Hrvatske boje uplašile organizatore koncerta

BEČ - Glazbena natjecanja nikad nisu pravedna, samo što na to obično mislimo samo onda kad nam se ne sviđaju rezultati. Respektabilni žiri finala Eurovizijskog natjecanja mladih glazbenika preksinoć u Beču nije nagradio hrvatskog predstavnika.

Ali, Filip Merčep imao je što nijedan drugi od sedmero finalista nije: najveću i najoduševljeniju skupinu navijača koji su u Beč doputovali u dva autobusa. Jedan je sponzorirao Grad Samobor, drugi Zagrebačka županija, a napunili su ih Filipovi susjedi iz Bregane, kolegice i kolege iz samoborske Glazbene škole “Ferdo Livadić” te iz zagrebačke Škole za primijenjenu umjetnost, profesori te rodbina i ostali prijatelji.

Disciplinirana ekipa

Za svoj pohod vrlo su se ozbiljno pripremili i opremili. Uz tek nekoliko poljskih zastavica i mali transparent s imenom mladog harmonikaša Bartosza Glowackog, Rathausplatzom je dominirao osammetarski transparent: FILIP MERČEP - CROATIA. A pod njim kape, zastave, ogrtači... Novinarka jednog austrijskog televizijskog kanala dovela je snimatelja da je snimi s Hrvatima koji su bili najveća atrakcija hladne večeri. A sve to, zamislite, bez i najmanje prijetnje javnom redu i miru, do kojih se u prijestolnici bivšeg carstva osobito drži. Možda čak i previše.

Par minuta prije početka eurovizijskog izravnog prijenosa voditelj je s pozornice posebno pozdravio Hrvate, a onda ih zamolio da uklone transparent jer da smeta kamerama, što je bila obična laž. Mlada ekipa Merčepovih prijatelja vrlo je disciplinirano stajala upravo tamo kamo ih je uputilo osiguranje, na mjesto iza kojeg nije bilo nijedne kamere.

Sterilna režija spektakla

Sterilnom režijom spektakla, u kojem je potpuno zanemarena atmosfera među desetak tisuća ljudi na lijepom trgu ispred uvijek čarobne Gradske vijećnice, razočarana je bila i urednica redakcije ozbiljne glazbe HTV-a Ivana Kocelj.

Kada se birao hrvatski putnik za Beč, na koncertu koji je HTV organizirao i prenosio iz Lisinskog poticala se interakcija s publikom. Austrijanci, pak, kao da su se prestrašili tolikih Hrvata u “ratničkim” bojama. Upozorenje voditelja preventivno su, bez ikakvog razloga, došli ponoviti i policajci. Istina, naše su nacionalne boje ponegdje i zasluženo na zlu glasu, ali ovo je bilo malo previše i uvredljivo.

U Beču je pobijedila 16-godišnja slovenska flautistica Eva-Nina Kozmus. Premda je i sama bilo vidno iznenađena prvom nagradom, hrvatski su je navijači, u nedostatku Slovenaca, također lijepo pozdravili. Druga je bila norveška violinistica Guro Kleven-Hagen, a treći ruski pijanist Danil Trifonov. Među njima komotno mogao biti i Merčep, ali i fantastični Armenac Hajrape Arakelijan koji je na saksofonu predstavljao Njemačku.

Premda je mladi dirigent orkestra ÖRF-a bezobrazno mahao po svom, Filip Merčep je svirao sjajno, a kako mi je sam kasnije rekao, samopouzdanje mu je na velikoj pozornici dodatno podigla i podrška iz publike. U svakom slučaju, nastup mladog hrvatskog glazbenika u finalu ovog natjecanja, prvi put nakon 12 godina, lijep je uspjeh i za njega i za promociju njegove zemlje.

A ono što je mene, kao pridruženog člana navijačkog pohoda na Beč, najviše oduševilo, lijepa je spoznaja da Filip Merčep nije nikakva iznimka, nego samo predstavnik prerijetko predstavljane kulturne, civilizirane, nehuliganske, a pri tom ništa manje strastvene hrvatske mladosti.

Loš i neprihvatljiv vic

Merčep je već u svom prvom televizijskom predstavljanju naglasio kako nikako ne može shvatiti niti razumjeti potrebu nekih njegovih vršnjaka za nasiljem.

Takvi su mu i prijatelji. U trenucima nakon proglašenja odluke žirija, dok su neki od njih, ogrnuti u crveno-bijelo, još malo tugovali, pokušao sam ih nasmijati i rekao “ma bit će vam lakše kad noćas na povratku usput razbijemo neku slovensku pumpu”.

Nisu uopće shvatili šalu, a neki su me i pogledali tako da me je bilo sram. Takve stvari kod njih ne prolaze čak ni kao vic.