Upravo sada dok razgovaramo, šezdeset gimazijalaca je u našem sjedištu i razgovaraju o EU, a iz dana u dan ovamo dolaze potpuno različiti ljudi, od mladih i studenata do šezdesetogodišnjih gospođa, i kod svih se vidi vjera kako će ih Unija zaštititi i dati im osjećaj veće sigurnosti. Ne radi se o fizičkoj već o općoj sigurnosti i podizanju kvalitete života, koju danas teško možete riješiti na razini nacionalnih vlada. U Hrvatskoj možda nema euforije prema Europskoj uniji, ali ljudi definitivno EU doživljavaju kao nešto što je njihovo, uvjeren je Branko Baričević, šef predstavništva Europske komisije u RH.
Baričevićeva uloga na koju je stupio 1. srpnja iznimno je važna: predstavlja Europsku komisiju u Zagrebu i Bruxelles obavještava i o najsitnijim detaljima, od donošenja zakona u Saboru, preko načina trošenja proračunskog novca pa do analiziranja raspoloženja ovdašnjih medija i javnosti prema EU.
U Ministarstvu vanjskih poslova počeo je na mjestu načelnika Odjela za humanitarna pitanja, ali je vrlo brzo promoviran u načelnika Odjela državnog protokola. Nakon toga otišao je za Washington, zatime se vratio u Zagreb, a na mjesto šefa Misije RH pri EU došao je 2005. i ostao punih sedam godina; mandat je završio 2012., nakon što su završeni pregovori Hrvatske i EU. Ovo je prvi intervju ovog iskusnog diplomata i jednog od najvažnijih Hrvata u Europskoj uniji.
Koja su zaduženja šefa Predstavništva Europske komisije?
- Predstavništvo su oči, uši i usta, dakle, mi smo doslovno glasnogovornici Europske komisije. Usput pratimo što se događa u zemlji i izvještavamo EK o svim aspektima političkog i gospodarskog života u Hrvatskoj, ali naš primarni zadatak je ovdje objasniti što rade Europska komisija i Europska unija.
To znači da provodite naredbe koje dolaze iz Bruxellesa?
- Naredba je malo preteška riječ, prije bih rekao da imamo svakodnevnu i živu komunikaciju. Predstavništvo je otvoreno 1. srpnja, a naš sastav najbolje govori o tome što radimo. Imamo velik odjel za komuniciranje jer želimo u desetak gradova prezentirati rad Komisije, zatim imamo Politički odjel koji se bavi gospodarskim i političkim temama, kao i Odjel za medije, koji je zadužen za promociju. Razumije se da svi svakodnevno komuniciramo s Bruxellesom, ali ne primamo naredbe nego preporuke. Problem je to što se o Hrvatskoj jako malo zna o Europskoj uniji. Primjerice, prije dva mjeseca EU i SAD su započeli pregovore o transatlanskom ugovoru o slobodnoj trgovini, a ovaj događaj je u hrvatskim medijima prošao gotovo nezapaženo. Uskoro treba početi druga runda, i imamo preporuku da provjerimo kako na pregovore gledaju ovdašnja Vlada, gospodarstvenici i mediji. Na neki način, trebamo ispitati kako se ovdje gleda na pregovore i o tome obavijestiti Bruxelles.
Kako ste postali šef Predstavništva EK?
- Kada je postalo jasno da će Hrvatska ući u EU, Europska komisija raspisala je natječaj, koji je nakon nekog vremena proslijeđen MVP-u. Javilo se sedam kandidata, međutim nitko nije znao tko su ostali. Nakon prve selekcije uslijedio je razgovor u Bruxelesu. U to vrijeme bio sam veleposlanik u Portugalu i kada sam dobio informaciju da sam izabran, morao sam se prilično brzo razdužiti i u roku od deset dana javiti na novi posao.
Kao hrvatski državljanin, kako ste doživjeli nedavni sukob Vlade i Europske komisije zbog problema oko uhidbenog naloga. Hrvatska Vlada je bila pod jakim pritiskom EK?
- Činjenica je da je bilo pritiska i da je Vlada imala određeni problem s Europskom komisijom. EK je vrlo jasno rekla o čemu se radi i osobno nisam imao nikakvu dilemu u ovom slučaju. Hrvatska je potpisala pristupni ugovor, s cijelom masom harmoniziranog zakonodavstva sukladno pravnoj stečevini EU; tokom sedam godina pregovora, harmonizirali smo oko 2800 zakona, a između toga potpisali smo i taj sporni tekst. Dakle, dužni smo poštovati što smo potpisali. Jedna od definicija EU jest da je to ‘Unija zakona’ i to spada u temelje Europske unije. To znači da moramo poštovati ono o čemu smo se dogovorili, a ako smo još i potpisali, tada se toga moramo bezrezervno držati i poštovati. Nitko ne tvrdi da je to što unutra piše nekakvo Sveto pismo ili nepromjenjivo, ali u takvim slučajevima postoje propisane procedure. Na primjer, estonska vlada je prije dva tjedna donijela odluku da ide na sud s EK zbog jedne uredbe s kojom se ne slažu. Ponoviti ću: nisam imao problema u ovom sporu, a naš posao je da pomognemo kako bismo što prije pronašli rješenje. Mislim da smo nakon razgovora povjerenice Viviane Reding i ministra Orsata Miljenića, došli do rješenja.
Jednostavno govoreći, smatrate da je hrvatska vlada pogriješila?
- Treba poštovati ono što je potpisano.
Jeste li komunicirali s premijerom Milanovićem ili ministrom Miljenićem dok je trajao spor?
- Kad je u pitanju ovaj predmet, naravno da smo komunicirali i s resornim ministarstvom i ministrom Miljenićem. Imamo otvorenu i odličnu suradnju sa čitavom državnom upravom.
Prijete li Hrvatskoj još uvijek sankcije zbog Lex Perkovića?
- Treba reći da se radi o mjerama koje je EK predložila zemljama članicama i da Komisija de facto, još uvijek nije zatvorila tu priču. Osim toga, niti Hrvatska još uvijek nije napravila ono što smo se dogovorili. Stoga, tek kada se to dogodi, možemo očekivati idući potez EK. U svakom slučaju, nadam se da se ovakvi slučajevi više neće događati.
(...)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....