INTERVJU S PREDSJEDNIKOM

Ivo Josipović: Svaki Srbin u Hrvatskoj može biti politički Hrvat. Odgovoran državljanin RH koji se ne odriče svoje nacionalnosti

Moramo razumjeti Srbe koji žale za svojim stradalima. Oni tuguju kao što i Hrvati tuguju za svojima. Zajednički ćemo obilježavati Oluju onog trenutka kad Srbi prihvate političku i povijesnu istinu o uzrocima rata i Oluje, kad obje strane budu razumjele tugu drugih, kad jednako budemo osuđivali svaki zločin
 Tom Dubravec

Činjenica je da dan oslobođenja Knina, dan koji Hrvati obilježavaju kao najvažniji i jedini stvarni državni blagdan, među brojnim hrvatskim Srbima izaziva, blago rečeno, nelagodu, a često i najgorče moguće osjećaje. Uostalom, oni hrvatski Srbi koji se nisu vratili u Hrvatsku, kao i cjelokupni državni vrh i veći dio javnosti Republike Srbije, drži kako je 5. kolovoza dan kada treba tugovati. Predsjednik Josipović u ovom je intervjuu, među ostalim, progovorio o modelima premošćivanja toga golemog jaza između većinske i glavne manjinske skupine hrvatskih državljana.

Pomirenje je jako važno

Postoje li trajne mogućnosti za pomirenje Hrvata i Srba? Određeni dio hrvatske, kao i srpske populacije sve dosadašnje akcije oko pomirenja smatra tek prisilnim činovima političke korektnosti.

- Uvjeren sam da je pomirenje moguće. Objektivno, pomirenje Hrvata i Srba u Hrvatskoj dugoročna je pretpostavka našeg razvoja. Ali, većinu Hrvata i Srba u Hrvatskoj ne treba posebno miriti. U mnogim sredinama žive građanski život u kojemu nije važno koje ste nacionalnosti. Ima ljudi koji ne prihvaćaju druge i drukčije. U odnosima Hrvata i Srba rat je kod mnogih ostavio teške traume i mogu razumjeti da ti ljudi teško prihvaćaju globalno pomirenje. Ipak, stvari idu naprijed. Prisjetite se ne tako davne prošlosti i usporedite s današnjim stanjem! Razlika je vidljiva. A mirenje Hrvatske i Srbije je proces koji već daje vidljive rezultate. Pogledajte samo koliki ljudi prelaze granicu, odlaze u turističke posjete, kontaktiraju s prijateljima i rodbinom, trguju... Pogledajte suradnju policija i državnih odvjetništava na progonu organiziranog kriminala, čak i ratnih zločina, prometnu suradnju, pravnu pomoć, vojnu suradnju… No, znamo da puno pomirenje nije moguće bez rješavanja brojnih otvorenih pitanja. Sjetimo se najvažnijeg, nestalih osoba, njih gotovo dvije tisuće Hrvata i Srba. Tu je pitanje granica, sukcesije bivše zajedničke države, imovinski problem, oteto kulturno blago odneseno iz Hrvatske, problem Srba koji su izbjegli nakon Oluje. Sigurno, uvijek će biti onih koji se protive pomirenju. Ali, to je proces koji je temeljni interes država, naravno i Hrvatske. Sigurnosno, gospodarski, razvojno, pomirenje i suradnja su nužnost i dobitak za obje države.

Mislite li da će doći vrijeme kada će Srbi iz “Krajine” moći prihvatiti obilježavanje Oluje kao državni blagdan? Što treba učiniti da se takvo što postigne?

- Oluja je za veliku većinu Hrvata i hrvatskih građana povijesni dan, dan u kojemu je Hrvatska vratila svoj teritorij, samopoštovanje i dokinula okupaciju. Oluja je otvorila vrata slobodi i demokraciji, razvoju Hrvatske u zemlju europskih standarada. Moramo razumjeti Srbe koji žale za svojim stradalim rođacima i prijateljima. Oni tuguju kao što i Hrvati tuguju za svojim stradalima. Zajednički ćemo obilježavati Oluju onog trenutka kad Srbi private političku i povijesnu istinu o uzrocima rata i Oluje, kad obje strane budu razumjele tugu drugih, kad jednako budemo osuđivali svaki zločin. Bez obzira na to što će određena razlika u odnosu prema povijesnim događajima možda uvijek postojati u dijelu građanstva, vjerujem da će doći dan kada će i Hrvati i Srbi u Kninu obilježiti pobjedu Hrvatske, kad ćemo zajedno položiti cvijeće na spomenik svim nevinim žrtvama rata, i Hrvatima i Srbima. Sigurno, treba još vremena da se to dogodi, ali dogodit će se. Posebno ako oni koji nose odgovornost za Hrvatsku, političari, a i drugi koji stvaraju javno mnijenje, daju tome svoj jasan doprinos.

Kako promijeniti duboko suprotstavljeni odnos u interpretaciji Oluje između Hrvata i Srba?

- Već sam rekao, upornost u razgovoru, međusobno razumijevanje, poštivanje svih žrtava, osuda svih zločina… Naravno, i provođenje u praksi svih propisa kojima se štiti položaj nacionalnih manjina. Mislim da treba otvoriti i pitanje naših identiteta. Mora se moći biti politički Hrvat, dakle, odgovoran hrvatski državljanin, i u isto vrijeme Srbin po nacionalnosti. Zašto netko ne bi imao identitet koji obuhvaća oba elementa!? Usudio bih se reći da već danas hrvatski Srbi, ili barem ogromna većina, to jesu. Isto tako, Hrvati se moraju naučiti da postojanje manjinske srpske, bošnjačke, talijanske, mađarske, ili bilo koje druge tradicije i kulture u Hrvatskoj ne ugrožava ničije hrvatstvo ni hrvatski nacionalni identitet.

Merčep i Brodarac

Pod kojim bi uvjetima Srbi s područja “Krajine” mogli steći povjerenje u hrvatsku državu?

- Država prava i pravednosti, prosperitetna država koja svim građanima omogućava da žive od svog rada, država ljudskih prava i sloboda imat će povjerenje svih građana. Posebno, poštivanje prava pripadnika manjina, naravno i Srba u Hrvatskoj, kako kolektivnih, tako individualnih, utječe na povjerenje. Važno je da se striktno poštuju odredbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Mislim da je i sudjelovanje SSDS-a u vladajućoj koaliciji u dva mandata imalo znatan utjecaj na rast povjerenja.

Kako, u tom kontekstu, gledate na proces protiv Tomislava Merčepa i na neobični slučaj s tragičnim završetkom Đure Brodarca?

- Pokretanje kaznenog postupka i za zločine protiv Srba izraz su načela vladavine prava, ali i jaka politička poruka. Sigurno, država koja jednako tretira svaki zločin zavređuje povjerenje svojih građana. O konkretnim slučajevima ne bih. Postupak protiv g. Merčepa je u tijeku. A ni jedan, pa ni onaj postupak protiv g. Brodarca, ne bi smio završiti smrću u istražnom zatvoru ili pritvoru. Očekujem da će se taj slučaj temeljito ispitati i javnost izvijestiti je li bilo kakvih propusta u tretmanu g. Brodarca. No, ističem, korektnost postupanja prema svim okrivljenicima načelo je demokratske države kojega se rigorozno treba držati.

Kako osigurati minimalne uvjete za nastavak pregovora o funkcionalnoj budućnosti Bosne i Hercegovine dok Milorad Dodik ponavlja da BiH ne može opstati kao državna zajednica?

- Hrvatska podržava teritorijalnu cjelovitost BiH. S tom prijateljskom zemljom želimo najbolje odnose i želimo da unutarnje probleme njeni političari riješe dogovorom. Želimo dobre odnose sa sva tri konstitutivna naroda, uz poštivanje naše ustavne obveze o posebnoj brizi za Hrvate koji žive izvan RH. Siguran sam, tri konstitutivna naroda u BiH i njeni građani imaju snage sami riješiti međusobne odnose. Hrvatska će politički i tehnički podržati svoje susjede na putu u EU.

Što mislite o procesu osporavanja ustanka u Srbu s jedne strane, kao i o negiranju ustanka u Sisku s druge strane?

- Uz ustanak u Srbu vežu se neke povijesne kontroverze. Drago mi je da su ove godine antifašisti koji su bili u Srbu odnijeli cvijeće i u Boričevce. I sam sam pretprošle godine bio u Srbu. Povjesničari su ti koji trebaju riješiti dileme o pojedinim događajima iz prošlosti. Odabrali smo osnivanje partizanskog odreda u Sisku kao trenutak koji slavimo kao početak antifašističke borbe. Možda je izbor mogao pasti i na neki drugi dan. Zapravo, to ne smatram najvažnijim. Ali, ono što jest važno i što se ne smije mijenjati je naš odnos prema antifašizmu. On je, uostalom, upisan i u Ustav. Antifašizam je, uz Domovinski rat, temelj naše državnosti. Otpor fašizmu i partizanski pokret dio su naše povijesti na koju treba biti ponosan. Nažalost, državne institucije, pa ni mediji, ne čine dovoljno da se afirmira naša antifašistička prošlost. A dosta je onih koji bi prekrajali povijest...

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 02:53