IMA LI HDZ BUDUĆNOST? Karamarkova poruka da ga pravni poredak ne obavezuje čini štetu HDZ-u

Sudbinu HDZ-a neće odrediti samo naslijeđe Ive Sanadera, sankcionirano upravo donesenom presudom o teškoj korupciji u kojoj je stranka uhvaćena. Odredit će je i način na koji će se aktualno rukovodstvo s tim nesporno teškim teretom nositi. Odgovor Tomislava Karamarka na sudsko proglašavanje HDZ-a dijelom koruptivne hobotnice neozbiljan je, neprimjeren, neodgovoran i politički neprihvatljiv. Svojom eksplicitnom porukom da nije spreman akceptirati sudsku odluku - što može asocirati samo na jedno: na davni “bombaški proces” i čuvenu Titovu izjavu da priznaje samo sud vlastite partije - aktualni je šef HDZ-a pokazao krajnje ignorantski stav, sanaderovski prezir prema ustavno-pravnom poretku Hrvatske. Na taj način sigurno ne može pomoći svojoj stranci. Može samo završiti destrukciju HDZ-a koju je prethodnik drugim sredstvima, kriminalnim djelima, bio započeo.

Kako skucati milijune?

Što će nakon presedanske presude zagrebačkog suda biti s HDZ-om nije tema koja bi trebala zanimati samo stranačko rukovodstvo i članstvo. Budućnost grogirane, ali još najjače opozicijske stranke važna je za ukupnu političku arhitekturu zemlje. Ta je budućnost trenutno na nikad trusnijim temeljima. Sve do toga da se čak i opstanak stranke čini upitnim i neizvjesnim. Procjene se tiču moguće materijalne i političke štete što će ih recentna presuda proizvesti. Može li HDZ skucati tridesetak milijuna kuna, koliko bi - što za kaznu, što za povrat nezakonito prisvojenih sredstava - morao uplatiti državi? Hoće li stranka u stečaj i likvidaciju ili se ponovno, kako to najavljuju neki njeni korifeji, vraća u barake? Političke su posljedice još nejasnije. Može li se uopće preživjeti takvo sramoćenje kakvom je HDZ sada izložen? (Neka bliska inozemna iskustva govore da se u korupciju ogrezle političke partije nakon procesuiranja nisu uspijevale spasiti.) Treba li kompromitirani HDZ raspustiti pa neopterećen grijesima prošlosti krenuti ispočetka, s osnivanjem neke nove stranke, kako se može čuti zdesna? Ili se HDZ, kao “zločinačka organizacija”, kako sufliraju s kontra strane, silom zakona mora ukinuti, ugasiti i zabraniti?

Premda će neki tvrditi da financijska dimenzija cijelog slučaja HDZ-u ukida mogućnost preživljavanja, da je sudska odluka o oduzimanju trideset milijuna kuna stranci isto što i nasilna likvidacija, čini se da je materijalna strana problema ipak nekako najlakše savladiva. Usto, taj aspekt nikako nije hitnog karaktera. Neće se postavljati sve do pravomoćne presude. Najvažnije, nije nerješiv. U tom pogledu postoje razne mogućnosti. Naravno, HDZ sada čekaju godine mršavih krava, što nikako nije ugodno. Pogotovo kad se naučilo na obilje. Nakon vremena obijesti, kad se na sve strane prelijevalo, kad su torbe s crnim milijunima cirkulirale po središnjici, a koruptivnim se metodama rješavali i brojni politički problemi, kad su se za vođu nabavljale blindirane limuzine, u kakvima se voze šefovi samo najbogatijih država, nakon cijelog tog kurbinog pira sada slijede stezanja i oskudice. Ali, ako je zaista točno da HDZ ima više od 200 tisuća članova, onda jednoj tako moćnoj stranci namicanje para potrebnih za izmirenje duga prema državi ne bi trebalo biti nepremostiv problem. U HDZ-u uostalom ima izuzetno bogatih ljudi, čija financijska situacija lako može podnijeti da lojalnost stranci sada pokažu i nekim izdašnijim donacijama. Istina, izvjestan problem može predstavljati okolnost da je taj bogatunski sloj većinom naučio od HDZ-a grabiti i primati, a ne davati.

Vjerno biračko tijelo

Ni politička šteta ne bi za HDZ morala biti nepopravljiva i smrtonosna. Zbog Sanaderove razgoropađene hobotnice stranka je već platila ozbiljnu cijenu. Prije dvije godine izgubila je izbore. Popularnost joj je pala na vrlo niske grane. Za velik je dio građana postala sinonim za lopovluk. Presudu o Sanaderu i HDZ-u hrvatska je javnost već donijela. Mnogo prije suda. Činjenice o njihovoj koruptivnoj praksi dovoljno su poznate i dovoljno uvjerljive, tako da su birači svoj stav odavno formirali. Sudska odluka u tom pogledu ništa bitno neće promijeniti. Ona osnažuje prethodno stvoreno uvjerenje javnosti, ali rejting HDZ-a zbog nje se sada neće dodatno strmoglaviti. Usto, HDZ ima jezgru nevjerojatno vjernog biračkog tijela koje će za tu stranku uvijek optirati, bez obzira na to što ona činila.

Na kraju, izbori u Hrvatskoj generalno pokazuju veliku tolerantnost prema političarima i strankama umočenim u mutne poslove. Novi glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan nedavno je, govoreći o lokalnim šerifima, spomenuo da birači na izborima ne kažnjavaju, nego nagrađuju one s debelim korupcijskim repovima.

HDZ bi sudsku odluku, dakle, mogao preživjeti. Ali hoće li preživjeti Karamarkov način spašavanja iz novonastale situacije - to je pitanje. Dragan Bagić, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, tvrdi da je za procjenu štete, prije svega one političke, ključan odnos aktualnog HDZ-ova rukovodstva prema izrečenoj presudi. - Svojom reakcijom oni određuju kakve će biti posljedice - kaže. Po njemu, reakcija je takva da se razmjeri štete ne umanjuju, nego uvećavaju. Bagić smatra da je HDZ-ova vrhuška cijeli problem trebala svesti na pravno-tehničku razinu: - Jednostavno, prema zakonu, pravna osoba mora snositi posljedice ako je odgovorna osoba počinila kazneno djelo. Grijesi su individualni, ali zbog Sanaderova kršenja zakona, morao je odgovarati i HDZ. Inzistiranje na moralno-političkoj dimenziji posve je pogrešno.

Što je Karamarko konkretno trebao napraviti? - Trebao je HDZ prikazati žrtvom bivšeg rukovodstva. Propustio je reći da je stranka očito grubo iskorištena za privatne interese. Ako je neki novac zaista i potrošen za HDZ-ovu kampanju, napravljeno je to radi Sanaderove pozicije, da bi ostao na svom položaju i nastavio raditi ono što je radio. Umjesto da se postave kao žrtva Ive Sanadera, HDZ se pokušava prikazati žrtvom pravosudnog procesa. Totalno krivo! - objašnjava Bagić.

Negiranje stvarnosti

Drugo, Tomislav Karamarko teško griješi kad u ovom slučaju implicira nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe, kad sugerira da neće priznati sudske odluke. Potpuno je razumljivo i logično da će se HDZ na prvostupanjsku presudu žaliti, ali je posve nelogično i neprihvatljivo kad šef najveće opozicijske stranke, pa tim slijedom i pretendent na premijersku funkciju, faktički poručuje da ga pravni poredak ne obavezuje. Kad tvrdi da je sudska odluka proizvod onih koji “Hrvatsku nisu željeli”, pa je - proizlazi - ne kani poštovati. Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Ivan Rimac tvrdi da Karamarkova reakcija pokazuje ne samo negiranje stvarnosti, negiranje odgovornosti i krivnje vlastite stranke, nego i negiranje cijeloga pravnog sustava.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista