POGLED IZBLIZA

Marijan Hanžeković: Nepoznati svijet najmoćnijeg hrvatskog odvjetnika

Delegacija velike marketinške firme užurbano je i s neskrivenom napetošću zauzimala mjesta za stolom u restoranu. Moraju održati važan poslovni ručak. S druge strane stola očekivali su važnog klijenta - Marijana Hanžekovića.
 Vjekoslav Skledar/CROPIX

Žene ga vole. Pažljiv je prema njima. Muškarci ga mrze iz istog razloga. Bogat je, ali nitko ne zna koliko. Uspješan, inteligentan, obrazovan, načitan, avanturist i uglađeni džentlmen, tvrdoglav i uporan, s nevjerojatnim instinktom za biznis i zaradu. Hanžeković je najmoćniji hrvatkski odvjetnik.

Iz sebe, svog imena, stvorio je brend koji pokriva odvjetništvo, biznis, politiku, sport i humanitarni rad. Raspolaže instinktom lovca i strasnom željom za uspjehom, voli natjecanja i izazove i rado se upušta u nadmetanja.

Samo naizgled neobično, reći će da je “malo toga potrebno za život”. - Davno sam prelazio Atlantik na jedrilici s Goranom Štrokom i shvatio da je za život potrebno samo malo hrane, malo vode. Nakon dva mjeseca na moru sjeo sam u avion i dohvatio novine. Čitao sam o događajima koji su se odigrali, a ja za njih nisam znao i shvatio sam da su oni u stvari nebitni i nepotrebni - priča dok sjedi u prostranom dnevnom boravku.

Na zidu je Bukovčeva slika djevojčice čije oči kao da vas prate gdje god da se nalazite.

Svoj je prvi brak Hanžeković započeo tako da je medeni mjesec proveo lijepeći tapete u svom ondašnjem dvosobnom stanu, a nakon toga su se uputili kod prijatelja Nikice Pavlineka u vikendicu na moru. Garaža je tamo bila uređena kao soba, u njoj se moglo boraviti. On je bio zadužen voditi djecu u vrtić, živio je bez komocije koju si sada može priuštiti.

Danas dnevno radi osam do deset sati. Ponekad će nakon svega par sati izaći iz ureda, a ponekad provesti po dvanaest sati među papirima i dokumentima. Tvrdi da u tome uživa.

- U prvo sam vrijeme mislio da sam odličan i jako pametan, ali mi nitko nije ulazio u kancelariju - govori kroz smijeh. - Naravno da mi je to bilo jako čudno i stalno sam se pitao kako drugi dobivaju poslove, ali i nadalje nitko nije ulazio. Na kraju sam mislio da odvjetništvo nije posao za mene, dao sam si još godinu dana i složio plan da ako napravim prevelik dug, zaposlit ću se u nekoj firmi i to otplaćivati, priznaje. Prijatelji kažu da se nikada nije bojao.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZADNJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 22:28