontu 1971., a posljednji put je viđena na stanici nasuprot njegove trgovine. Karen Mitchell, 16-godišnjakinja iz Kalifornije, nestala je 1997., a 18-godišnja Kristen Modafferi posljednji je put viđena u San Franciscu 1997. godine. Međutim, Durst nikad nije optužen za te slučajeva, a njegovi odvjetnici su tvrdili da je sve dio medijske hajke kojom se demonizira njihov klijent koji i dalje inzistira na tome da je nevin. Tome usprkos, FBI je pozvao policiju da istraži stare neriješene slučajeve na lokacijama gdje je Durst živio. Prema istrazi jednog privatnog detektiva, pod lažnim identitetima bio je u Massachusettsu, New Jerseyju, South Carolini, Floridi, Teksasu, Mississippiju, Virginiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....