MOJA ISTINA O AFERI KARLOVAČKA BANKA 'Ispada da je pomaganje rođenoj djeci zločin'

Kad je magistrica ekonomije Marija Šola (62) među nizom priznanja dobila i ono za menadžera godine, vodeći se motom “Raditi pošteno, pa i po cijenu osobnog rizika”, nije ni sanjala da će 20 godina kasnije imati glavnu ulogu u aferi Mamma mia te provesti 103 dana u ćeliji remetinečkog zatvora. Nakon izlaska iz pritvora bivša šefica uprave nekoliko banaka i direktorica niza tvrtki otišla je u mirovinu u agoniji. Na njezinu ovogodišnjem blagdanskom stolu, umjesto radosti i veselja u okruženju djece i čak osmero unučadi, našao se spis s više od 62.000 stranica i podignuta optužnica “teška” desetke milijuna kuna. Iako je u mirovinu otišla nakon 40 godina rada na menadžerskim poslovima, i većinu vremena otad provodi s djecom i unučadi u kući u Sesvetskom Kraljevcu, Šola ne zna što je odmor. Radi i dalje jer, kaže, obrana na USKOK-ove optužbe bit će mukotrpna.

Šolu, njezine sinove Sandija, Petra i Tomislava te još pet osoba i tri tvrtke USKOK tereti za nezakonito plasiranje više od 280 milijuna kuna iz Karlovačke banke te da su i svojim tvrtkama pribavili nepripadajućih oko 100 milijuna kuna.

- Živim 20 sati dnevno s brdom papira jer su me proglasili organizatorom zločinačke grupe. Dakle, ja sam kao majka postala zločinac vlastitoj djeci?! A samo sebi sam napravila štetu. Živim mirne savjesti. Moja mama Ana ima više od 80 godina i jako je ogorčena. Pitala me: ‘Što ti je to, Marija, trebalo?’ Dajem uvijek isti odgovor. Ja sam profesionalac i kad sam kretala u posao, bila sam spremna na rizik. Radila sam najbolje što sam znala. I učinila bih opet isto. No, u javnosti sam već osuđena. Izrečena mi je kazna. I Papa je upozoravao da nitko nema ništa protiv kažnjavanja za zlodjela, ali u javnosti kad se stvori sud, povratka nema. Nevina sam jer ne znam kako bi čovjek mogao raditi sam protiv sebe - priča Marija Šola. Napominje da sinovima, od kojih je Sandi bio predsjednik Uprave Kabe i Hrvatskog rukometnog saveza, a Petar i Tomislav odgovorne osobe u drugim tvrtkama, nije pomagala ništa više nego svojoj dugogodišnjoj klijenteli.

Nakon privođenja u travnju 2013. Marija Šola i njezin sin Sandi bili su 103 dana u pritvoru u Remetincu, Ranko Šuvar / Cropix;

- Najstariji sin je ujedno bio i najveći dioničar. Pomagala sam svima jednako. Nikad nisam išla za tim da nekoga oštetim. Na svaki poziv u pomoć reagirala sam. I kad je trebalo pomoći i Ini i HEP-u ili, pak, običnom poduzetniku koji nije znao napraviti zahtjev za kredit. Tijekom radnog vijeka prošla sam kroz tri banke. Moj san je posao i rad. A ispada da je pomaganje rođenoj djeci zločin. Nije mi jasno kako me DORH može smatrati organizatorom ako u to vrijeme nisam bila ni ovlaštena osoba, ni član društva, niti sam išta potpisivala - kaže Šola koje se neki sjećaju dok je davnih dana gostovala u popularnoj Kviskoteci i kada je kao jedna od tri osobe A, B i C izrekla rečenicu: “Ja sam Marija Šola, najmlađa direktorica u Jugoslaviji”.

Spis koji proučava mjesecima i koji je dodatno podebljan posljednjim proširenjem istrage protiv uglednog neurokirurga Josipa Paladina, a zbog kojeg se nakon izlaska iz zatvora još jednom morala pojaviti u USKOK-u, potpuno joj je neprobavljiv. Svaki zarez, točku i sitna slova zna napamet jer je svjesna da joj “nitko neće pomoći ako si ne pomogne sama”. Povratka u zatvor se ne boji, ponavlja samouvjereno, jer razloga za to nema. Potkrepljuje to tvrdnjom da su “svi krediti s kamatama, osim dva koji su još u realizaciji, vraćeni do lipe svim involviranima”.

Bruno Konjević / CROPIX;

- To je konstatirao i vještak u svom vještačkom nalazu, no na kraju takvo konačno mišljenje je izostalo - čudi se Šola.

Ipak, od suđenja strahuje. I ne toliko od finalnog pravorijeka koji može biti osuđujući, nego od same činjenice da je svijet “bankarstva vrlo složen i kompleksan pa ga zbog toga ne razumiju ni suci, ni tužitelji, ali ni vještaci”. Upravo zbog toga, ističe, obrana će joj biti teža.

Njezin brat Marijan Šarić 2003. s jednim od optuženih, uglednim neurokirurgom Josipom Paladinom

- Sreća je što sam u mirovini pa imam vremena boriti se za pravdu. A i lakše sve to izdržavam jer nemam na brizi posao ili traženje posla, kao što to ima moj srednji sin koji je bio poduzetnik i sve mu se urušilo, a ima petero djece. Teško se zaposliti dok traju istraga i suđenje. Nitko vas neće - dodaje Šola. Na upit prima li prijetnje nakon izlaska iz zatvora s obzirom na to da su ljudi osjetljivi kad je novac u pitanju, Šola odgovara negativno. Naprotiv, kad hoda ulicom, nitko joj ne okreće leđa, nego joj ljudi prilaze, pozdravljaju je, pružaju riječi utjehe, ali i pomoć. Gubitak slobode puna 103 dana i danas joj se čini kao ružan san. Upravo takav san je proživljavala dok joj je sporo teklo vrijeme u zatvorskom sobičku koji je dijelila s dvije žene, od kojih se jedna tukla s bratom, a druga je imala nasilnički ispad u obitelji. U zatvorskom krugu jedni su je zvali “teta Marija”, a drugi “majka”. Ni u najluđem snu nije joj bilo na pameti da će zajedno sa sinovima završiti u zatvoru. Njih četvero si međusobno ništa ne zamjeraju. Tuguju i bodre se. I svako od njih ponaosob želio je podnijeti teret u ime ostalih.

Predsjednik Josipović službeno je primao Mariju Šolu kao uglednu bankaricu i njezina sina Sandija Šolu kao predsjednika HRS-a, Bruno Konjević / CROPIX;

Kad je čuo da su po Mariju i sinove došli istražitelji i da su preko noći ti ljudi iz svijeta bankarstva i poduzetništva zahvaćeni aferom Mamma mia, Marijin brat Marijan Šarić, s čijih su se desetak milijuna kuna poslužili Marija i sinovi, htio se raspuknuti od bijesa. Taj njegov gnjev trajao je kratko jer bi Šarić, vlasnik Europatradea i zastupnik Samsunga, za obitelji dao sve. To je i pokazao jer je Šolinima, nakon izlaska iz zatvora, platio opomene i račune koji su dosegli više od 7000 kuna.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg