ISPOVIJEST NAJSTARIJE HRVATSKE MANEKENKE ‘Čak i s 56 godina imam toliko revija da nemam vremena za privatni život'

Jedina žena na svijetu kojoj sijeda kosa dobro stoji je famozna britanska glumica Helen Mirren!”, ispalio je nekom prigodom jedan strogi modni kritičar, pa ostao živ jer bar još jedna uz nju je - Zvončica Vučković. Slično joj vretenastoj konstituciji i oštrim crtama lica s tamnim očima snježnobijele vlasi srebrnog sjaja daju rafiniranu i nesvakidašnju otmjenost; žena je klasične ljepote kod koje se tek izbliza mogu uočiti fine bore što odaju zrelost, optimizam i styling čine da biste joj dali dosta godina manje, a zapravo joj je 56 i veteranka je modne scene!

- Prije točno dva desetljeća bila sam već kompletno sijeda, pa sam se ošišala na kratko i pustila tu svoju prirodnu boju kose. Zanimljivo je da me se čak ni mlađa kći ne sjeća kao brinete - prisjeća se.

Sve to ne bi bilo toliko drukčije da se ne bavi poslom kojemu su mladost i ljepota imperativi, a sjedine na modnim pistama i u editorijalima govore suprotno i stoga se smatraju nepoželjnima.

- Ja sam negativno pretvorila u pozitivno! To što me trebalo postarati i odvesti u penziju okrenula sam u svoju korist i postala jedinstvenom, kao Carmen Dell'Orefice - uspoređuje se s poznatom američkom manekenkom i glumicom, koja je svoj imidž izgradila upravo kao sjedokosa, a u devetoj dekadi života još uvijek je aktivna!

Sa šaputanjima tradicionalističkog društva poput našega, koje ženu određene dobi smješta uz unuke kao baka-servis i nikako drukčije, nije se uvijek lako nositi, priznaje.

- “Fuj!“ i “Izgledaš staro!“, najeksplicitnije su mi dobacivali i u Italiji gdje sam živjela kada sam prvi put odlučila da kosu više neću farbati jer jednostavno mi je dozlogrdilo. Tada sam bila “samo” mama i ne baš u najboljoj životnoj fazi, nisam se čak ni šminkala. Dušebrižnici su se nakon početnog šoka umirili, a ja sam shvatila kako nikad neću svima biti dobra, pa je najvažnije da sam ja sobom zadovoljna. To je ključno za samopouzdanje.

Rođena je Zagrepčanka koja je sa 16 godina otišla u Pariz, a odatle po Italiji - u Firencu, Rim i Milano, kao model. Tih 70-ih godina na tu profesiju, podjednako kao na glumice i pjevačice, sumnjičavo se gledalo, a neki su sve to skupa trpali u istu “ladicu“ s prostitutkama. Obitelji i dečki manekenki zato ih nisu lako puštali u bijeli svijet, no Zvončica je svemu unatoč odlučno kročila svojom stazom do uspjeha.

- Generalno sam patila zbog svog izgleda jer bila sam izuzetno mršava u vrijeme kada to još nije bilo popularno. Bila sam totalno neugledna i vječno hodala nenašminkana, s dugom, smeđom kosom u hipijevskom stilu izgledala sam kao ženska verzija Johna Lennona. Bolovala sam dug period mladenačke depresije jer sam se morala prestati baviti baletom zbog visine, iako sam već plesala u kazalištu. Mojih 176 centimetara (a samo u godinu dana narasla za 10) za balerinu je onda bilo previše kao i danas, a meni kao da je sav svijet propao jer u tu karijeru uložila sam sve svoje ambicije, trud i odricanje. Slučaj je htio da uđem u tih godina čuveni modni atelijer “Nataša“ poznatih zagrebačkih butikaša Drage i Vesne Muhić koji su me uzeli pod svoje i poslali u tada jedinu modnu agenciju, UMAH, kod Regine Jeger. Veoma brzo, nakon suradnje s jednim pariškim umjetničkim fotografom, dobila sam ponudu da odem raditi u “Grad svjetlosti“.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg