Tingl-Tangl je bio podrumski lokal u Mesničkoj, u Zagrebu, s feralom nad vratima. Prva moja asocijacija kad nas je onamo doveo Srećko Lorger bila je na Richarda Wagnera: on je tvrdio da je Verdijeva glazba “tingl-tangl” (mnogo godina kasnije neka je uvažena kolegica to isto rekla za “Holandeza”, moga prvog Wagnera u životu; poruga je okrutan rondo).
‘To me obara’
Ušao sam onamo prvi put 15. ožujka 1966. Bio je to čudan dan: na novome Filozofskom fakultetu, bačenome među kućice u Trnju, pokušao sam nadobudno naći profesora Veljačića. Smatrao sam najnormalnijom stvari na svijetu ušetati mu u kabinet i pitati ga za neke činjenice koje su mi bile mutne, dok sam u Splitu, deset sati vlakom daleko, pisao svoju maturalnu radnju o filozofiji istočnih naroda. Neki fini džentlmen, v...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....