LJEPOTICA S JUGA Jedna od najseksi Hrvatica otkriva koja joj je bila najpametnija odluka dosad

Pune usne, duga plava kosa i zamamne obline fizički su aduti Antonije Bergam - djevojke koja se pred fotoaparatom lako opusti. Tada je, kaže, sasvim prirodna. Tako se prepustila iskusnom objektivu još iskusnijeg majstora Borisa Štajduhara... To nije prvi put da su surađivali. Antonia je, podsjetimo, bila među prošlogodišnjim Globusovim najseksi Hrvaticama.

‘Nije mi neugodno’

“Globusov izbor je za mene bio lijepo iskustvo, iako malo naporno jer smo snimali po cijele dane na visokim temperaturama... Sve u svemu, dobra prilika za cure koje se probijaju u ovom svijetu i koje se žele okušati pred objektivom profesionalca”, prisjeća se Antonia.

Pitam je kako je bilo na ovom snimanju? I dodajem da je razultat u svakom slučaju jako dobar.

“Na fotkanju je bilo izvrsno. Raditi s Borisom uvijek je pravo zadovoljstvo i zaista je prošlo ugodno i veselo. Ispred fotoaparata sam zapravo svoja... Kako bih to opisala? Nema nikakve neugodnosti, ne sramim se, dapače, mislim da moja osobnost dolazi do izražaja i osjećam se prirodno.”

Modeling je u Antonijin život ušao nekako prirodno. Naime, njezina je majka bila vlasnica agencije za djevojke koje su se htjele baviti ili su se bavile manekenstvom. A često je sudjelovala s tim svojim djevojkama i u izborima za Miss Dalmacije i Miss Hrvatske. Tako je Antonia odmalena promatrala taj svijet i bila upoznata s njim. Iako je tada, tvrdi, nije baš fascinirao. Prvu je naslovnicu imala sa samo tri godine.

“Tada su me lokalne novine uočile pa sam kroz rano, a onda i kroz malo kasnije djetinjstvo povremeno surađivala s lokalnim fotografima i glumačkim udrugama. U osnovnoj školi krenula su i prva snimanja, te malo ozbiljnije ponude.

‘Pisala sam poeziju’

Međutim, nisam se tada vidjela u tome. Upisala sam Biskupijsku klasičnu gimnaziju Ruđera Boškovića u Dubrovniku i dandanas mislim da mi je to bila najbolja odluka u životu. Kroz srednju školu sam stekla izuzetno kvalitetno obrazovanje i prvenstveno ljubav prema književnosti i govorništvu, zbog čega sam i diplomirala na Govorničkoj školi pri Filozofskom fakultetu. Moram priznati da su mi profesori u gimnaziji bili i uzori, i pedagozi, i prijatelji, i pravi učitelji, ne samo po pitanju obrazovanja. U tom sam razdoblju života pisala poeziju nagrađivanu na Lidranu, mnogo sam čitala i uglavnom bila posvećena svom obrazovanju. S dolaskom u Zagreb na Pravni fakultet nekako se ponovno pokrenulo to s modelingom. Iako ne na moje inzistiranje. Kada su stvari postale krupnije, fakultet sam zapostavila, a to mi osobno najviše smeta. No tako je valjda trebalo biti”, govori mi 25-godišnja Antonia. Dubrovkinja sa zagrebačkom adresom.

U sljedećoj godini planira ponovno pokrenuti svoje studentske aktivnosti i što prije doći do diplome.

Danas još uvijek najviše vremena provodi u čitanju i pisanju. To će, ističe, zauvijek ostati njezina ljubav.

“Ali imam puno manje vremena za to. Osim toga, zbog posla je došla teretana i mnogi tretmani za uljepšavanje kao obavezni dio mog tjednog rasporeda. Ipak je u ovom poslu to nemoguće izbjeći. U slobodno vrijeme volim otići u kino i kazalište. Dobra mi je predstava uvijek ushićenje. Nekoć sam igrala i golf, a i sada bi mi dobro došao kao antistres terapija. Kad imam priliku, ljeti najviše volim ronjenje. A dok sam bila mlađa, bavila sam se jedrenjem. Jedrenje je super”, kaže mi o svojim hobijima i interesima.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg