KOMENTAR T. ČADEŽA Znaju li splitski političari da su njihova djeca u školi već ostala bez WC-papira?

Veliki su nemiri neki dan izbili među splitskim gradskim vijećnicima. Okomiše se na gradonačelnika Baldasara : Grad je u dugu 250 milijuna kuna, a njima ponestalo papirnatih ručnika uz lavaboe. Posebno se ražestio neki jedar oporbenjak, zapitavši se znači li to da će uskoro nestati i wc papira!? Na to vijećnici udariše u smijeh, i oporbeni i vladajući: “Nemoguće!”

Znaju li ti majmuni sitnopolitičarski da njihova djeca i unuci tariguza u školskom WC-u vjerojatno nisu vidjeli već godinama? Neki sam tjedan opširno o tome ovdje pisao: na roditeljskim sastancima početkom školske godine učitelji su rutinski, diljem domovine, obavještavali roditelje da ove godine, osim tariguza, nema, i neće biti, krede i radnih listića. Roditelji ih sami fotokopiraju. Još ako rade u zgradi Banovine - super. Ondje se fotokopira koliko tko poželi. Istom sam prilikom upozorio da dragocjenih mekih rola manjka u 80 posto zagrebačkih osnovnih škola, a da je njihovu nabavku otkazao čak i dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako li je tek, zamišljam, u osnovnoj školi u Brinju... No, u zgradi Općine Brinje zacijelo toaletni valjak ponosno vije ponad školjke načelnikove (vjerojatno pod ključem). Zašto onda ne bi u Banovini? Ili u gradonačelnikovoj tvrđi preko puta Lisinskog, gdje klozet-papira i papirnatih ručnika ima dovoljno da njima omota Sljeme. Usput rečeno, pitanje je tko će ga uskoro odvoziti budući da zagrebačka Čistoća ide u privatizaciju. Nužna je pomisao da se tim poslom na Zapadu često bave mafijaši. Zar je takva europska budućnost: devedeset su godina zagrebački smetlari odvozili i bacali smeće, a već sutra će smeće odvoziti i bacati njih?

Osim čime će obrisati guzicu, protekli je tjedan naše političare mučilo i u čemu će se ta guzica voziti. Sisačka županica Lovrić Merzel uzela je, za sebe, vozilo od 433 hiljada kuna. Jučer, do 14 sati, građani su pred zgradom Županije ostavili više od 200 autića, pod geslom: “Otmimo djeci, dajmo županici”. U njezinoj sjeni, vinkovački je gradonačelnik Karlić, za svoga zamjenika, odlučio nabaviti vozilo od 437 hiljada kunića. Istom ga je oštro napao predstavnik oporbe, da je posve dobar auto mogao uzeti i za 150 do 200 hiljada kuna slavonskih. Koji kraljevi...

Makar nedjeljom dužni smo širiti optimizam. Za njeg se pobrinuo međimurski župan Posavec. Mladi genij odbacio je limuzinu i koristi gotovo cijelo desetljeće star ford focus. Još je i plaću sam sebi smanjio sa 16,5 na 13 hiljada kuna međimurskih i svim zaposlenicima ukinuo mjesečnu cipelarinu što je iznosila nekih 360 kunića općehrvatskih. To ni Šegrt Hlapić ne bi naštancao: 12 pari cipela za svakoga zaposlenika godišnje!

Mladi političar međimurski zaključio je, u prilogu kolege s javne televizije: “Prosjek plaće u mojoj županiji je 3700 kuna, a u gradskoj upravi iznosio je više od 8000. To je neodrživo”. Drugim riječima, kad prosjek plaće u Županiji dosegne 7400, i župan će imati plaću od 26.000. A dotad?

Dotad predlažemo da Posavčev poučak usvoji cijela Hrvatska, konsenzusom, može i na referendumu. Ako već ne možemo biti normalnii i vratiti se na sto općina, nego ih i dalje moramo imati više od petsto, neka barem u njima vlada minimalan red. Dakle, budući da smo u kapitalizmu, pozovimo se na cijene i na ponudu: načelnici i gradonačelnici općina i gradova čiji je budžet manji od 50 milijuna kuna mjesečno imaju pravo, što se prijevoza tiče, na cipelarinu. Dakle, 360 kuna na mjesec. Njima na izbor hoće li kupovati pokaz za autobus ili novi par tenisica. Oni (uključujuči župane) s budžetom od 50 do 150 milijuna kuna mogu voziti Volkswagenov auto marke polo, osnovni model. S budžetom od 150 do 300 milijuna kuna - nabrijani polo. S budžetom od 300 do 600 milijuna kuna standardni model golfa, s budžetom od 600 do milijardu kuna, standardni model passata, s budžetom od milijardu do 5 milijardi jači model passata, a s budžetom višim od 5 milijardi pravu pilu. Tako da, primjerice, gradonačelnik Zagreba svoje važne goste i njihove posle smije posjesti u mercedes. Vinkovcima i Siskom do daljnjeg piče nabrijana pola, a u Splitu i jedan passat.

Predsjednika, premijera i šefa Sabora u mercedes, ministre u passate, zamjenike u golfove, inspektore u nabrijana pola, šefićima običan polo, a svima ostalima pokaz za autobus. Jasno, ne moraju u igri uopće biti njemački automobili, ali standard mora biti jasan. I zašto ići na nekakav natječaj. Zašto ne ući u posebne pregovore s dobavljačima? Koliko bi koštalo toliko i toliko golfova, pola i passata u sljedećem razdoblju... Možda da nam ustupite i proizvodnju nekih dijelova? I zašto da ih ne servisira javna uprava u vlastitim centralnim radionicama? To bi donijelo i uštedu i radna mjesta. Dakako, za takvo racionalno ponašanje potrebna je civilizacijska, državotvorna rekao bih, svijest u narodu, zajednička dakle odluka. U Međimurskoj županiji, kojom upravlja župan Posavec, škole su solidno zbrinute, imaju čak i wc-papira, i prilika je da je ondje i narod svjestan da možda nije bogat, ali ni toliko bijedan da mu djeca u školi, kao nekad, kad se Krleža rodio, klipima kuruze riti brišu dok se gospoda vu raskošnim kočijama popeljavaju. Ostali, trkom kući po autiće.