DININA AUTOBIOGRAFIJA

Ljepuškast sam, u zatvoru su me svi željeli. Od silovanja me spasio samo Mirko Norac

ZAGREB - Reklo bi se, ako George Bush može napisati meomare, onda ih može napisati i Dino Bubičić - čitatelji će za obojicu podjednako posumnjati da su kadri pisati prozu. Kako bilo, hrvatska je tzv. stvarnosna književnost dobila svoj prvi pravi zatvorski roman, i to s ključem. Naime, imena intigrantnih protagonista, s kojima Bubičić dijeli zatvorski život, skrivena su iza lako dešifrirajućih pseudonima. Primjerice, generali Mirko Norac i Tihomir Orešković, s kojima služi u riječkom pritvoru, označeni su kao Tiho Orahovac i Marko Gnjurac. Vlatka Pokos, u koju se Bubičić zaljubljuje nakon izlaska iz zatvora, predstavljena je kao Vladica Kokos.

Autor piše u prvom licu, uzimajući svoj naravni identitet da bi prepričao kako je kao dvadesetogodišnji mladić završio prvo u pritvoru, a zatim i u zatvoru, kao sitni riječki diler raznih vrsta opijata te kako se nakon toga gotovo dvogodišnjeg iskustva iza rešetaka snašao u svijetu estrade, kamo su ga pogurali roditelji.

Prenaglašene emocije

Koliko god bio urednički pošlihtan, redigiran i lektoriran, prvijenac Dine Bubičića “Od dilera do mistera” nije remek-djelo. Štoviše, naivan je u izrazu, nespretno su prenaglašene emocije glavnog lika, ali ima u tom štivu od kojih tristo kartica dojmljivih trenutaka.

Nema sumnje da roman nosi veliki komercijalni potencijal. Čitatelj zacijelo neće biti razočaran zato što autor ispunjava osnovni kriterij uvjerljivosti: ne stidi se vlastita života i, po mogućnosti, ne skriva svoje najdublje padove i strahove. Gdjegdje je i dirljivo čitati kako ovaj mladić bezazleno doživljava život i kako ga okrutno pogađa realnost kojoj se ne može oduprijeti.

Glavna je vrijednost romana beskompromisno razobličavanje hrvatskoga zatvorskoga sustava, koji je prikazan kao pakao. U njemu vlada zakon jačeg, dakako, a tzv. predstavnici zakona, odnosno čuvari, zapravo su brutalniji i od pritvorenika, odnosno zatvorenika. Na svakom koraku našeg junaka i njegove supatnike ponižavaju, tuku, a prema njemu bolje se nije ponijela ni policija u istrazi. Kad se sve zbroji, glavni je junak zaradio gotovo više bubotaka nego slavni Voltaireov Candide, a njemu ga približava i zarazan optimizam kojim kroči iz nevolje u nevolju. Doduše, u nekom trenutku naš Candide shvati da sve što je oko njega nije najbolji od mogućih svjetova, pa se čak pokuša ubiti.

Zatvorske tajne

Jedina logika koja zatvorom upravlja jest pohlepa, a najbolje se u njemu snalaze sociopati i sadisti. Jedino pravilo koje se u cijeloj igri ne smije prekršiti jest zakon šutnje, omerta.

Policajci tuku dilere, a dileri trpe jer ako cinkaju svoje nadređene ostat će u najmanju ruku bez dijela tijela, ako ne i bez glave. Osakatit će ih u zatvoru pritvorenici koji surađuju i s kriminalcima i sa zatvorskim čuvarima. Zatvorski čuvari, toliko pohlepni i okrutni da, primjerice, zatvorenicima prvo prošvercaju, za velik novac, mobitele, a zatim im ih u pretresu oduzimaju, uz batine i psovke. Potom im ih opet prodaju…

Autor se ne ustručava ogoliti svoju situaciju do dna, iznijeti osjećaje roditelja pred čijim očima policajci rasturaju njihovu obiteljsku kuću u potrazi za dokaznim materijalom. Majka plače, otac pije, a Dino mašta o boljoj budućnosti.

Roman obiluje eksplicitnim opisima nasilja, a nešto su manje uspjeli opisi seksualnih dogodovština autora.

Ogoljena situacija

Prije nego što je pao kao diler, glavni je junak vodio poprilično buran život, koji uključuje mnoštvo seksualnih avantura, pa i orgija, s kojim nastavlja i nakon izlaska iz zatvora, gdje ga pod svoje uzima seksualno nezajažljiva agentica za manekene, pa njezina prijateljica u Zagrebu. Na kraju, privremeno smirenje nalazi uz spomenutu Vlatku Pokos koja mu, među ostalim, povjerava i detalje iz svoga života sa starijim, imućnim muškarcem nakon kojeg nije imala nikoga…

U zatvoru ga pak, onako ljepuškastog, seksualni predatori nerado zaobilaze. Prirodno u njemu otkrivaju homoseksualni potencijal pa ga samo puka sreća i slučajno stečeni zaštitnici, poput generala, spašavaju od redovitog sodomiziranja.

Ukratko, Dino Bubičić ispisao je hrabro i beskompromisno štivo koje je, pored svih nedorečenosti, zaslužilo svoju publiku.

Mirko Norac spašava Dinu Bubičića da ga ne siluju zatvorski čuvar i njegov pomoćnik

“Marko!!! Proderao sam se plačljivim glasom, koliko god sam mogao dok su me smrdljivi majmuni pokušali nategnuti. “Marko će vam jebati mater, pederčine ogavne!” rekao sam i luđački se, kao ranjena zvijer, trznuo cijelim tijelom i koljenom opalio Marija u glavu, a đubretu od Iggyja krvožedno zagrizao klempavo uho! (...)

“Jebat ću ti mater, majku ti jebem, da ti jebem, ubit ću te!!!” vikao je i krenuo me divljački udariti nogom u glavu. Već sam vidio kako je zamahnuo i pomislio, to je to, kad je Mario skočio na njega, onako kao on u početku na mene, i srušio ga na pod.

“Hoćeš Marka na vratu? Da nas proguta noć, jebem ti mater tupu! Viknuo je i još ga jednom udario u glavu, dok sam se ja, četveronoške, pokušavao podići na noge…

Dino Bubičić, napokon slobodan, zavodi Vlatku Pokos

“Gle, Bubi, ja ne znam što ti očekuješ od mene, tvoje riječi su divne i očaravajuće, ali su možda samo sredstvo da me odvučeš u krevet i poševiš kao još jednu od tih cura koje su se motale oko tebe. Ali, ja takva nisam. Međutim, neću ti lagati, ja sad osjećam potrebu da odem s tobom u sobu i da se ševimo, trošim do jutra, ali stvarno mislim da bi to bilo krivo…”

“Vladica, ja sam zaljubljen u tebe”, prekinuo sam je, i nakon nekoliko trenutaka u kojima se ona oporavljala od moje iznenadne izjave nastavio: “Vjeruj mi, iskreno sam zaljubljen u tebe i spreman sam ti dati vremena koliko god treba, samo da se na kraju odlučiš za mene, za nas. Ne smetaju me tvoje godine i ludo te želim, a smatram da si vrijedna svakog čekanja i vjerujem da će se čekanje na kraju isplatiti…”

Dino Bubičić pokušava se objesiti u zatvoru

Jedan kraj omče svezao sam za ventil vodokotlića na stropu I smjestio se u poluklečeći položaj na školjki, točno ispod ventila I uzice. Omču sam navukao preko glave I trzajem izravnao noge. Odjednom sam ostao visjeti na uzici. Počeo sam se gušiti, pritisak u glavi bio je neizdrživ.

“Bubi! Buubiii…” nekako oštro I zabrinuto vikao je narednik Šeki.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. studeni 2024 17:55