ZAGREB - Plavokosa, sitna i lijepa, 24-godišnja kći američkog ambasadora u Njemačkoj Martha Dodd bila je, smatrali su sredinom 30-ih godina neki od vodećih nacista, idealan materijal za djevojku Adolfa Hitlera. Šef berlinskog ureda za strane novinare Ernst Hanfstaengl organizirao je sastanak u diktatorovu omiljenom hotelu, Kaiserhofu.
Kada se Martha približila stolu za kojim je, okružen tjelohraniteljima, sjedio njemački Führer, on je ustao, poljubio joj ruku i promrmljao nešto na njemačkom. Bila je opčinjena njegovim “zapanjujućim i nezaboravnim očima, blijedoplavim, intenzivnim, nepokolebljivim, hipnotičkim”.
Iz tog sastanka nije se, međutim, izrodilo ništa pa se Martha podala brojnim drugim istaknutim pripadnicima nacističke stranke, uključujući i šefa Gestapa Rudolfa Dielsa, a kad je zaključila da su Sovjeti mnogo potentniji i zanimljiviji, prebacila se na njih.
Kulturna prijestolnica
Ova bizarna anegdota samo je jedna od brojnih priča o Amerikancima u nacističkoj Njemačkoj koje je sakupio Andrew Nagorski i objavio u novoj knjizi “Hitlerland: American Eyewitnesses to the Nazi Rise to Power”. Nagorski je pustio akterima da svoje dojmove ispričaju sami, a njihove priče prenosi iz neobjavljenih, ali i već poznatih zapisa. Kako sam piše, dojmovi su to ljudi koji nemaju luksuz naknadne pameti, nego se u realnom vremenu bore sa shvaćanjem ljudi i događaja koji će za samo nekoliko godina potresti svijet do temelja.
Amerikanci su rado putovali u Njemačku, posebice Berlin, koji je 20-ih i 30-ih godina bio prava kulturna prijestolnica Europe, grad koji je proživljavao eksploziju kreativnosti na svim razinama znanosti i umjetnosti, unatoč teškim posljedicama poraza u Prvom svjetskom ratu, svjetskoj ekonomiji u ruševinama i dnevnoj politici koja se često prelijevala u ulično nasilje.
U takvoj atmosferi kočnice su popustile, noćni život Berlina bio je legendaran, a seks neobuzdan i čest. Upravo taj uzbudljivi kreativni kaos djelovao je kao magnet za Amerikance, kako one nepoznate tako i tadašnje zvijezde.
“Postojali su oni koji su jasno vidjeli što se sprema i oni koji su bili slijepi do posljednjeg trenutka”, piše autor, inače direktor za društvene poslove na institutu EastWest i bivši istaknuti novinar magazina Newsweek.
Kennedyjevi zapisi
Jedan od onih koji su tumarali predratnom Njemačkom bio je i budući američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy. Upravo kao što imućniji Amerikanci to rade danas, nakon svoje brucoške godine na Harvardu Kennedy se zaputio na onodobnu verziju backpacking putovanja Europom s prijateljem i cimerom Kirkom LeMoyneom Billingsom. U Njemačkoj im se na pet dana pridružila mlada Njemica za koju JFK tvrdi da je bila “jedan vrlo zabavan paket”.
Kennedy ne bi bio Kennedy da ga najviše nije zanimao noćni život pa je o tome kasnije najviše i pisao, ali jedan od najzanimljivih unosa u njegovim dnevničkim zapisima odnosi se na kao po špagi uređene male gradiće uz Rajnu.
“Oni jasno pokazuju da su nordijske rase definitivno superiorne latinskima”, piše budući JFK, očito još pod snažnim utjecajem svoga oca Josepha koji je gajio notorno pronacističke stavove.
Amerikancima je Pariz 20-ih godina bio mitsko mjesto, posebice za pisce, umjetnike i zabavljače. Oni avanturističkog duha vrlo su brzo otkrili čari Berlina, za čiji noćni život je, primjerice, Josephine Baker tvrdila da posjeduje “intenzitet kakav se u Parizu ne može naći”.
Najpoznatija crnoputa zabavljačica toga doba povela je u Berlin svoju točku, Revue Negre, i održala premijernu izvedbu na Staru godinu 1925. Unatoč bijesnim prosvjednicima ispred dvorane, koji su protestirali protiv izvođača crne boje kože, i otvorenim uvredama od strane Nacionalsocijalističke stranke koja je Josephine Baker proglasila podljudskim bićem, ona je bila ekstatična.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....