‘Do moje kuće nema ceste jer sam Hrvatica’

SISAK - Moja kuća vjerojatno je jedina kuća na Banovini do koje se ne može ni autom, ni traktorom, niti biciklom. Jedino pješice, ako ste zdravih nogu i mladi. A ja nisam ni zdrava ni mlada i nije mi jasno da se cesta, kojom su prije rata vozili i automobili, ne može dovesti do stanja do do mene mogu traktor ili kola hitne moći.

Većina Srba u općini

Bojim se da nebriga općine za tu cesticu kraću od sto metara ima veze s mojom nacionalnošću. Ja sam jedina Hrvatica u cijelom selu i nekoliko okolnih sela i ja sam građanska drugog reda u općini s većinskim srpskim stanovništvom.

Tim nam se riječima obratila Anka Vujanić (62) rođena Sinjanka, koja je udajom za Krstu Vujanića, Srbina rodom iz Brđana Zrinskih, sela dvadesetak kilometara udaljenom od Dvora od 1987. godine postala stanovnica toga sela.

- Moga Krstu, koji je na žalost umro prije pet godina, upoznala sam u Zagrebu, u kojem sam radila kao konobarica u Draškovićevoj, a on kao stolar u Savskoj cesti. Rat smo proveli u Brđanima, u Krstinoj kući.

Izgubila muža

Oboje smo u ratu imali problema zbog moje nacionalnosti, ali ne od mještana, koji su korektni ljudi, nego od Srba iz Dvora, Petrinje, Gline kojima je smetala činjenica da u njihovoj blizini živi Hrvatica i to još iz Sinja. Ipak smo preživjeli, no moj se Krsto teško razbolio.

Gledam na televiziji kako Milorad Pupovac priča da su Srbi u Hrvatskoj još uvijek građani drugog reda.

Ja njega pitam, što sam ja? Jesam li ja građanka drugog reda zato što sam Hrvatica u većinski srpskoj općini?, pita Anka.

Načelnik općine Dvor Nikola Arbutina odbija kao netočne tvrdnje Anke Vujanić da je ona građanka drugog reda zato jer je Hrvatica.

Veli da općina nema novaca, no nije nam mogao odgovoriti hoće li i kada problem ceste Anke Vujanić biti odmah riješen, jer, kako kaže, loših i neprohodnih cesta je puno.