Život u šatoru nakon potresa: ‘Nismo gladni ni žedni, ali kako ćemo dalje‘

Medu 39 kreveta, koliko su glinski volonteri postavili u grijani šator od 600 četvornih metara, svoje su mjesto tako našli supružnici Predrag i Ljubomirka te njihova djeca, najstariji 15-godišnji Antonio, sestra Antonija, Esmeralda i najmlađi petogodišnji Predrag.

Nažalost, obitelj kojoj je kuća srušena do temelja, a koja je ovdje zauzela četiri vojnička kreveta, nije potpuna. Nedostaje deda Mile, Ljubomirkin otac. Milan Jurković, naime, poginuo je u ruševinama svoje kuće u Majskim Poljanama za vrijeme potresa i jedan je od pet žrtava potresa iz tog mjesta.

Pokušao ga spasiti

- Odmah nakon potresa išao sam gore k njemu i htio ga izvući van, ali nisam mogao pomoći, kuća je legla, skroz. Osim toga, cigle su srušile peć koju je imao. On je unutra živ izgorio - prepričava Predrag.

Oni su, s druge strane, iz svoje kuće u blizini centra Gline uspješno pobjegli.

- Istrčali smo van, malog nam je udarila cigla u glavu, ali srećom, nije mu ništa. Još sam ja supruga povukla da se zid ne sruši na njega. To je šok, djeca su još u strahu - kaže Ljubomirka.

Tomislav Krišto/Cropix

Tjedan su dana, kako kažu Jurkovići, zapravo na ulici. Prva tri su proveli u dvorištu na otvorenom, gdje su dočekali i Novu godinu, a onda su došli ovdje, u šator. Sada se svaku večer vrate u šator, a preko dana prebiru po ruševinama kako bi spasili nešto od starog života.

- Ne bunimo se, ljudi nam šalju hranu, nismo gladni ni žedni, ali što ćemo dalje, to je pitanje. Djeci uskoro škola kreće, kako ćemo? Nemamo zahod, nemamo se gdje otuširati.

Nitko nas ništa ne pita niti nam išta govori - kaže Predrag dodajući da zamjera gradonačelniku Gline Stjepanu Kostanjeviću što im nije pristupio i pitao ih ako im što treba.

Grijani prostor

Prihvatni šator na školskom igralištu vode glinski volonteri predvođeni Suzanom Borić. Podigli su ga u prošlu srijedu i kaže da im je 39 kreveta svaku noć puno. Ima tu umirovljenika, starijih bračnih parova, obitelji s djecom.

- Osim prenoćišta, ovdje je centar za skupljanje hrane i potrepština, a svako tko ovdje dođe može računati na topli obrok i sve higijenske potrepštine, sapun, pastu za zube, pečenu za djecu... - kaže Borić. Prostor se grije uz pomoć topova na gorivo (dosad su potrošili više od 1500 litara dizela), a ima i struju i zahode izvana.