NATORI - Shin je otišao u Tokio, a ja u Natori. Posjet tom gradu dugovao sam klincima iz Metkovića. Učenik Mijo Talajić poslao mi je poruku da njegovi kolege iz srednje škole rade origamije u obliku ždralova koje namjeravaju prodavati zajedno sa srcima što ih izrađuje udruga građana s tjelesnim poteškoćama iz toga grada. Metkovski srednjoškolci skupljaju novac koji bi htjeli donirati nekoj školi u Japanu.

Nekolicina preživjelih

Nekako u isto vrijeme dobio sam mail od profesora Branimira Lukića iz Požege da i njegovi učenici rade ždralove koje bi htjeli poslati prijateljima u Japanu - u znak podrške, kao poruku da nisu sami. Poslao sam pismo srednjoj školi u Natoriju, ali nikada nisam dobio odgovor. Sad sam namjeravao osobno svratiti u školu i upoznati ih s inicijativom požeških i metkovskih srednjoškolaca. Dolaskom u Natori shvatio sam zašto nikad nisam primio njihov odgovor. Natorija više nema.

Grad je nekad imao oko 72 tisuće stanovnika, a spasilački timovi koji su stigli 14. ožujka pronašli su tek nekolicinu preživjelih. Kolike su stvarne žrtve, trenutačno nije moguće utvrditi. Između potresa i tsunamija prošlo je oko 30 minuta, vlasti se nadaju da je u tom vremenu velik dio ljudi uspio izbjeći pogibeljnom valu. Tek će idući tjedni znati točan broj stradalih.

Čuo sam se s prijateljicom Natašom i zamolio je da mi pomogne pronaći neku drugu školu. Ona je jedna od nekolicine Hrvata koji su ostali u Tokiju ili sjevernije od njega. Nataša je sposobna, draga i voljna pomoći.

Parkirao sam negdje uz obalu, pokraj nasipa visokog četiri metra koji je trebao obraniti grad od tsunamija. Neko vrijeme nijemo sam zurio prema Pacifiku, u smjeru Havaja. Bojao sam se okrenuti i ponovno suočiti sa zbiljom.

Jeziva slika

Ovdje nema ni volonotera. Nisu ni potrebani. Nemaju što čistiti. More je počistilo sve pred sobom. Šetnja kroz ostatke Natorija je jeziva. Kuće i zgrade ne postoje. Ostali su samo betonski temelji. Shvatio sam da se nalazim u nečijoj kući, razaznajem gdje je nekoć bila kupaonica, kuhinja ili spavaća soba. Cijeli grad izgleda gotovo dvodimenzionalno, poput tlocrta na arhitektonskim planovima. Ništa nije više od nekoliko centimetara.

Ne osjećam neugodan miris mulja. More ga je odnijelo natrag za sobom. Premda uništene, kuće izgledaju čisto. Na nekima koje se nalaze dalje od obale uočljiva je crta do koje je bila razina vode. Plimni je val dosezao do drugoga kata. Pravo je čudo da ima preživjelih.