INTERVJU U POVODU 20 GODINA NEZAVISNOSTI

Ivo Josipović za Jutarnji: Referendum o EU bit će uspješan ako više od 60% zaokruži DA

ZAGREB - Posljednjih dana predsjednik Ivo Josipović ponovno je izazvao različite komentare. Najprije se sporio s Vladom oko načina proslave Dana državnosti, a na kraju se izborio i za svečani državnički koncert na kojemu će biti brojni uzvanici te predsjednici Mađarske i Slovenije.

Potom je uzrujao neke dragovoljačke udruge jer je za svečanosti Dana antifašističke borbe izjavio kako se u Hrvatskoj nije dopuštalo obnavljanje partizanskih spomenika niti se poštovala saborska Deklaracija o antifašizmu. Unatoč tomw što ne podilazi većinskom raspoloženju niti se libi javno iznositi stajališta koja izazivaju kontroverze, predsjednik Ivo Josipović u ovih je godinu i pol izrastao u jedinstven politički fenomen.

Sva istraživanja javnog mnijenja, naime, pokazuju da niti jedan političar u Hrvatskoj nikad nije uživao takvu potporu javnosti kao aktualni predsjednik: čak između 70 i 80 posto građana neprekidno ocjenjuje Ivu Josipovića kao političara u kojega javnost ima najviše povjerenja. U povodu Dana državnosti, u razgovoru za Jutarnji list predsjednik Josipović ocijenio je uspjehe, ali i slabosti prvih dvadeset godina neovisne i samostalne Hrvatske.

Kako biste ocijenili prvih dvadeset godina od proglašenja nezavisnosti Hrvatske?

- Hrvatska je u ovih dvadeset godina bila na velikim iskušenjima. Kao prvo, trebalo je obraniti slobodu i neovisnost. Hrvatska je bila razorena, mnogi ljudi su ubijeni, ranjeni, nestali, raseljeni. Hrvatskim braniteljima najviše dugujemo našu slobodu. Nadalje, Hrvatska je ostvarila važne vanjskopolitičke ciljeve: postala je članica mnogih važnih međunarodnih organizacija: UN-a, Vijeća Europe, NATO-a, pred samim je ulaskom u Europsku Uniju. Nakon rata, provedene su brojne reforme i današnja Hrvatska se zaista razlikuje od one s početka državnosti. Znatno je demokratičnija, ljudska prava i slobode su na pristojnoj razini, ostvareni su mnogi uspjesi u različitim područjima života, od znanosti, kulture, gospodarstva, sporta. Ali, tijekom ovih 20 godina bilo je i značajnih slabosti. Počet ću s ratom u kojemu su i s naše strane počinjeni zločini. Pretvorba i privatizacija su u mnogim aspektima svojevrsni zločin protiv Hrvatske; nemoralna, često kriminalna pljačka u kojoj je uništen dobar dio gospodarstva, izgubljena su radna mjesta, narušene društvene strukture. Korupcija i nepravde različite vrste nagrizale su društvenu koheziju. Konačno, danas naši građani plaćaju težak danak gospodarskoj krizi koja dio korijena ima u globalnoj krizi, ali i u kriminalnoj privatizaciji, nedostatku vizije nositelja ekonomske politike, te nedovoljnosti poduzetničke tradicije i inicijative.

Demokratski deficit

Vrijeme u kojemu živimo nije lako. Ali, optimist sam. Mislim da ipak prevladavaju pozitivni elementi naše novije povijesti i da imamo znanja, sposobnosti i volje da se slabosti prevladaju. Mislim da će ulazak u Europsku Uniju biti važan zamašnjak reformama koje bi trebale rezultirati da u narednih desetak godina po društvenom proizvodu i standardu postanemo prosječna europska država. Isto tako, nova regionalna politika koja polazi od želje da se dobro surađuje sa svim susjedima, otvara nam dobru sigurnosnu, gospodarsku i svaku drugu perspektivu.

Koliko je neiskustvo s vođenjem vlastite države pridonijelo promašajima i slabostima?

- Sigurno, bilo je i toga. Često su se donosili zakoni ili provodile promjene i reforme koje nisu bile racionalno profilirane. Politika se petljala i gdje nije trebala. Posebno su intervencije u upravu i pravosuđe često bile nefunkcionalne i direktno su umanjivale operativnu sposobnost uprave i pravosuđa, dovodile do negativne kadrovske selekcije i opravdanog nezadovoljstva građana. U prvim godinama naše države postojao je i određeni demokratski deficit. Ipak, najviše negativnog utjecaja zadnjih godina na naš razvoj, i gospodarski i svaki drugi, imala je vrlo raširena korupcija. Srećom, posebno u mandatu premijera Račana, a i u reformama koje je provela ova Vlada gospođe Kosor u pripremama za Europsku Uniju, otvoren je prostor za kvalitetniji razvoj hrvatskog društva i naše države.

Podrška građana

Jesu li političke i gospodarske elite koje su upravljale Hrvatskom opravdale očekivanja građana?

- Očito je da među građanima postoji ozbiljno nezadovoljstvo općom situacijom i elitama. Danas je to nezadovoljstvo u prvom redu motivirano teškim gospodarskim stanjem i osjećajem građana da je cijelo društvo okovano korupcijom. Ali, siguran sam da dolaze vremena u kojima će se građani uvjeriti da je borba protiv korupcije iskrena. Jačat će demokratski procesi i već na narednim izborima doći će do ozbiljnih promjena u političkoj strukturi svih stranaka. Oni koji nisu iskreni zagovaratelji borbe protiv korupcije i općih reformi, nestat će s političke scene ili će pasti na marginu društvenog utjecaja.

Kako ste doživjeli svojih prvih godinu i pol dana na funkciji predsjednika?

- S jedne sam strane i opterećen podrškom koju uživam kod građana. U izravnim kontaktima građani me često upoznaju s nepravdom prema pojedincima, ili zakonskim ili drugim rješenjima za koja je očito da vode nepravdi, ili da su loša, a nemam ustavne i zakonske mogućnosti da neposredno utječem na njih. U takvim slučajevima nastojim potaći nadležna državna tijela da poduzmu potrebne korake, ali tek ponekad uspješno. U velikom broju mi se na mail ili poštom javljaju mladi ljudi željni posla. Traže da im nađem posao, žele raditi. Umirovljenici se žale da ne mogu živjeti od mirovina. Ima i lijepih trenutaka kada mi se ljudi jave da bi se pohvalili nekim uspjehom. Ali mnogo je toga za što bih volio da je drukčije. Radni dan mi praktično traje cijeli dan i svakodnevno nastojim radi pokretanja određenih promjena u društvu učiniti maksimum. Mislim da sam u tome smislu i na strateškom planu dao doprinos i novoj regionalnoj politici te europskim nastojanjima naše zemlje. Drago mi je i da se promjenom Ustava dokinula zastara za kaznena djela iz pretvorbe i privatizacije te ratnog profiterstva. I to sam zagovarao godinama.

Vaš su mandat u nekoj mjeri obilježili sporovi s Vladom, premijerkom i nekim ministrima? Držite li to normalnim s obzirom na vašu funkcije i na političke razlike između vas i stranke na vlasti?

- Bilo je sporova, ali ne mislim da su oni obilježili moj odnos s Vladom, premijerkom Kosor i ministrima. Štoviše, moram reći kako s nekim ministarstvima posebno dobro surađujem. Prije bih rekao da je naš odnos obilježila vrlo dobra suradnja u aktivnostima vezanim za naše članstvo u EU. Političke razlike, naravno, postoje. Ali, one ne utječu na moju stranačku neutralnost. Predsjednik po Ustavu mora biti stranački neutralan, ali nikako apolitičan. Uostalom, građani su me i izabrali zbog političke platforme koju zagovaram.

Privatni život

Pada li vam teško dinamičan život koji se, pretpostavljam, ipak razlikuje od mirnijeg tempa sveučilišnog profesora? ostaje li vam dovoljno za privatni život?

- I prije izbora na dužnost predsjednika živo sam sve, samo ne miran profesorski život. Sjetite se, bio sam zastupnik, skladatelj, direktor Muzičkog biennala. Ipak, moram potvrditi da nikada nisam toliko radio kao sada dok sam predsjednik. Podrška obitelji mi je pri tome posebno važna. Naravno, volio bih da imam više vremena za privatni život, iako se nisam odrekao druženja s obitelji, koncerata, dobre knjige.

U kojoj su mjeri problemi i teškoće s kojima se susrećete bili očekivani?

- Više-manje, sve sam probleme očekivao. Jedino, čudim se da dio politike ne prepoznaje da sa mnom kao s predsjednikom države može puno više i bolje surađivati i da joj nisam ja politički takmac, već stranke i političari suprotne političke opcije. Uostalom, i građani i većina političke scene dobro prepoznaju moju stranačku neutralnost.

Imate li pred sobom na vanjskopolitičkom planu, s obzirom na završetak pregovora s EU, neke nove političke strateške ciljeve?

- Mislim da dolazi trenutak odlučnih promjena u odnosima sa susjedima, posebno s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Ne samo da ćemo ulaskom u EU postati svojevrsni ambasador EU za regiju, već je zaista vrijeme da 20 godina nakon rata razriješimo, na dobrobit naših građana, sve te ozbiljne prijepore koji opterećuju naše odnose. Dio političke scene i državnih institucija kao da danas još nema hrabrosti za odlučne korake u tom pravcu. Uz to, valjat će se više okrenuti i trećim zemljama. Uz tradicionalno snažno partnerstvo sa SAD-om koje treba nastaviti njegovati, tu su brojne zemlje s kojima moramo ojačati odnose. Tek primjerice, Rusija, Kina, Brazil, Argentina, Indija, Kanada, Australija, Japan, velike su zemlje s kojima nismo iscrpili mogućnosti razvijanja gospodarskih i političkih odnosa. Slično je s mnogim zemljama Južne Amerike, Afrike, arapskim zemljama, Izraelom, Novim Zelandom…. Isto tako, kao da smo zaboravili dijasporu i mogućnosti koje nam pružaju svestrane veze s njom.

Zadnji vlak za Europu

Kakav su dojam na vas ostavili državnici s kojima ste se susreli?

- Sreo sam doista sjajne državnike! Svi su oni naši partneri i prijatelji; od nekih, mudrih i iskusnih, mogao sam skromno i s poštovanjem učiti, s nekima sam imao koristan i produktivan dijalog. Među onima kojima se divim postoje dvije vrste državnika: državnici malih zemalja koji su mudrošću i univerzalnim angažmanom nadišli veličinu svoje zemlje te državnici koji u nastupu i komunikaciji odražavaju nagomilano političko iskustvo i moć svojih država. Oba fenomena izazivaju poštovanje i divljenje. I jedni i drugi pomažu mi da bolje naučim i shvatim svijet u kojemu živi suvremena Hrvatska. Ipak, razumjet ćete, ne želim nikoga izdvajati….

Kako ste osobno doživjeli uspone i padove u pregovorima s EU?

- Uvijek sam vjerovao da u dogledno vrijeme možemo postati članicom EU. Istina, bio sam pomalo žalostan kada je, tamo negdje u travnju, izgledalo da nećemo uloviti vlak za dovršetak pregovora u lipnju, možda ni do kraja godine. Zapravo, osjećao sam to kao neku nepravdu. Ali, pokazalo se, visoki kriteriji koji su nam nametnuti, djelovali su motivirajuće. Zadovoljan sam da je danas naša europska budućnost potpuno jasna.

Bilo je različitih ocjena oko završetka pregovora, neki taj događaj veličaju kao povijesni, a neki ga minoriziraju? Kako vi vidite značaj kraja pregovora?

- Značaj završetka pregovora je u političkom smislu povijesni. Ali, treba imati na umu da to nije jednokratni napor od godinu ili dvije. Završetak pregovora, koji su bili zahtjevniji nego i za jednu novoprimljenu članicu EU, proces je s ishodištem u političkim reformama koje su započele s Vladom Ivice Račana, dovršene za sadašnje Vlade premijerke Kosor, koja je zaista bila uporna i usmjerena na ispunjavanje postavljenih nam kriterija. Ipak, uvijek naglašavam, reforme nisu gotove. Ne samo zato što se i članice EU stalno prilagođavaju promjenama, već i zato što reforme koje provodimo za EU nisu dovoljne da Hrvatska bude uspješno društvo. Trebamo puno više od reformi potrebnih za EU.

S obzirom da nas čeka još pune dvije godine do prijema u EU, koje će u tom razdoblju biti vaše zadaće?

- U prvom redu, svojom zadaćom smatram stalno zagovaranje EU radi uspješne provedbe referenduma, ali i kasnije, podržavanja društvenog optimizma nužnog za reforme i pozitivnu transformaciju društva. S druge strane, trebat će poticati članice EU da što prije ratificiraju naš Pristupni sporazum.

Pravo lice Splita

Još uvijek se ponegdje kalkulira o tome trebaju li izbori biti prije ili poslije referenduma o ulasku u EU?

- Mislim da je i političkom laiku jasno da je potrebno najprije obaviti izbore, a onda referendum. Bez obzira na solidnu podršku koju danas u javnosti uživa naše buduće članstvo u EU, nikako ne smijemo ući u rizik da građani, kako se to gotovo svugdje događa, glasajući negativno o EU, zapravo glasaju o vladi, oporbi ili kakvom trećem pitanju. Nova vlada, ma koje boje ona bila, mora s novim legitimitetom, neopterećena predizbornim natezanjima i ratom, zajedno s oporbom, ma tko to bio, zajedničkim snagama dovesti do neupitnog i uvjerljivog pozitivnog rezultata. Rekao sam, nije dovoljno tek pobijediti na referendumu, ta pobjeda mora biti uvjerljiva. Prva brojka referendumskog rezultata mora biti barem šest! To bi našem članstvu dalo puni i neupitan legitimitet kao i nastavku reformi.

Kada bi bilo najpovoljnije vrijeme za izbore?

- U svakom slučaju, barem dva mjeseca prije referenduma. Mora biti dovoljno vremena da se konstituira nova vlada i da sve proeuropske političke snage koordinirano daju podršku našem članstvu u EU.

Na koja bi politička i ekonomska pitanja izbori trebali dati odgovor?

- Glavno pitanje narednih izbora bit će gospodarski razvoj, nastavak borbe protiv korupcije te sposobnost političkih opcija da doprinesu društvenoj pravednosti.

Hoće li kampanja i izbori produbiti ionako velike podjele u društvu?

- Sigurno, kampanja je vrijeme kad rastu društvene tenzije i konflikti. Ali, vjerujem da će stranke prepoznati da je građanima dosta jalovog pljuvanja suparnika, da žele viziju, da žele ljude koji su sposobni zemlju izvesti iz gospodarske krize, donijeti značajne novosti na mnogim područjima.

Kada ste u povodu nasilja u Splitu spominjali dvije Hrvatske, na koje ste podjele sve mislili?

- U prvom redu, mislio sam na kulturne i civilizacijske. Mislio sam na sposobnost da prihvatimo drukčije ljude, sposobnost da svima priznamo elementarno demokratsko pravo na mirno iskazivanje svog identiteta, svojih stavova. Ali, vjerujem da ono što smo vidjeli u Splitu nije pravo lice tog prelijepog grada. Split je do sada puno puta pokazao veliko srce, solidarnost i razumijevanje za mnoge. Nadam se da su Splićani, kao i cijela Hrvatska iz tog događaja izvukli pouke. A pravna država mora biti tu da obračuna s nasilnicima i govorom mržnje. Naravno, i stalni demokratski dijalog i obrazovanje moraju biti katalizator prema pobjedi kulture demokracije, tolerancije i međusobnog uvažavanja.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 12:03