Zoran Milanović je prvi predsjednik koji želi biti fikus

Iz priopćenja Ureda predsjednika te izjave premijera Andreja Plenkovića proizlazi da je predsjednik Zoran Milanović odbio otići u Bruxelles na sastanak Europskog vijeća (čelnici država članica fizički su se sastali) isključivo zbog tema koje su na dnevnom redu. Ostalo je, međutim, nejasno što je predsjedniku Milanoviću problematično u najvažnijim temama koje danas uopće postoje, a to su mađarska i poljska blokada europskog proračuna, plan oporavka od pandemije koronavirusa, odnosi sa SAD-om i Brexit.

Tim prije što je predsjednik Republike po Ustavu sukreator vanjske politike, a to znači da mu je u opisu posla da bude upoznat sa svime što se zbiva na vanjskopolitičkom planu. Uostalom, Milanović u gotovo svakom javnom istupu ističe da je najiskusnij političar u zemlji, da je njegov politički kapital veći nego premijera Plenkovića, jer je deset godina bio na čelu političke stranke, što je izborio "redovnim" putem, da je bio premijer te sada predsjednik države.

Očekivalo bi se da se takav politički kapitalac, predsjednik s karakterom koji o svemu ima stav, može spremiti u pet minuta i na putu do aerodroma pripremiti koncept svih izlaganja s kojima će nastupiti u Bruxellesu. Ali nije ispalo tako. Zahvalio se Plenkoviću koji zbog korone još mora biti u izolaciji, odbio ga mijenjati i predložio da Hrvatsku zastupa slovenski premijer Janez Janša. Plenković je to prihvatio. Ured predsjednika u srijedu je izdao priopćenje u kojemu su ponovili informaciju o Plenkovićevoj ponudi da ga Milanović mijenja u četvrtak na sastanku u Bruxellesu, kao i da je predsjednik to odbio pa će nas zastupati Janša.

Izostalo je, međutim, objašnjenje i prezentiranje stvarnih razloga zbog kojih Milanović nije otišao u Bruxelles. Posrijedi su prevažne teme da bi se na njih olako odmahnulo rukom. Hrvatska planira ekonomski oporavak upravo na temelju europskog proračuna i od životne nam je važnosti da on prođe. Nadalje, SAD je dobio novog predsjednika Joea Bidena i bitno je kakvi će se odnosi uspostaviti između EU i nove administracije u Bijeloj kući, posebno ako se nadamo da će nova američka politika pokazati interes za Balkan, osobito BiH i Daytonski sporazum.

Uz sekundarnu informaciju da su predsjednik i premijer unatoč ranijim žestokim javnim polemikama ipak u stanju komunicirati i dogovarati se o važnim državničkim poslovima, ostalo je puno toga nedorečenog. Je li Milanović odbio otići na Europsko vijeće zato što su oko spomenutih tema različiti stavovi koje zastupaju on i premijer Plenković? Ako se razlikuju, bilo bi važno znati u čemu su te razlike.

Ako pak nije to, nego odgovor treba tražiti u dijelu priopćenja Ureda predsjednika u kojem se citira članak Ustava koji kaže da Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i predsjednik, pa je u nastavku protumačeno da predsjednik zastupa samo iznimno kada se radi o pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, to bi značilo da je na Pantovčak došao prvi predsjednik koji sam sebi želi smanjiti ovlasti. Niti jednome do sada ovlasti nisu bile dovoljne pa su izlazili iz svojih okvira, a Milanoviću je i to što ima previše