MOĆNA TRANS- SEKSUALKA 'Ja sam najplaćenija žena svjetskog biznisa, ali me djeca i dalje zovu tata'

Na ovogodišnjoj Fortuneovoj listi 500 kompanija s najvećim prihodima, samo je pet posto kompanija koje vode žene. Među 200 najplaćenijih izvršnih direktora SAD-a žena je tek 11. Sve su, kako je poznato, manje plaćene od muških kolega. Najplaćenija među njima je Martine Rothblatt, 59-godišnja osnivačica farmaceutske kompanije United Therapeutics, koja je prošle godine imala plaću od 38 milijuna dolara. No, ovdje priča o Martine još ni ne počinje. Jer Martine Rothblatt, najplaćenija direktorica u najvećoj gospodarskoj sili, rođena je u pobožnoj židovskoj obitelji, u hispanskom predgrađu San Diega, kao Martin Rothblatt. Osim što je bila muškarac, Martine je futuristička filozofkinja, pripadnica pokreta transhumanizma, odvjetnica specijalizirana za pravo svemira, koja je bogatstvo stekla 1990. godine pokrenuvši s bivšim NASA-inim inženjerom Robertom Briskmanom satelitski radio Sirius.

Smrtonosna bolest

Da je posebna, jasno je i ako se doda da je autorica knjiga na teme satelitske komunikacije, razlike među spolovima, genetski inženjering, transplantacija organa i mir na Bliskom istoku. Posjeduje robotsku verziju svoje supruge, Afroamerikanke Bine Aspen, s kojom je u sretnom braku 33 godine. Pomaknula je brda i doline kad joj je jedno od djece oboljelo od smrtonosne bolesti, osnovavši farmaceutsku kompaniju koja je razvila novi lijek i smanjila patnju djeteta kad se sve činilo beznadno. Trenutno je posvećena projektu Terasem, koji proučava postizanje besmrtnosti i cyber-svijesti pomoću kriogenike i umjetne inteligencije. Ali ni to nije sve o Martine Rothblatt...

Tada u sretnom braku s Binom i otac četvorici male djece, prije 25 godina Martine je odlučila promijeniti spol.

“Čekala sam kako bih bila sigurna da Bina neće otići. Kad sam joj rekla da želim postati žena, odgovorila mi je: ‘Volim te zbog duše, a ne boje kože’”, kaže Martine, ističući kakva je sretnica.

Visoka, dugokosa, s konjskim repom i bez nakita i šminke, Martine se odijeva ležerno, u vrećaste hlače, obične majice kratkih rukava i košulje. Prve fotografije nakon promjene spola pokazuju je kao mnogo ženstveniju, našminkanu i sređenu, iako danas njeguje neki “srednji”, uniseks stil. Spol joj je bio dovoljno bitan da se podvrgne radikalnom kirurškom zahvatu, no ne i da bi joj smetalo obraćanje u ženskom rodu, što se i dalje dogodi ljudima poput njene 83-godišnje majke. Ono što joj je bitno jest to da je zovu Martine. Njena odana supruga Bina ističe da nije homo ni heteroseksualka već Martine-seksualka, osoba koja želi seksualne odnose samo s Martine. Svaka od njih ima po jedno dijete iz prijašnjih veza, koje su međusobno posvojile, i dvoje zajedničke djece. Martine djeca i dalje zovu “tata”, a četvero unuka još ne zna oslovljavati li je s “bako” ili “djede”. Dvojbu su riješili tako da je zovu Grand Martine (skraćeno od grandad i grandma - djed i baka).

Martine ima posebnu filozofiju vezanu uz oslovljavanje. Umjesto Ms (gđica) ili Mrs (gđa) ona bi preferirala da postoji kratica Pn (od person - osoba). No, zato prefiks “trans” obožava. Smatra ga idealnim za opisivanje vlastite vizije sebe kao istraživača koji prelazi granice i otkriva nove, neobične teritorije. Nakon što se 1995. podvrgnula operaciji promjene spola, Matine je objavila svojevrsni manifest pod naslovom “Seksualni apartheid” u kojem je zaključila da je na svijetu “koliko ljudi, toliko seksualnih identiteta”. Prema njenom mišljenju, genitalije su jednako važne kao i ton kože. Dijeljenje ljudi prema spolu pogrešno je kao i dijeljenje ljudi prema rasi, a ljudi, piše Martine, trebaju izražavati svoj seksualni identitet na ljestvici poput, primjerice, spektra boja.

Traumatičan događaj

Martine Rothblatt kao 15-godišnjakinja je shvatila da želi biti žena. U svojoj glavi vidjela se kao žena, ali žena koju privlače žene. Odrasla kao Martin u pretežno latinskoj četvrti, u obitelji zubara, od malih je nogu bila izložena različitosti, i na neki način njome opsjednuta. Nakon prve godine na UCLA-i prekinula je studij poželjevši upoznati svijet. Čitajući o Sejšelima, doživjela ih je kao raj i uputila se tamo, no dolazak na otok bio je poput hladnog tuša. Soba je bila puna žohara, a kroz prozor su ulijetali skakavci. Sejšeli su joj ipak promijenili život kad je posjetila zračnu bazu u kojoj je radio “prijatelj od prijatelja” na praćenju satelita za NASA-u. “Sve je bilo čisto i izgledalo kao scena iz SF romana. Bilo je kao da sam ušla u budućnost, kaže Martine koja se nakon toga vratila na fakultet i diplomirala pravo svemira. Dugo je radila za jednu odvjetničku tvrtku, a potom se ohrabrila i osnovala telekomunikacijsku kompaniju, specijaliziranu za satelite.

Nitko u Martininoj okolini nije očekivao ono što se dogodilo kad je Martin napunio 40 godina. Ni njegova supruga Bina, koju je upoznao na jednoj zabavi u Los Angelesu. Zapričali su se uz glasnu glazbu i više se nisu razdvajali. Imali su tada svatko po jedno dijete - bili su samohrani roditelji. Martinino je prvo dijete iz veze s Kenijkom koju je upoznao na povratku sa Sejšela. No, tada je Martine već prolazila kroz traumatičan događaj. 1990. usnice njene šestogodišnje kćeri su poplavile, a uskoro je djevojčica ležala na odjelu za intenzivnu njegu u vašingtonskoj bolnici. Liječnici su im uskoro priopćili strašnu vijest - Jenesis boluje od plućne arterijske hipertenzije, koja je smrtonosna i rijetka.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg