OPROŠTAJ OD ANTE MRVICE

‘Život ga mazio nije... Otac mu je bio u Dachauu, majka umrla mlada, ali on je bio posebna kova‘

‘Stvari od zajedničkog interesa bile su mu iznad osobnog. Znao je vratiti trajekt po trudnicu ili sačekati na dolazak autobusa djece‘
Ante Mrvica
 Vladimir Dugandžić/Cropix

U srijedu je na mjesnom groblju u svom rodnom Žirju pokopan kapetan Ante Mrvica. Podsjetimo, legenda splitske trajektne luke, ali i zakleti šibenski bodul, preminuo je u nedjelju u splitskom KBC-u, piše Šibenski.hr.

Od Mrvice se na Žirju oprostio najuži krug rodbine i prijatelja. Prigodnim riječima na posljednji počinak Mrvicu je ispratio Jere Bilan, profesor u zadarskoj Pomorskoj školi, ali također rođeni Žirjanin.

- Ante Mrvica rođen je 1952. godine na otoku Žirju kao treće dijete od oca Grge i majke Mare zvane Marušina, rođene Šižgorić. Otac Grgo bio je tijekom Drugog svjetskog rata u njemačkom koncentracijskom logoru Dachau. Ante je bio nalik na sve muške potomke prezimena Mrvica: visok, koščat i elegantan. Na Žirju je bio poznatiji kao Ante Pokladov. Naime, Antin djed Joso Mrvica imao je nadimak Poklad, te su svi Josini potomci Pokladovi.

Život ga mazio nije. Antina majka Mare Marušina umrla je mlada, tako da su uz oca, koji je rano otišao u mirovinu, brigu o Anti u njegovim mlađim danima preuzele njegove dvije starije sestre. Kad su djeca porasla, njegov je otac stupio u brak s Katicom Grguričin. Ante je vodio računa o svojoj pomajci i oni su se međusobno poštovali. Prva četiri razreda osnovne škole završio je u školi smještenoj na vr' Briga na otoku Žirju. Tada na Žirju nije bilo struje. Djeca su učila pod svjetlošću petrolejske lampe (gaša). Nakon završetka škole u Žirju, svoje školovanje nastavio je u Šibeniku.

Napomenuo bih da se Ante školovao cijelog svog života, i to uz rad, što je teži put za stjecanje znanja. On je bio primjer onog što se danas naziva cjeloživotno obrazovanje.

Završio je srednju trogodišnju Školu učenika u privredi, kako su se tada zvale strukovne škole. Zaposlio se u Šibenskom remontu kao brodski mehaničar. Shvatio je da s trogodišnjom školom ne može nastaviti školovanje, pa je naknadno završio četvrti razred i s uspjehom maturirao. Već se tada bio zaposlio na pinici, tj. trajektu koji je prometovao na relaciji Martinska - Dolac, jer u to doba nije bio izgrađen Šibenski most preko rijeke Krke, pa su se vozila prevozila trajektom. Ljubav prema moru odvela ga je dalje na tadašnju šibensku "Slobodnu plovidbu".

Tu je stjecao znanja iz strojarske struke, kako bi se odvažio ploviti na stranim kompanijama. To nije jednostavan potez jer se tu pomorac okuša na međunarodnom tržištu rada. I tu je bio uspješan. Nakon navigacije odlučuje se na studij brodostrojarstva. Zanimljiv je događaj iz 1983., kada je u londonskoj luci Britanska kraljevska mornarica zadržala brod jer brodovlasnik nije platio pristojbu. Brod je zaustavljen sudskom odlukom te su se s njega iskrcali svi osim Ante i četvorice hrvatskih pomoraca, koji britanskim vlastima nisu dozvoljavali prilaz brodu.

Ante je imao iznadprosječne intelektualne sposobnosti. Krasila ga je razvijena numerička memorija uz izuzetnu sposobnost pamćenja. Primjerice, priča o ribolovu koji se zbio sedamdesetih godina prošlog stoljeća uključivao je imena ljudi koji su bili u brodu, ruta kojom su obilazili otoke žirajskog arhipelaga, te vrstu ribe i količinu ulova. Znao je i koliko je tko ribe odnio kući. Pamtio je parametre rada motora, tolerancije strojnih dijelova, postupke izrade, dimenzije dijelova, principe rada stroja. Komuniciranje sa stotinama ljudi na dnevnoj bazi umara. Ali, Ante je bio posebnog kova. To je radio s lakoćom.

Posebna je priča njegov mobitel, onaj starinski, koji nije smartphone. Od njega se odvajao nije. Tvrdio je da mu baterija duže traje od onog novog. Adresar mu nije trebao jer je sve brojeve imao u glavi. Takve sposobnosti imaju ljudi na granici genijalnosti. Pored tih iznadprosječnih umnih osobina, krasio ga je nevjerojatan odnos prema ljudima, bez obzira poznavao ih ili ne. Za svakog je imao vremena, svakom je želio pomoći. Stvari od zajedničkog interesa bile su mu iznad osobnog. Znao je vratiti trajekt po trudnicu ili sačekati na dolazak autobusa djece koja trebaju ići svojim kućama na neki od splitskih otoka. Prijevoz traktorom ili autom, pomoć pri popravku brodskog motora ili radnog stroja, pomoć kod poljoprivrednih ili građevinskih radova nije mu predstavljao nikakav problem.

Pomagao je zakazati liječnički pregled, pomagao kod preporuka za zaposlenje. Nosio je Gospin kip u procesiji za blagdan Velike Gospe. Kod ukopa mještana ulazio bi u grob i pomagao kod spuštanja pokojnika. Ništa mu nije bilo teško. Ante je bio okrenut rješenjima, a to je širio i na ljude kojima je bio okružen. Širio je optimizam i vjeru u dobro. Imao je poseban odnos prema hrani. Hrana mu je bila sporedna stvar u životu, nije mu bila bitna. Za život mu je trebalo malo. Bio je temperamentni Mediteranac, volio je šalu. Rad u polju, u svom vinogradu i masliniku služio mu je za opuštanje. Ono što bih istaknuo kao njegovu najveću osobinu je moralnost i osjećaj za pravdu. Uza sve navedeno, ostao je skroman čovjek.

Sljedeći posao bio mu je u "Jadroliniji", gdje ubrzo postaje koordinator plovnog područja Split. Tada odlučuje ponovno upisati Pomorski fakultet, ovog puta nautički smjer. Na tom je fakultetu, kao kruna svoga cjeloživotnog obrazovanja, i doktorirao na temu povezanosti među otocima. Radeći kao koordinator na "Jadroliniji", njegova je genijalnost došla do izražaja. Sve njegove ljudske kvalitete spojile su se u jedno. Sposobnost dobre organizacije i kombinatorika svojstvena je inteligentnim ljudima, kakav je bio i Ante. Novinarima je bio uvijek na usluzi s brojčanim podacima na dnevnoj bazi koje je imao u glavi. Mada je bio često na radiju i u tisku, njegovoj popularnosti najviše je doprinijela televizija. Dobio je on i 2018. nagradu za komunikatora godine. Poznat je širom Hrvatske, u Sloveniji, a i šire.

Hvala ti Ante što si činio toliko dobra za ljude, što si pomagao gdje god si mogao. Bio si uspravan poput svjetionika Blitvenica. Čast nam je što smo te poznavali i družili se s tobom. Tvojim je odlaskom ovaj svijet ostao siromašniji za jednog velikog čovjeka. Tvoja obitelj može biti ponosna na tebe, kao i cijelo Žirje. Neka ti bude laka ova žirajska zemlja koju si neizmjerno volio – kazao je Jere Bilan.

Inače, na dan Mrvičina sporovoda svi "Jadrolinijini" brodovi na splitskom i šibenskom području odali su mu počast, oglasivši se sirenama, piše Šibenski.hr.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2024 17:14