RUMUNJI U VELIKOJ BRITANIJI

Imigranti odgovaraju: To jednostavno nije u redu. Mi više dajemo ovoj zemlji nego što dobivamo

Reporterka Magazina s Rumunjima koji su došli u London i o paranoji kojom je čekana 'invazija' s istoka

Prije nekoliko mjeseci Britance je dobro nasmijala marketinška kampanja iz Rumunjske. “Naše točeno pivo jeftinije je od vaše vode.” “Mi nudimo više od dvije političke stranke.” “Služimo više skupina hrane od kobasice, ribe i krumpirića.” “Vaš tjedni najam pokriva naš mjesečni najam.” “Pola naših djevojaka izgleda kao Kate. Druga polovica, kao njena sestra.” Zabavna kampanja rumunjskih novina Gandul pod naslovom “Nama se možda ne sviđa Britanija, ali vi ćete voljeti Rumunjsku”, bila je eksplicitni odgovor na višemjesečne izljeve paranoje britanskih medija, političara i javnosti uoči potpunog otvaranja britanskih granica za Rumunje i Bugare. Toliki je, naime, bio antiimigracijski sentiment da su britanski ministri ozbiljno razmišljali o marketinškoj kampanji diljem Rumunjske i Bugarske kojom bi prikazali Britaniju kao zemlju groznog vremena, loše hrane, skupih nekretnina i nedostatka poslova. Ukratko, kao zemlju u kojoj nitko zdrave pameti ne bi želio potražiti novi dom. (Nas koji živimo u Londonu zabrinula je točnost svih antibritanskih tvrdnji, no to je druga priča.)

Uzimanje naših poslova

Dakle, početkom ove godine Rumunjima i Bugarima omogućene su beneficije potpunog članstva u EU. Dok su od 2007., kada su postale članice, obje zemlje bile podložne restrikcijama i kvotama vezanima za zapošljavanje u Britaniji, početkom siječnja one su ukinute. To znači da Britanci i Rumunji danas na britanskom tržištu rada imaju jednaka prava kao Francuzi ili Nijemci. To znači i da imaju jednaka prava poput Britanaca kada se govori o uslugama zdravstvenog sustava NHS i socijalnoj pomoći. “Invazija od 29 milijuna Rumunja i Bugara oduzet će naše poslove i našu socijalnu pomoć”, sve nas je upozoravala serija letaka političke stranke UK Independence Party, najglasnijeg protivnika Cameronove opuštene imigracijske politike.

No, dok su komentari najdesnije britanske stranke, s naglašenom mržnjom prema svim značajkama EU, pa tako i slobodnom kretanju stanovništva njezinih članica, bili očekivani, Britanijom su odjeknuli i oni od ozbiljnijih izvora. Nezavisni promatrač Migration Watch najavio je razumniji broj od 50.000 doseljenika svake godine do 2019. Rasprave u parlamentu bile su žustre. Britanski premijer David Cameron vidno se užasavao otvorenih granica. Nije predviđao. Kako bi se usudio? Kada je to učinio njegov prethodnik Tony Blair uoči ukidanja restrikcija za Poljake, umjesto najavljenih 15.000 u zemlju je stiglo 1,5 milijuna. Posljedice se još uvijek osjećaju. Niti u jednom londonskom kućanstvu ne nedostaje pokoji poljski vodoinstalater, gotovo niti jedna ulica Londona nije bez trgovine poljskih delikatesa u kojima se prodaju pierogi, poljska verzija raviola punjenih krumpirom, mesom ili svježim sirom i tradicionalne juhe u konzervi. Sa raznolikošću nacionalnog DNK došle su i nevolje koje se uglavnom odražavaju na radna mjesta i traženje socijalne pomoći koja u Ujedinjenom Kraljevstvu iznosi više nego plaća u istočnoj Europi.

Sumnjiva tišina

U međuvremenu, ekonomska slika Poljske se razbistrila, a Britanci su prigrlili Poljake. Priča o imigrantima utihnula je do prošlih mjeseci, kada je bila središnja tema nacionalne debate. No, nakon prvih tjedana 2014. još jednom je naglo i sumnjivo utihnula. Jesu li navedene kampanje, u svom neslužbenom obliku, potpomognutom internetom i društvenim mrežama, bile izrazito uspješne ili je britanski um još jednom bio naglašeno tabloidan, teško je reći, ali Rumunja i Bugara je u Ujedinjeno Kraljevstvo stiglo daleko manje nego što se očekivalo. Do ovog trenutka samo nekoliko desetina onih koji su došli kako bi ostali, procjenjuje se. 1. siječnja, na sam dan otvaranja granica, dvoje.

Elizabeta Anghelescu (prezime je, na zahtjev sugovornice, promijenjeno) nije bila među njima. Stigla je nekoliko tjedana kasnije, početkom veljače. U trenutku našeg razgovora još nije raspakirala kofere, kaže. Nalazimo se u jednom mirnom kafiću u Chelseaju, jednom od onih koji preko dana ugošćava tek pokoju majku s djetetom ili čitatelja dnevnih novina, a navečer se pretvara u trendy bar.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 18:45