Kolumna Jurice Pavičića: Mislav Šutalo, junak hrvatske pučke desnice

(…)

Tijekom posljednjih godinu i pol, Mislav Šutalo postao je svojevrsna supkulturna ikona hrvatske pučke desnice. Kako i ne bi: otac četvero djece, američki postdiplomant, pravdoljubivi inženjer, Šutalo je preko konzervativnih tabloida i talk-showa jednim šucom lupio po dvama stvarima koje hrvatski desni underground ne voli: po SDP-ovu predsjedniku i po HDZ-ovcima iz devedesetih koji su se premetnuli u veliki međunarodni biznis. Kad vidite zajapurenog, ljutitog Šutala kako gostuje kod Velimira Bujanca ili kad čitate njegove blogove koje prenose nacionalistički portali, niste više sasvim načistu je li on čestiti zviždač ili lutak obavještajnog podzemlja.

Ali, strašno je krivo ljude poput Šutala ocjenjivati po lošem blogerskom stilu ili netelevizičnom nastupu. Još je Saint Exuperry u “Malom princu” pisao o arapskom zvjezdoznancu kojeg astronomi nisu htjeli slušati jer je na kongresu otkrića iznosio u orijentalnoj halji. Nuriela Roubinija, čovjeka koji je najavio slom Wall Streeta, zvali su “Dr Doom” i smijali mu se - duboko sam uvjeren - zato što je govorio tvrdim istočnoeuropskim akcentom i izgledao kao Levantinac.

I Šutala je hrvatska mainstream javnost otpilila kao nekog čudaka koji vodi privatni rat s vjetrenjačama.

No, ne smijemo zaboraviti da su sve istrage koje se sada gomilaju po prvim stranicama počele tako što je neki Šutalo ili šutalo poput miša skladištara skupljao spise, obijao pragove tužilaštava i vodio duge, iznurujuće, privatne ratove zbog kojih bi zapuštao obitelj, hobije, zdravlje. Poznavao sam, a i još poznajem nešto takvih ljudi koji su u ovoj zemlji vodili ili vode decenijske, sizifovske bitke protiv neke nepravde, privatizacije, urbanističke smicalice, štetnog ugovora.

Simpatični su vam na početku, no kako godine prolaze postanu vam zamorni, gledate ih kako idu uokolo sa svaki put većim buntom spisa i kako postaju monomani obuzeti samo jednom temom kojom vas muče opet i opet. Nepravedno je, međutim, tako misliti, jer u vidu uvijek trebate imati i drugu stranu - da se ni jedan lopovluk, ni jedna svinjarija, ni jedan najmanji kračić hobotnice ne bi u ovoj zemlji razotkrio da neki takav fanatik nije pet ili deset godina držao nogu u vratima.

Cijeli tekst pročitajte u Magazinu, subotnjem prilogu Jutarnjeg lista