Montefiore: Dok sam pisao knjigu o Staljinu, sanjao sam da me vode na strijeljanje

Simon Sebag Montefiore dobro je poznat hrvatskim čitateljima i danas ga smatraju jednim od najutjecajnijih povjesničara na svijetu. Međutim, njegovi interesi odveli su ga u smjeru istoka, tako da je Montefiore poznat po svojim fenomenalnim prikazima Staljina u knjigama “Mladi Staljin” i “Staljin na dvoru crvenog cara”, ali ništa manje popularna nije i njegova knjiga “Čudovišta” u kojoj je opisao tamnu stranu povijesti, odnosno predstavio 101 zlikovca koji je svojom brutalnošću i sadizmom obilježio svjetsku povijest.

Montefiore će ovaj tjedan gostovati na 7. zagrebačkom sajmu knjiga na kojem će promovirati knjigu “Mladi Staljin” u izdanju Profila i ovo mu je prvi dolazak u Hrvatsku. Kako je rekao za Jutarnji list, jedva čeka upoznati Zagreb i svoje hrvatske čitatelje.

Noćne more

• Kažu za vas da ste opsjednuti Staljinom. Je li to istina?

- Ma neee! Nikako. Iskreno, čak me sad već pomalo i iscrpila priča o Staljinu. Moja najdraža povijesna knjiga je prva koju sam napisao o Katarini Velikoj i princu Potemkinu. Oni su zaista bili nevjerojatan par i bilo mi je sjajno na neki način provesti vrijeme s njima dok sam pisao knjigu. Nadam se da će biti objavljena i na hrvatskom, jer je to uistinu romantična i zabavna priča o moći, seksu i ljubavi. Njihova pisma koja su jedan drugome slali uistinu su predivna. No, da se vratim na Staljina. Nisam opsjednut njime iako je on zaista jedna od najvećih povijesnih ličnosti i spada u rang ljudi kao što su Winston Churchill, Katarina Velika, Theodore Roosevelt, JFK, Hitler. To su sve redom fascinantni ljudi. Moć i kako je koristimo uvijek je zanimljiva tema i zato su moje knjige uglavnom o moći i osobnosti ljudi koji su kroz povijest bili moćni. Tako da je pisanje knjiga o Staljinu, kojih sam napisao dvije, “Mladi Staljin” i “Staljin na dvoru crvenog cara”, bila prava avantura. Ali isto tako, često me deprimiralo pisanje o njemu i nerijetko su me neke stvari znale rastužiti. Nijedan režim u povijesti, osim Hitlerova, nije nanio toliko zla i bijede cijelom jednom narodu. Čak sam imao noćne more dok sam pisao o njemu i sanjao sam da me vode na strijeljanje.

• Što ste mislili o Staljinu prije nego što ste počeli proučavati i analizirati njegov lik i djelo, odnosno prije nego što ste znali o njemu sve stvari koje znate danas?

- Pročitao sam sve ranije biografije u kojima je Staljin opisan kao beskrupulozan, gotovo kao Frankenstein ili Drakula. Iskreno, vjerovao sam u te opise. Naravno da je bio hladnokrvan i brutalan čovjek, ali biografije i povijest nemaju nikakva značenja ako čovjeka poput Staljina ne pokažete onakvim kakav je zaista bio. Bio je ubojica, ali ujedno i darovit političar, te kompleksan čovjek, podjednako brutalan i osjetljiv. Posao povjesničara poput mene je da prvo pronađem nove i nepoznate stvari ako je to moguće, tako da moje knjige o njemu sadrže dosta novih arhivskih materijala. Drugo je da imam neki korektan stav o onome o čemu pišem, a treće je da knjiga mora biti potpuno činjenično točna. Ovo zadnje je ujedno i najteže, jer knjiga mora biti čitljiva i dobro napisana.

• Koliko ste dugo proučavali Staljinov život i koliko vam je trebalo da nađete sve te nove podatke? Gdje ste ih tražili?

- Na Staljinu sam radio deset godina, a informacije sam uglavnom našao u ruskim i gruzijskim arhivima. Glavni ruski arhiv koji sam i pretražio jest Predsjednički arhiv u starom marksističkom institutu u Moskvi. Razgovarao sam i s jako puno svjedoka.

Jeljcinovi tenkovi

• Kad ste otkrili svoju strast prema Rusiji?

- Obitelj moje majke je jako pomiješana i u njoj ima ruskih Židova, Poljaka i Litvanaca. Moj otac je porijeklom Talijan i Marokanac pa pretpostavljam da strast dolazi iz obiteljskih korijena.

• Mnogo ste putovali po Rusiji. Kako vam je bilo tamo i koji su vam bili najuzbudljiviji trenuci?

- Doživio sam puno avantura u Rusiji, a bilo je jako uzbudljivo kopati po arhivima. Bio sam u ruskom parlamentu kada je Boris Jeljcin poslao vojsku na zgradu kada su imali političku krizu. Osim toga, našao sam se usred brojnih ratova i udara, od Groznog do Karabaka i Tbilisija kada sam početkom devedesetih radio kao ratni izvjestitelj.

• Imali ste deset godina kada ste napisali roman “Moja priča sa Staljinom”. Kako ste došli do toga da u tim godinama napišete roman i zašto s takvim naslovom?

- Ha, nemojte vjerovati svemu što o meni pročitate. Nisam je napisao s deset godina, već s dvadeset. Knjiga govori o jednom dječaku koji pohađa elitnu školu u Engleskoj. On ima deset godina i pratimo kako on u školi doživljava Staljinov život. Došao sam na tu ideju kada sam bio na fakultetu i to je zapravo crna komedija. Već me tada Staljin zanimao, ali u to vrijeme nisam ni pomišljao da ću jednog dana pisati povijesne knjige. No, svidjelo mi se kako sam se dosjetio da napišem tu fikciju, a naročito mi se svidjelo što je to na kraju ispala crna komedija. Napisao sam je kad sam zbilja bio vrlo mlad.

Prije dvije godine napisao sam također jedan roman, “Sashenka”. Radi se o jednoj ruskoj djevojci i njezinoj obitelji u 20. stoljeću u Rusiji. U Rusiji se jako dobro prodaje, kao i po Europi, i mislim da će uskoro biti objavljena i u Hrvatskoj. Inače, moram naglasiti da mi je uvijek jako zabavno razgovarati s mojim čitateljima i studentima, tako da pozivam sve koje to zanima da mi se jave preko Facebooka.

• Kad ste imali 17 godina, napravili ste intervju s Margaret Thatcher za jedan školski časopis. Kako ste je uspjeli nagovoriti da pristane na intervju i kakav je dojam ostavila na vas?

- Istina, napravio sam s njom intervju u Downing Streetu. Bio sam pomalo buntovan i vrckav, tako da je za vrijeme razgovora nekoliko puta digla prst i prijekorno mahala njime. Međutim, bila je jako ljubazna. Ona je sasvim sigurno najveća i najbolja britanska premijerka od Churchilla. Upoznao sam sve britanske premijere od tada i brojne druge svjetske lidere i moram priznati da mi je s vremenom Margaret Thatcher postala još impresivnija nego onog dana kada sam je upoznao.

• Govori se da će se uskoro početi snimati film o Staljinu koji će biti napravljen upravo prema vašim knjigama. Također se šuška da će mladog Staljina glumiti Johnny Depp. Mislite li da je on dobar izbor i koga biste vi izabrali?

- Istina je da će snimiti film o mladom Staljinu, a u filmu će se posebno baviti događajem iz njegove rane mladosti kada je pomogao organizirati pljačku banke u Tbilisiju. Mislim da je Johnny Depp jako dobar izbor, ali tko bi mogao glumiti njegovu suprugu i sve njegove ljubavnice? Da se mene pita, ja bih odabrao Scarlet Johansson, Evu Mendes, Juliju Roberts, Cate Blanchette, Kate Winslet i Rachel Weisz.

Štivo za ležanje u kadi

• Napisali ste i jednu zanimljivu knjigu o najvećim tiranima u povijesti. Što vas je privuklo da pišete o zločincima i onome što su napravili?

- Ja zaista vjerujem da mi pisci i povjesničari moramo povijest učiniti zanimljivom čitateljima i da je to način da učimo mlade generacije o moralu i prošlosti. Oni istovremeno moraju biti i zabavne, tako da moja knjiga o “čudovištima” koja su vladala negdje u nekom trenutku nije ni bila planirana da bude ozbiljna povijesna knjiga kao moje knjige o Staljinu, nego nešto što ćete čitati dok ležite u kadi.

• Nakon što ste napisali sve te povijesne knjige, postoji li još nešto iz povijesti što vas jednako tako zanima?

- Trenutačno pišem knjigu o povijesti Jeruzalema i nastavak “Sashenke”. Ipak, ne mislite li i vi da su tirani uvijek fascinantni? Mislim da bih umro od dosade da pišem o svecima.

• Kad bi Hrvatska bila tema vaše knjige, što biste o njoj napisali?

- To je dosta opasno pitanje. Fascinira me Hrvatska i balkanske zemlje, ali nikada nisam bio u nijednoj zemlji na tom području. Zanima me Tito i vaša povijest, tako da se nadam da ću imati vremena naučiti više o tome.

Na Simonovu vjenčanju princ Charles prvi put s Camillom

Simon Sebag Montefiore nije samo ugledni povjesničar nego i pripadnik londonske društvene scene u kojoj se posebno ističe prijateljstvima s političarima i ljudima iz kulturnih krugova, tako da je Montefiore svojevrsni “povjesničar celebrity”.

Ono po čemu ga je šira britanska javnost posebno zapamtila bilo je kada mu je na vjenčanje 1998. došao princ Charles s Camillom, što je bilo njihovo prvo zajedničko pojavljivanje u javnosti. Montefiore se oženio po židovskim običajima, a Charles i Camilla prilikom ulaska u londonsku sinagogu potpisali su se kao gosti. Simonova supruga Santa, također književnica, nakon vjenčanja je izjavila da joj je drago što se par pojavio na njezinu vjenčanju, i to posebno zato što im je to bilo prvi put da ih javnost vidi zajedno. Simon i Santa često održavaju partyje u svom domu u elitnoj četvrti Kensington na kojima je Charles redoviti gost.

Njegov punac je inače Charles Palmer-Tomkinson, jedan od najboljih prijatelja princa Charlesa i “kralj nekretnina” u Velikoj Britaniji. Vlasnik je nepreglednih hektara zemlje po cijeloj Engleskoj, ali i bivši skijaš koji je Britaniju predstavljao na Olimpijadi 1964.

Montefiore je vrlo blizak prijatelj Davida Camerona, novoga britanskog premijera i njegove supruge Samanthe.