Kennedy ne smije umrijeti

Isprva je to trebao biti film. Kada je krajem 2011. objavljena nova knjiga Stephena Kinga neobična naslova “11/22/63”, odmah je zasjela na prvo mjesto bestselera New York Timesa i tamo ostala punih 16 tjedana. Ne bez razloga, jer je naslov označavao datum atentata na J.F. Kennedyja, a njegov je junak putovao kroz vrijeme kako bi spriječio taj događaj. Filmski su producenti, dakako, bili zaintrigirani, poznati redatelj Jonathan Demme dugo je s kraljem fantastičnih bestselera pregovarao o mogućnosti ekranizacije, no ispostavilo se da je problem što su jednome u knjizi od otprilike 900 stranica bili zanimljivi neki dijelovi a drugome se činilo da ima i važnijih. Demme je vrlo brzo objavio da od suradnje neće biti ništa i povukao se, uskočila je kompanija Bad Robot J.J. Abramsa, svestranog redatelja i producenta koji se danas može pohvaliti trećim najuspješnijim filmom svih vremena (“Ratovi zvijezda: Sila se budi”), pa je predloženo da se knjiga adaptira u televizijsku seriju od osam nastavaka. Emitirat će je Hulu, neka vrsta našeg PicBoxa, ali gladnog originalnih sadržaja.

Nimalo slučajno da se Abrams zainteresirao za Kingov roman, jer se on već u kultnoj seriji “Izgubljeni” poigravao vremenskim razinama. Za “showrunnera”, osobu koja drži sve konce serije, odabrana je Bridget Carpenter: zahvaljujući solidnom iskustvu scenaristice i producentice zaključila je da će znatna kraćenja romana ipak biti potrebna, što i ne čudi. Kada se junak romana vremenskim portalom zaputi u prošlost, on završava najprije u 1958. i živi tamo punih pet godina kako bi organizirao sprječavanje atentata. King je obavio impresivan posao u evociranju epohe, ali to je suviše produžavalo radnju. U seriji zbivanja u prošlosti počinju 1960. i zatim se preskaču mjeseci kako bi se što prije stiglo do kobnog studenoga 1963.

Ulazak u ormar

Glavni glumac sam se nametnuo. James Franco pročitao je knjigu i napisao o njoj opširan esej te se pobrinuo da taj dođe do Abramsa: nije on tipična holivudska zvijezda, umjesto da 2011. prati proglašenje nominacija za Oscara, gdje je bio jedan od favorita za ulogu u “127 sati”, radije je otišao na fakultet na predavanja. Teško je i pobrojati što sve on nije diplomirao, a i predaje film i njegovu organizaciju na nekoliko najuglednijih sveučilišta. Zanima ga sve oko kulture i povijesti, mogli smo ga vidjeti kao promatrača performancea Marine Abramović u MOMA-i u dokumentarcu “Umjetnica je prisutna”, a umjesto holivudskih zabava radije odlazi na umjetnička događanja.

Franco u seriji igra Jakea Eppinga, friško razvedenog srednjoškolskog profesora iz Mainea, koji je blizak prijatelj s vlasnikom bara Alom Templetonom (oskarovac Chris Cooper). Taj ga jednom nagovori da uđe u njegov ormar i Jake se u trenu nađe u 1960., u idiličnom mjestu gdje nema mobitela niti drugih čuda moderne tehnike. Kada se ipak uspije vratiti natrag, Al mu objasni u čemu je štos. Kad je otkrio vremenski portal, shvatio je da je u stanju izmijeniti budućnost: ukoliko spriječi Kennedyjevo ubojstvo, možda neće biti ni eskalacije vijetnamskog rata koja se odigrala za predsjednikovanja Lyndona B. Johnsona, a svijet bi danas možda bio puno ugodniji prostor za život. Problem je što u prošlosti nije dugo izdržao, tko pokušava mijenjati tijek zbivanja mora za to platiti cijenu, a Al naprosto nije bio dovoljno oprezan i upetljavao se u situacije u koje nije smio. Jake je naprosto njegova druga šansa, on ne bi smio ponoviti pogreške svoga mentora.

Dakako, već na samom početku treba preći preko nekoliko proizvoljnosti, poput ormara kao vremenskog portala (to se obično koristi u knjigama i filmovima za djecu), kao i teze da Kennedy nije imao ništa s Vijetnamom (što nije točno), no kako je serija “11.22.63” (naslov knjige diskretno je promijenjen drukčijim označavanjem datuma) fantastična maštarija, sve se to da podnijeti. Osim toga, uvodnu epizodu režirao je Kevin Macdonald (proslavio se filmom “Posljednji škotski kralj” za koji je Forest Whitaker nagrađen Oscarom, a i sam je dobio Oscara za dokumentarac “Jedan dan u rujnu”), koji vrlo spretno vodi dvije usporedne radnje, onu suvremenu i onu u prošlosti, tako da zbog magije efektnih scena vrlo brzo zaboravljate na početne prigovore.

Zaposlenje u struci

Al je dobro poučio Jakea kako će se snaći u Americi s početka 60-ih. Dao mu je tekicu sa sportskim rezultatima toga razdoblja i klađenje je jedan od načina na koji se može osigurati posve solidna egzistencija. Osim toga, on je srednjoškolski profesor i lako nalazi zaposlenje u svojoj struci. Tamo upoznaje Sadie Dunhill ( Sarah Gadon često nastupa u filmovima Davida Cronenberga), kolegicu na školi koja se želi razvesti od nasilnog supruga, no tek što se zaljubi u nju, sjeti se Alova upozorenja: ne zbližavaj se s nikim, jer kako ćeš mu objasniti da dolaziš iz budućnosti.

Ubrzo upoznaje i ljude zbog kojih se upustio u taj pothvat. U zračnu luku u Dallasu stiže Lee Harvey Oswald ( Daniel Webber), marinac koji je skoro tri godine proveo u Sovjetskom Savezu, tamo se oženio, ali je zaključio da bi najradije natrag u Ameriku. Sada je već 1962., Jake zna da je Oswaldov mentor izvjesni George de Mohreschildt ( Jonny Coyne), biznismen s međunarodnim vezama, i nastoji im se što više približiti. Poznat je također podatak da je Oswald navodno prvo pucao na generala Edwina Walkera, netrpeljivog rasista, ali ga je samo lakše ranio u ruku. Jake namjerava najprije spriječiti taj incident, međutim, tu dolazi do spretnog miješanja zbilje i fikcije: kako se junak previše zapleo u privatne odnose s ljudima koje je upravo upoznao, propustio je taj događaj i ne zna je li Oswald pucao ili ne.

Također, nije uspio sakriti od drugih odakle je stigao. Najprije to doznaje mladi Bill Turcott ( Georgea MacKay) na osnovu članka iz kasnije objavljenih novina koje je Jake neoprezno nosio sa sobom: on postaje njegova desna ruka, pomaže mu montirati komplicirani prislušni uređaj kojim prate sve Oswaldove telefonske razgovore, ali ima i jedna neželjena posljedica. Lee Harvey je vrlo nasilan suprug i bez milosti tuče Marinu Oswald ( Lucy Fry), koja mu je već rodila jedno dijete i očekuju drugo, Bill joj počinje udvarati a mlada žena spremno na to reagira. To, naravno, predstavlja Jakeu dodatni problem, jer je nevolja sve više, a rješenja sve manje. Osim toga, suprug njegove dragane Sadie povukao je prilično ružan potez i ona je morala reagirati u samoobrani. S policijom na vratu i neuračunljivim Billom čini se da neće biti lako sačuvati Kennedyju život.

Veza s tajnicom

U drugom planu diskretno se oslikava kako je bilo živjeti u Americi s početka 60-ih. Jake je zapanjen odvojenim WC-ima za bijelce i “obojene”, a još više činjenicom da je postariji direktor njegove škole Deke ( Nick Searcy) u krajnje ozbiljnoj vezi sa svojom tajnicom koja je Afroamerikanka, uistinu se vole, ali shvaćaju da jedino mogu živjeti jedno pokraj drugoga, ali ne i zajedno, pa se s time mire - u dobru i zlu. Obiteljsko nasilje je sveprisutno, uostalom kao i danas, i to je valjda jedina konstanta američkog načina života koja se nije izmijenila.

Trebat će vam i poprilično poznavanje književnosti i filma da biste pohvatali sve reference: “Lovac u žitu” J.D. Salingera spomene se u više navrata, junak se nađe u mjestu koje se zove Holden, što je ime Holdena Caulfielda, protagonista tog romana, a direktor Deke valjda i nije svjestan da će usprkos njegovu protivljenju ta knjiga vrlo brzo završiti u školskoj lektiri. Ima i kratka referenca na “Kuma II” Francisa Forda Coppole, te još koješta, no odgonetavanja treba prepustiti poklonicima. Spomene se i “Kandidat iz Mandžurije”, roman Richarda Condona iz 1959., koji je proročanski najavio atentat na američkog predsjednika, a prva filmska verzija snimljena je 1962., godinu dana prije Kennedyjeva ubojstva. Zanimljivo, drugu verziju režirao je upravo Demme, koji je prvi trebao adaptirati Kingov roman. Uostalom, Stephen King je mnoge svoje knjige nakrcao šiframa, ponekad i ne osobito suptilnim.

Hulu je dosad emitirao šest epizoda serije, preostaju još dvije, pa ćemo tek na kraju doznati je li se Bridget Carpenter vjerno držala Kingove knjige (ona tvrdi da jest) ili je podlegla iskušenju da pripremi dramski teren za još jednu sezonu. Ne bi to bilo bez vraga, jer je serija izazvala veliko zanimanje, publika joj daje visoku ocjenu (na www.imdb.com ima 8.8 od ukupne 10-ke), a i kritike su vrlo pozitivne. Franco je uistinu izvrstan u glavnoj ulozi, tek sada shvaćate što privlači filmske glumce televiziji, jer su u stanju profilirati svoj lik u puno dužem vremenskom razdoblju, ali to ne zloupotrebljavaju nego su podjednako usredotočeni u svakoj epizodi.

Bivša razdoblja

Već smo gledali takve serije koje za predložak uzimaju povijesni događaj, da bi zatim izvrtali ono što se uistinu dogodilo kako im se prohtije, no prilično je znakovita fascinacija američke televizije prošlošću, jer neki od njezinih dramskih vrhunaca namjerno odabiru bivša razdoblja da bi osigurali drugačiji pogled na sadašnjost. S jedne strane je povijesna fantastika, kakva je serija “Čovjek u visokom zamku” po legendarnom Philipu K. Dicku, koja se bavi Amerikom kakva bi možda postojala da su Sile osovine dobile 2. svjetski rat. I “Carstvo poroka”, saga o Americi iz razdoblja prohibicije, napravljeno je tako da kroz prošlost neprestano naziremo sadašnjost, a zasigurno i novi adut kablovske mreže HBO “Vinil”, u kojem se kroz zbivanja u glazbenoj industriji u prvoj polovici 70-ih otkriva puno toga što je i danas trend. Serija “Majstori seksa” započinje kao doku drama o pionirskim naporima čuvenih seksologa dr. Williama Mastersa i Virginie Johnson, međutim, iz sezone u sezonu očito je da je u njoj sve više fikcije, a sve manje scena temeljenih na autentičnim događanjima.

Retro štih

Vrhunac je svakako serija “Momci s Madisona” koja je naizgled imala retro štih, ali bio je to super moderni prosede. Tvorcima suvremene televizije očito je najdosadnija sadašnjost, međutim, kad je promatraju kroz prizmu onoga što je nekada bilo, odjednom sve postaje zanimljivije.