Muke po Jadranki Kosor: rezati duboko i odmah izgubiti vlast ili rezati malo i riskirati velike nerede

Uzalud Vladi i vodstvu poslodavačke udruge vapaji za optimizmom kad se istodobno svi pripremaju za ekonomski najgoru jesen otkad je samostalne Hrvatske. Koliko će strašno biti, ovisi o rebalansu proračuna, koji se tiho priprema u Katančićevoj. Koliki će biti taj rebalans, još se ne zna. Ekonomija kaže koliki bi morao biti, a politika zasad šuti jer, ako posluša ekonomiju, bit će joj to najteža odluka otkad vodi državu i kraj vladavine; ako ne posluša, opet će to biti kraj njene vladavine, samo ne odmah, nego poslije, kad stanje postane još dramatičnije.

Ekonomija je bila jasna: javnu potrošnju trebalo bi srezati za oko šest milijardi kuna ili dva posto BDP-a da se javne financije uravnoteže. U ovoj bi, već izgubljenoj godini rashode trebalo smanjiti za najmanje dvije milijarde kuna, tako da ministar Šuker u jesen, kad opet dođe na međunarodno tržište po novi kredit, može pokazati kako se u Hrvatskoj nešto radi na uravnoteženju javnih financija. Sve nas te mjere, nažalost, neće spasiti od proračunskog deficita koji će se popeti na oko 4,4 posto BDP-a ili, u kunama, 14 do 15 milijardi!

‘Razumijemo, ali..’

Ministar financija Ivan Šuker poslao je svim ministarstvima zahtjev da srežu svoje proračune, a poslao im je i iznose za koje ih moraju srezati. Očekivano, ministrima se digla kosa na glavi: pa gdje više rezati! Sve su mi već uzeli, a razne skupine samo viču: Daj, daj! Čobankovića pritišću seljaci, Popijača troškovi za nezaposlene i mirovine, Fuchsa i Milinovića najjači sindikati prosvjetara i zdravstvenih djelatnika, Kalmeti prijete štrajkovima u njegovu javnoprijevozničkom sektoru... Istodobno je posljednji krug pregovora Vlade i sindikata o kolektivnim ugovorima propao zbog dvije riječi: fiskalne okolnosti! Vlada se htjela osigurati da može mijenjati kolektivni ugovor promijene li se te famozne “fiskalne okolnosti” (čitaj: bude li deficit veći od planiranog, bude li prihod od poreza drastično pao, budu li troškovi porasli...), sindikati kažu da oni dobro razumiju u kakvoj je Vlada situaciji, spremni su se odreći božićnice i još nekih prava, ali “moraju štititi interese svojih članova”, ma što to značilo.

Tko bi normalan bio premijer

Istodobno građani u anketama govore da Vlada treba štedjeti smanjivanjem plaća u javnim službama i državnoj upravi, zaustaviti gradnju cesta, otpuštati javne službenike, ukinuti božićnice, regres i darove za djecu, ukinuti potpore brodogradilištima i poslati ih u stečaj... Govore, dakle, isto što govore i ekonomisti. Samo, lako je govoriti što bi trebalo učiniti, teško je donijeti takve radikalne odluke koje tisućama ljudi ugrožavaju ili uništavaju egzistenciju.

Kao što reče jedan ekonomist: nitko zdrave pameti ne želi ovoga trenutka voditi ovu državu. Samo, netko mora i to raditi. Zdrave pameti.

Za zdravu pamet nikad nije kasno, no čak i da ovojesenski rebalans pokaže kako vladajući imaju i nje i političke hrabrosti, u ovoj se godini hrvatska ekonomija ne može spasiti od daljnjeg pada, a javne financije od većeg deficita. Zato je jasno da nas čeka teška, dramatična, crna i sličnim pridjevima obojena jesen.

Pad BDP-a od 1,7 posto

U brojkama, ona će, prema prognozama Ekonomskog instituta, izgledati ovako: pad BDP-a bit će 1,7 posto, što je bitno pogoršanje u odnosu na prethodnu prognozu o 0,7 posto pada. Od pretkriznog prvog kvartala 2008. godine to je ukupni pad od devet posto! U kunama, Hrvatska je od 2008. izgubila više od 30 milijardi, četvrtinu svoga godišnjeg proračuna ili otprilike godišnji iznos potreban za isplatu svih mirovina ili više od godišnjeg troška svih plaća u javnom sektoru!

Bili su rastrošni

Od 2008. investicije su 24,2 posto ili gotovo četvrtinu manje, a najviše je palo građevinarstvo. U usporedbi s vremenom otprije dvije godine, nezaposlenost je sada 28,6 posto veća, a zaposlenost je porasla samo 8,5 posto. Registrirana nezaposlenost je ovoga svibnja bila 17,2 posto, aa u svibnju 2008. bila je 13 posto. Najviše je poslova izgubljeno u građevinarstvu, trgovini, uslugama i proizvodnji.

Sve je to dovelo do stravičnog straha potrošača, protiv čega se trgovci bore spuštanjem cijena (jedna korist od toga, doduše, jest da su prvi put u Hrvatskoj sniženja uistinu sniženja), a rezultat toga pada cijena u trgovinama je svibanjska deflacija od 1,4 posto, najviša otkad se podaci uopće bilježe.

Dok privatna potrošnja, investicije i BDP padaju, država je trošila sve više. U prvom je kvartalu na socijalu potrošila 7,1 posto više, a ukupno je potrošila 2,5 posto više nego u istom kvartalu 2009. godine. Rezultat će biti gotovo dvostruko veći deficit od optimistično predviđenih 8,6 milijardi kuna u vrijeme kad se ovogodišnji proračun sastavljao s glavama duboko zaronjenima u pijesak. Jer, svi su već tada govorili: štedite, bit će gadno.

Ima li negdje optimista?

U nedostatku bilo kakve druge ideje sada se kao spasonosno rješenje nameće slabljenje domaće valute jer to nam je, kažu zagovornici, jedino što još nismo isprobali. Struka vrišti da se takva mjera niti ne smije isprobati jer u ovako visoko devizno zaduženoj zemlji to ujedno znači smrt za građane, poduzeća i državu. Od deprecijacije kune do bankrota države (to je trenutak kada država jednostavno objavljuje urbi et orbi da više ne može vraćati svoje vanjske dugove) put bi bio kratak i ravan, kažu ekonomisti. Stoga u svoje projekcije uporno stavljaju da će tečaj eura i u jesen i do kraja ove godine biti na razini oko 7,3 kune, nešto više nego sada kad je navala deviza zbog turističke sezone. Premda i naši trgovinski partneri računaju s padom vrijednosti kune, pa tako Slovenci u svoje poslovne planove već unose činjenicu da će u Hrvatsku manje izvoziti, većina se domaćih menadžera nada kako se to ipak neće dogoditi jer bi onda slijedili inflacija, bankrot dužnika i svi ostali najcrnji scenariji koje mogu zamisliti. Isto tvrdi i guverner HNB-a, dr. Željko Rohatinski, zasad jedini neosporni ekonomski autoritet u Hrvatskoj.

Hrvatski menadžeri od jeseni ne očekuju ništa dobro jer, čak i s ozbiljnijim rebalansom proračunskih rashoda, ne vide još izlaz iz recesije. Nadaju se da će za isplatu mirovina novca ipak biti, makar i novim zaduživanjem, jer bi njihova neisplata izazvala potpuni krah osobne potrošnje i žestoke socijalne nemire. Isto je i s isplatom plaća javnim službama, samo je pitanje kolike će te plaće biti.

Nema optimizma ni među brokerima jer burzom hara takva depresija da ulagači nemaju interesa ni za što. Samo se nadaju da, nastavi li se oporavak u Europi i ostatku svijeta pa budu rasle strane burze, naša neće još više padati.

Vlast ili naša budućnost

Taj svjetski oporavak donosi, doduše, malo nade i Hrvatskoj jer bi on mogao još malo povećati izvoz, a uvoz smo ionako smanjili jer nemamo novca. Oporavak bi mogao značiti i da će se ministar Šuker u jesen moći zadužiti da pokrpa deficit, unatoč jakoj konkurenciji nekih članica EU koje se također pripremaju na međunarodno financijsko tržište po kredite.

To mu novo zaduženje ništa neće vrijediti bude li rebalans blag, mlak i proveden samo reda radi. Bude li, pak, radikalan, kako struka traži, posljedica su vjerojatni socijalni nemiri.

Kako god bilo, ostanak na vlasti ovoj Vladi nije izvjestan. No, valjda je ipak bolje izgubiti samo vlast nego našu budućnost.